Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Kada je Isus rekao svojim sledbenicima da ’pozajmljuju bez kamate, ne nadajući se ničemu za uzvrat‘, da li je time mislio da oni ne treba da očekuju da im se vrati čak ni glavnica?

Da bi se što bolje razumele Isusove reči zabeležene u Luki 6:35, treba ih osmotriti u svetlu Mojsijevog zakona. Prema tom zakonu, Bog je zapovedio Izraelcima da pozajmljuju bez kamate sunarodnicima koji su osiromašili i kojima je bila potrebna pomoć (Izlazak 22:25; Levitska 25:35-37; Matej 5:42). To nisu bili zajmovi za neke poslovne poduhvate. Umesto toga, svrha takvog pozajmljivanja bez kamate bila je da se osoba izbavi iz siromaštva ili nevolje. Na kraju krajeva, bilo bi krajnje sebično profitirati na račun loše ekonomske situacije bližnjeg. Pa ipak, onaj ko je davao zajam imao je pravo da dobije nazad glavnicu, zbog čega bi ponekad uzimao zalog (jemstvo za zajam) (Ponovljeni zakoni 15:7, 8NW).

Isus je potvrdio ono što je rečeno u Zakonu, ali je dao i širu primenu toga, rekavši da onaj ko je pružio pomoć ne bi trebalo da se nada „ničemu za uzvrat“. Poput Izraelaca, ponekad hrišćani pretrpe ekonomske nevolje ili osiromaše zbog nekih okolnosti. Ako hrišćanski brat koji se nalazi u takvoj teškoj situaciji zatraži finansijsku pomoć, zar ne bi bilo ljubazno da mu se ona i pruži? Štaviše, suhrišćanin će zbog istinske ljubavi imati želju da pomogne bratu koji je upao u ozbiljne finansijske probleme, ali ne svojom krivicom (Poslovice 3:27). Možda je moguće bratu koji ima takve probleme pokloniti izvesnu sumu novca, čak i ako je ta suma manja od one koja bi mu mogla biti pozajmljena (Psalam 37:21).

U prvom veku n. e., apostol Pavle i Varnava imali su zadatak da odnesu prilog od hrišćana u Maloj Aziji braći u Judeji jer su patili zbog gladi koja je tamo vladala (Dela apostolska 11:28-30). Slično je i danas, kada izbije neka nevolja, hrišćani često šalju pomoć svojoj braći kojoj je to potrebno. Dok to čine, oni daju i dobro svedočanstvo drugima (Matej 5:16). Naravno, treba uzeti u obzir stav i situaciju onoga ko traži pomoć. Zašto mu je potrebna pomoć? Treba imati na umu Pavlove reči: „Ako neko ne želi da radi, neka i ne jede“ (2. Solunjanima 3:10).

Ako brat koji traži zajam nije u krajnjoj oskudici, već želi privremenu pomoć dok ne stane na svoje noge nakon nekog finansijskog problema koji je imao, možda izgleda da je prikladno dati mu novac u zajam bez kamate. U takvoj situaciji, davanje u zajam uz očekivanje da se novac u potpunosti vrati ne bi bilo u suprotnosti sa Isusovim rečima zapisanim u Luki 6:35. Tada treba napisati ugovor, i osoba koja je uzela zajam treba da uloži svaki trud da vrati zajam po dogovoru. Štaviše, hrišćanska ljubav treba da je navede da vrati dug baš kao što je ljubav navela zajmodavca da dâ novac.

Onaj ko razmišlja o tome da dâ novac u zajam (ili da ga pokloni) takođe treba da uzme u obzir situaciju u kojoj se nalazi njegova porodica. Na primer, da li će i dalje moći dobro da brine o potrebama članova svoje porodice, što Pismo postavlja kao prioritet? (2. Korinćanima 8:12; 1. Timoteju 5:8). U svakom slučaju, hrišćani traže prilike da pokažu ljubav jedni prema drugima, i to na praktične načine koji su u skladu s biblijskim načelima (Jakov 1:27; 1. Jovanova 3:18; 4:7-11).