Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako ti Božja mudrost može pomoći da zaštitiš svoju decu

Kako ti Božja mudrost može pomoći da zaštitiš svoju decu

Kako ti Božja mudrost može pomoći da zaštitiš svoju decu

NAŠE telo svakog dana vodi rat. Ono mora da se bori s mnoštvom mikroba, parazita i virusa. Srećom, imamo imunološki sistem koji nas štiti od takvih napada i štiti nas da ne postanemo žrtve brojnih zaraznih bolesti.

Na sličan način, hrišćani moraju da vode borbu kako ne bi usvojili nebiblijski način razmišljanja i svetska merila, kao i protiv uticaja koji mogu razoriti njihovo duhovno zdravlje (2. Korinćanima 11:3). Da bismo se oduprli tim svakodnevnim napadima na naš um i srce, treba da razvijamo duhovni odbrambeni sistem.

To je posebno važno za našu decu, budući da se niko ne rađa s tim duhovnim odbrambenim sistemom koji omogućava odbranu od duha sveta (Efešanima 2:2). Dok deca odrastaju, neophodno je da im roditelji pomognu da razviju takav odbrambeni sistem. Na čemu se on zasniva? Biblija objašnjava: ’Jehova mudrost daje, čuva staze pravde i brani put vernika svojih‘ (Poslovice 2:6, 8). Mudrost od Boga može čuvati mlade, koji bi inače mogli podleći štetnom uticaju društva, pritisku vršnjaka ili nezdravoj zabavi. Kako roditelji mogu slediti Jehovino vođstvo i usaditi u decu Njegovu mudrost?

Izgrađujuće društvo

Naravno, tinejdžeri vole da budu u društvu svojih vršnjaka. Pa ipak, ako se druže isključivo sa osobama koje su neiskusne poput njih samih, nisu na dobrom putu da steknu Božju mudrost. „Ludost je uz srce detetu svezana“, upozorava jedna poslovica (Poslovice 22:15). Kako su onda neki roditelji uspeli da pomognu svojoj deci da se vode mudrošću od Boga kada se radi o izboru društva?

Otac po imenu Don a kaže: „Naši sinovi su dosta vremena provodili s prijateljima njihovih godina, ali veći deo tog vremena provodili su u našoj kući, u našem prisustvu. Naša kuća je uvek bila otvorena i zato je uvek bila puna mladih, koji su kod nas jeli i osećali se kao kod kuće. Nije nam bilo teško da podnosimo buku i gužvu u kući jer smo znali da tako svojoj deci pružamo jedno sigurno okruženje u kom mogu da uživaju.“

Brajan i Meri imaju troje primerne dece, ali oni otvoreno kažu da nije uvek bilo lako vaspitavati ih. Oni pričaju: „U našoj skupštini bilo je nekoliko mladih u kasnim tinejdžerskim godinama koji su se družili s našom ćerkom Džejn. Imala je i jednu prijateljicu po imenu Suzan, koja je bila komunikativna i vesela. Međutim, njeni roditelji su joj dopuštali više nego mi svojoj deci. Suzan je mogla da ostaje van kuće duže nego Džejn, da nosi kraće suknje, da sluša sumnjivu muziku i gleda neprikladne filmove. Dugo je našoj ćerki bilo teško da razume naše gledište. Smatrala je da Suzanini roditelji imaju više razumevanja, a da smo mi prestrogi. Tek kada je Suzan upala u nevolju, Džejn je shvatila da ju je zaštitilo to što smo mi bili čvrsti. Veoma nam je drago što nismo snizili merila za koja smo smatrali da su ispravna za našu ćerku.“

Poput Džejn, mnogi mladi su shvatili koliko je mudro da prihvate roditeljsko vođstvo kada biraju društvo. Jedna poslovica kaže: „Uho pažljivo na ukor koji životu vodi, među mudrima prebiva“ (Poslovice 15:31). Božja mudrost navodi mlade da traže prijatelje koji će ih izgraditi.

Suočavanje s pritiskom da se prilagode

Pritisak vršnjaka je nešto što je usko povezano sa izborom društva. Na mlade se iz dana u dan vrši pritisak da se prilagode svojim vršnjacima, i tako je napadnut njihov odbrambeni sistem. Pošto mladi obično teže za odobravanjem drugih mladih, pritisak vršnjaka ih može utisnuti u kalup koji svet smatra poželjnim (Poslovice 29:25).

Biblija nas podseća da „svet prolazi, a i njegova želja“ (1. Jovanova 2:17). Stoga, ne bi trebalo da roditelji dozvole svojoj deci da svetska gledišta previše utiču na njih. Kako mogu pomoći svojoj deci da razmišljaju na hrišćanski način?

