Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Uskrsenje — učenje značajno za tvoj život

Uskrsenje — učenje značajno za tvoj život

Uskrsenje — učenje značajno za tvoj život

„Imam nadu u Boga... da će biti uskrsenje i pravednika i nepravednika“ (DELA APOSTOLSKA 24:15).

1. Šta je dovelo do rasprave o uskrsenju pred Sinedrionom?

 NA KRAJU svog trećeg misionarskog putovanja 56. n. e, apostol Pavle je došao u Jerusalim. Nakon što su ga Rimljani uhapsili, bilo mu je dozvoljeno da izađe pred Sinedrion, jevrejski vrhovni sud (Dela apostolska 22:29, 30). Posmatrajući članove tog suda, primetio je da su neki od njih sadukeji, a neki fariseji. Ove dve grupe su se razlikovale u jednoj veoma važnoj stvari. Sadukeji su poricali uskrsenje, dok su ga fariseji prihvatali. Da bi pokazao šta on misli o uskrsenju, Pavle je izjavio: „Ljudi, braćo, ja sam farisej, sin fariseja. Zbog nade u uskrsenje mrtvih meni se sudi!“ Time je među prisutnima izazvao pometnju! (Dela apostolska 23:6-9).

2. Zašto je Pavle bio spreman da brani svoje verovanje u uskrsenje?

2 Godinama pre ovog događaja, Pavle je na putu za Damask imao viziju u kojoj je čuo Isusov glas. Pavle je tom prilikom čak upitao Isusa: „Šta da učinim, Gospode?“ Isus je odgovorio: „Ustani, idi u Damask, i tamo će ti se reći šta ti je sve određeno da učiniš.“ Po dolasku u Damask, Pavla je pronašao jedan hrišćanski učenik po imenu Ananija, koji mu je objasnio: „Bog naših praočeva izabrao te je da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika [uskrsnulog Isusa] i čuješ glas iz njegovih usta“ (Dela apostolska 22:6-16). Zato nije nikakvo čudo što je Pavle bio spreman da brani svoje verovanje u uskrsenje (1. Petrova 3:15).

Javno objavljivanje nade u uskrsenje

3, 4. Kako je Pavle pokazao da je nepokolebljiv pobornik uskrsenja, i šta možemo da naučimo iz njegovog primera?

3 Pavle se kasnije pojavio pred namesnikom Feliksom. Tom prilikom, Tertul, ’javni govornik‘ koji je izneo optužbe koje su Jevreji imali protiv Pavla, optužio ga je da je vođa sekte i da je odgovoran za izazivanje pobuna. Odgovarajući na to, Pavle je bez oklevanja uzvratio: „Priznajem ti ovo, da, u skladu s putem koji oni nazivaju ’sekta‘, na taj način vršim svetu službu Bogu svojih praočeva.“ Zatim je, dolazeći do glavnog pitanja, nastavio: „Imam nadu u Boga, koju gaje i oni, da će biti uskrsenje i pravednika i nepravednika“ (Dela apostolska 23:23, 24; 24:1-8, 14, 15).

4 Oko dve godine kasnije, Feliksov naslednik, Porcije Fest, pozvao je kralja Iroda Agripu da zajedno ispitaju Pavla, koji je tada bio zatvorenik. Fest je objasnio da su se tužitelji prepirali s Pavlom oko njegove tvrdnje da je ’neki Isus koji je umro u stvari živ‘. Pavle je u svojoj odbrani postavio sledeće pitanje: „Zašto smatrate da je neverovatno da Bog uskrsava mrtve?“ Zatim je rekao: „Pošto sam dobio pomoć od Boga, nastavljam sve do dana današnjeg da svedočim i malima i velikima, ne govoreći ništa drugo osim onoga što su Proroci i Mojsije rekli da će se dogoditi, da Hrist treba da postrada i da će, kao prvi koji će uskrsnuti iz mrtvih, objaviti svetlo i ovom narodu i nacijama“ (Dela apostolska 24:27; 25:13-22; 26:8, 22, 23). Pavle je očigledno bio nepokolebljiv pobornik uskrsenja! Poput Pavla, i mi možemo sa uverenjem govoriti da će biti uskrsenje. Međutim, kakvu reakciju možemo da očekujemo? Po svemu sudeći, istu onakvu na kakvu je naišao i Pavle.