„Moja ćerka je uvek želela da nosi ono što drugi mladi nose“, priča Ričard. „Zato smo svaki put kad bi htela da obuče nešto moderno strpljivo rezonovali s njom o tome da li je to prikladno ili nije. Čak i kada smo smatrali da se nema šta prigovoriti nečemu što je moderno, sledili smo savet koji smo čuli godinama ranije: ’Mudra osoba neće biti prva koja će prihvatiti novu modu, a neće biti ni poslednja.‘“

Majka po imenu Polin morala je da se suprotstavi pritisku vršnjaka na jedan drugačiji način. Ona se priseća: „Želela sam da saznam za šta se moja deca zanimaju i redovno sam odlazila u njihovu sobu da bih razgovarala s njima. Vodili smo duge razgovore koji su mi omogućili da oblikujem njihovo gledište i pomognem im da pokušaju da na stvari gledaju na drugačiji način.“

Budući da će pritisak vršnjaka i dalje predstavljati problem za mlade, roditelji će verovatno neprestano morati da se trude da ’sruše svetska razmišljanja‘ i pomognu deci da svoje misli ’zarobe u poslušnosti Hristu‘ (2. Korinćanima 10:5). Međutim, ako ’ustrajavaju u molitvi‘, i roditelji i deca biće ojačani da uspešno obave ovaj važan zadatak (Rimljanima 12:12; Psalam 65:3).

Moć zabave

Sledeća stvar s kojom roditeljima može biti teško da se suoče jeste zabava. Prirodno je da mala deca vole da se igraju. Starija deca takođe imaju snažnu želju da se zabavljaju (2. Timoteju 2:22). Međutim, ako se ta želja zadovoljava na nemudar način, ona može uništiti njihov duhovni odbrambeni sistem. Opasnost se uglavnom javlja na dva načina.

Kao prvo, veći deo zabave odražava svetska niska moralna merila (Efešanima 4:17-19). Međutim, ta merila se uvek prikazuju tako da izgledaju uzbudljivo i privlačno. To predstavlja pravu opasnost za mlade, koji možda ne zapažaju te zamke.

Kao drugo, količina vremena koja se provodi u zabavi takođe može predstavljati problem. Za neke je dobar provod najvažnija stvar u životu, i to im oduzima previše vremena i energije. Jedna poslovica upozorava da „mnogo meda jesti nije nikad dobro“ (Poslovice 25:27). Slično tome, previše zabave oslabiće duhovni apetit i dovešće do mentalne lenjosti (Poslovice 21:17; 24:30-34). Potpuno uživanje u ovom svetu onemogućiće mladima da se ’čvrsto uhvate pravog života‘ — večnog života u Božjem novom svetu (1. Timoteju 6:12, 19). Kako su se neki roditelji izborili sa ovim izazovom?

Mari Karmen, majka tri ćerke, kaže: „Želeli smo da naše ćerke uživaju u zdravoj razonodi. Zato smo se kao porodica redovno rekreirali, a one su takođe provodile vreme s prijateljima iz skupštine. Međutim, zadržali smo rekreaciju na ispravnom mestu. Za nas je ona bila poput deserta — slatkiš, a ne glavno jelo. Naučile su da budu marljive i kod kuće, i u školi, i u skupštini.“

Don i Rut su se takođe potrudili da rekreaciju ne prepuste slučaju. „Imali smo običaj da subota bude naš ’porodični dan‘“, objašnjavaju oni. „Pre podne smo išli u službu na terenu, posle podne smo išli na plivanje, a uveče smo imali svečanu večeru.“

Komentari ovih roditelja pokazuju koliko je važno imati ravnotežu da bi se obezbedila zdrava zabava i da bi ona bila na ispravnom mestu u hrišćanskom životu (Propovednik 3:4; Filipljanima 4:5).

Uzdaj se u Jehovu

Naravno, potrebne su godine da bi se izgradio duhovni odbrambeni sistem. Ne postoji neki čudesan lek koji će u decu usaditi Božju mudrost i motivisati ih da se uzdaju u nebeskog Oca. Umesto toga, roditelji treba da ih ’odgajaju u disciplini i usmeravanju razmišljanja u skladu s Jehovinim‘ (Efešanima 6:4). Ovo ’usmeravanje razmišljanja‘ uključuje pomaganje deci da gledaju na stvari kao što Bog gleda. Kako to roditelji mogu postići?