5, 6. (a) Na kakvu su reakciju naišli apostoli kada su govorili o uskrsenju? (b) Šta je veoma važno dok izražavamo svoju veru u uskrsenje?

5 Osmotri šta se desilo ranije, kada je Pavle tokom drugog misionarskog putovanja (49-52. n. e) došao u Atinu. Razgovarao je s ljudima koji su verovali u mnoga božanstva i objasnio im da Bog namerava da sudi celoj nastanjenoj zemlji u pravednosti posredstvom čoveka kojeg je odredio za to. Naravno, mislio je na Isusa. Pavle je objasnio da je Bog pružio garanciju za to time što je uskrsnuo Isusa. Kako su reagovali ti ljudi? O tome čitamo: „Kad čuše za uskrsenje mrtvih, neki počeše da se rugaju, dok drugi rekoše: ’Slušaćemo te o tome i drugi put‘“ (Dela apostolska 17:29-32).

6 Reakcija je bila slična onoj na koju su kratko nakon Pentekosta 33. n. e. naišli Petar i Jovan. U sporu koji je nastao, jednu od glavnih uloga ponovo su odigrali sadukeji. Dela apostolska 4:1-4 govore šta se desilo: „Dok su njih dvojica još govorili narodu, priđoše im sveštenički glavari i hramski zapovednik i sadukeji, ljuti što oni poučavaju narod i na primeru Isusa jasno objavljuju uskrsenje iz mrtvih.“ Međutim, drugi su pozitivno reagovali. „Mnogi od onih koji su slušali govor počeše da veruju, i broj ljudi dostiže oko pet hiljada.“ Jasno je da kada govorimo o nadi u uskrsenje možemo očekivati različite reakcije. S obzirom na to, veoma je važno da ojačamo svoju veru u ovo učenje.

Vera i uskrsenje

7, 8. (a) Prema pismu upućenom korintskoj skupštini u prvom veku, kako vera može biti uzaludna? (b) Kako se na osnovu ispravnog razumevanja nade u uskrsenje pravi hrišćani razlikuju od drugih?

7 Nije svima koji su postali hrišćani u prvom veku n. e. bilo lako da prihvate nadu u uskrsenje. Među one kojima je to bilo teško, spadali su neki iz skupštine u Korintu. Njima je Pavle napisao: ’Među prvim stvarima sam vam predao ono što sam i sam primio, da je Hrist umro za naše grehe u skladu s Pismom; i da je bio sahranjen, i da je uskrsnuo treći dan, u skladu s Pismom.‘ Pavle je zatim potvrdio ovu istinu tako što je rekao da se uskrsnuli Hrist ’pojavio pred više od pet stotina braće‘, od kojih je većina, dodao je Pavle, još uvek bila živa (1. Korinćanima 15:3-8). Zatim je nastavio: „Ako se Hrist propoveda da je ustao iz mrtvih, kako to da neki među vama govore da nema uskrsenja mrtvih? Ako zaista nema uskrsenja mrtvih, ni Hrist nije ustao. A ako Hrist nije ustao, naše propovedanje je sigurno uzaludno, i naša vera je uzaludna“ (1. Korinćanima 15:12-14).

8 Učenje o uskrsenju je toliko važno da bi vera jednog hrišćanina bila uzaludna ako to učenje ne bi prihvatio kao nešto realno. Štaviše, u ispravnom razumevanju uskrsenja i leži razlika između pravih i lažnih hrišćana (Postanje 3:4; Jezekilj 18:4). Zato je Pavle uvrstio učenje o uskrsenju u „osnovnu nauku“ hrišćanstva. Budimo odlučni da „navalimo ka zrelosti“. Pavle je rekao: „I to ćemo učiniti, ako Bog dopusti“ (Jevrejima 6:1-3).

Nada u uskrsenje

9, 10. Na šta Biblija ukazuje kada govori o uskrsenju?

9 Da bismo još više ojačali svoju veru u uskrsenje, hajde da se pozabavimo sledećim pitanjima: Na šta Biblija ukazuje kada govori o uskrsenju? Kako učenje o uskrsenju ističe Jehovinu ljubav? Odgovori na ova pitanja još više će nas približiti Bogu i u isto vreme pomoći će nam da poučavamo druge (2. Timoteju 2:2; Jakov 4:8).