Ključ za uspeh je redovan porodični biblijski studij. Studij ’otvara deci oči da vide čudesa Božjeg zakona‘ (Psalam 119:18). Dijego je veoma ozbiljno shvatio porodični studij i tako je pomogao svojoj deci da se približe Jehovi. „Temeljno sam se pripremao za studij“, kaže on. „Dok sam istraživao biblijske publikacije, uvideo sam kako mogu da oživim biblijske ličnosti. Ohrabrio sam decu da se poistovete s vernim osobama. To im je pružilo živi podsetnik na to šta se dopada Jehovi.“

Deca takođe uče u neformalnim prilikama. Mojsije je podstakao roditelje da im govore o Jehovinim zapovestima ’kad sede u svojoj kući i kad idu putem, dok leže i kad ustaju‘ (Ponovljeni zakoni 6:7). Jedan otac je objasnio: „Mom sinu je potrebno vreme da otvori srce i izrazi svoja osećanja. Kad idemo u šetnju ili nešto zajedno radimo, on se oslobodi i kaže šta ga opterećuje. U tim prilikama imali smo dobre razgovore od kojih smo obojica imali koristi.“

Molitve koje roditelji izgovaraju ostavljaju dubok utisak na decu. Kada čuju kako roditelji ponizno pristupaju Bogu tražeći njegovu pomoć i oproštaj, to navodi decu da ’veruju da on postoji‘ (Jevrejima 11:6). Mnogi uspešni roditelji naglašavaju važnost porodičnih molitvi, uključujući i molitve koje se tiču problema u školi i drugih stvari koje zabrinjavaju decu. Jedan otac je rekao da se njegova žena uvek moli s decom pre nego što odu u školu (Psalam 62:9; 112:7).

Ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno“

Svi roditelji greše i mogu zažaliti zbog načina na koji su postupili u određenim situacijama. Pa ipak, Biblija nas podstiče da i dalje ulažemo trud, ne ’odustajući od toga da činimo ono što je vrsno‘ (Galatima 6:9).

Međutim, ponekad roditelji jednostavno ne razumeju svoju decu i kao da više ne vide način da im pomognu. Bilo bi lako zaključiti da je mlađa generacija drugačija i da je komplikovana. Međutim, deca danas u suštini imaju iste slabosti kao i prošle generacije i suočavaju se sa sličnim iskušenjima, premda su današnja deca možda pod većim pritiskom da pogreše. Stoga je jedan otac, nakon što je svom sinu pružio ispravku, ublažio svoje reči tako što mu je ljubazno rekao: „Tvoje srce samo želi ono što je i moje srce želelo kad sam bio tvojih godina.“ Roditelji možda ne znaju mnogo o kompjuterima, ali zato dobro znaju čemu naginje nesavršeno telo (Matej 26:41; 2. Korinćanima 2:11).

Možda neka deca ne pokazuju baš neko oduševljenje kada je u pitanju roditeljsko vođstvo, i čak se bune protiv discipline. Tu je ponovo potrebno strpljenje. Čak i deca koja se u početku opiru i inate na kraju povoljno reaguju (Poslovice 22:6; 23:22-25). Metju, mladi hrišćanin koji sada služi u jednoj podružnici Jehovinih svedoka, priča: „Kada sam bio tinejdžer, smatrao sam da su ograničenja koja su mi roditelji postavljali nepravedna. Na kraju krajeva, razmišljao sam, ako mojim prijateljima roditelji dozvoljavaju nešto, zašto moji meni ne dozvoljavaju? Veoma bih se naljutio kada bi me, s vremena na vreme, kaznili tako što mi ne bi dozvolili da se vozim čamcem — a to sam voleo da radim. Međutim, kada se osvrnem na sve to, shvatam da je disciplina koju su mi roditelji pružali bila i efikasna i neophodna. Zahvalan sam što su mi pružali vođstvo kada mi je bilo potrebno.“

Nema sumnje da naša deca mogu izrasti u dobre hrišćane i pored toga što ponekad moraju da budu u duhovno nezdravom okruženju. Biblija obećava da im Božja mudrost može pružiti duhovnu zaštitu. „Mudrost [će] ući u srce tvoje i znanje će duši tvojoj omileti. Razboritost će paziti na te i razum će te čuvati, da te izbave od zla puta“ (Poslovice 2:10-12).

Nije lako devet meseci nositi dete. Narednih 20 godina mogu doneti i bol i radost. Međutim, pošto vole svoju decu, hrišćanski roditelji čine sve što je u njihovoj moći da ih zaštite mudrošću od Boga. Oni prema svojoj deci osećaju isto što je ostareli apostol Jovan osećao prema svojoj duhovnoj deci, i što je izrazio sledećim rečima: „Nemam većeg razloga za zahvalnost od ovog, da čujem da moja deca hode u istini“ (3. Jovanova 4).

[Fusnota]

a U ovom članku, neka imena su promenjena.

[Slika na 24. strani]

„Naša kuća je uvek bila otvorena i zato je uvek bila puna mladih“

[Slika na 25. strani]

Saznaj za šta se tvoja deca zanimaju

[Slike na 26. strani]

„Temeljno sam se pripremao za studij“