10 „Uskrsenje“ je prevod grčke reči koja doslovno znači „ponovo ustati“. Šta znači ovaj izraz? Prema Bibliji, nada u uskrsenje je uverenje da mrtva osoba može ponovo da oživi. Biblija još pokazuje da osoba biva vraćena u život ili u ljudskom ili u duhovnom telu, u zavisnosti od toga da li je imala zemaljsku ili nebesku nadu. Zaista se divimo ljubavi, mudrosti i moći koje je Jehova pokazao kada nam je dao tu predivnu nadu u uskrsenje.

11. Kakva se nada u uskrsenje pruža Božjim pomazanim slugama?

11 Isus i njegova pomazana braća dobijaju prilikom uskrsenja duhovno telo kako bi mogli da služe na nebu (1. Korinćanima 15:35-38, 42-53). Oni će zajedno služiti kao vladari Mesijanskog Kraljevstva koje će zemlju pretvoriti u raj. Pomazanici će pod Isusom kao Prvosveštenikom sačinjavati jedno kraljevsko sveštenstvo. Oni će u novom svetu pravednosti omogućiti čovečanstvu da izvuče koristi iz Hristove otkupne žrtve (Jevrejima 7:25, 26; 9:24; 1. Petrova 2:9; Otkrivenje 22:1, 2). Dok ne dođe to vreme, pomazanici koji su još uvek na zemlji žele da ostanu prihvatljivi u Božjim očima. Oni će posle smrti dobiti „nagradu“ putem uskrsenja u besmrtni duhovni život na nebu (2. Korinćanima 5:1-3, 6-8, 10; 1. Korinćanima 15:51, 52; Otkrivenje 14:13). „Ako smo se ujedinili s njim u smrti sličnoj njegovoj“, napisao je Pavle, „sigurno ćemo se ujediniti s njim i u uskrsenju sličnom njegovom“ (Rimljanima 6:5). Šta je sa onima za koje će uskrsenje značiti da će ponovo živeti na zemlji kao ljudi? Kako ih nada u uskrsenje može još više približiti Bogu? O ovome možemo mnogo da naučimo iz Avrahamovog primera.

Uskrsenje i prijateljstvo s Jehovom

12, 13. Koji je snažan razlog za veru u uskrsenje imao Avraham?

12 Avraham, koji je opisan kao „Jehovin prijatelj“, bio je čovek sa izvanrednom verom (Jakov 2:23). Kada je Pavle u 11. poglavlju Jevrejima govorio o vernim muškarcima i ženama, tri puta je ukazao na Avrahamovu veru (Jevrejima 11:8, 9, 17). Treći put se usredsredio na veru koju je Avraham pokazao time što je bio spreman da iz poslušnosti prinese svog sina Isaka na žrtvu. Avraham je bio uveren da iza obećanja da će seme doći preko Isaka stoji niko drugi do sam Jehova. Čak i ako bi Isak umro kao žrtva, Avraham je ’smatrao da ga Bog može i iz mrtvih podignuti‘.

13 Dok se sve ovo odvijalo, Jehova je video koliko je jaka Avrahamova vera i postarao se da jedna životinja posluži kao žrtva umesto Isaka. Međutim, taj događaj sa Isakom poslužio je kao predslika uskrsenja, što je Pavle objasnio: ’Odande je [Avraham] i dobio [Isaka] na slikovit način‘ (Jevrejima 11:19). Sem toga, Avraham je već tada imao čvrste osnove da veruje u uskrsenje. Zar Jehova nije vratio u život Avrahamovu sposobnost da dobije potomstvo kada su on i njegova žena Sara u starosti dobili Isaka? (Postanje 18:10-14; 21:1-3; Rimljanima 4:19-21).

14. (a) Prema Jevrejima 11:9, 10, šta je Avraham očekivao? (b) Šta mora da se desi sa Avrahamom da bi u novom svetu dobio blagoslove Kraljevstva? (v) Šta je neophodno da bismo mi dobili blagoslove Kraljevstva?

14 Pavle je rekao da je Avraham bio stranac i da je prebivao u šatorima jer je „očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog“ (Jevrejima 11:9, 10). To nije bio neki doslovan grad poput Jerusalima u kom se nalazio Božji hram. Umesto toga, radilo se o jednom simboličnom gradu. U pitanju je bilo Božje nebesko Kraljevstvo sačinjeno od Isusa Hrista i 144 000 njegovih suvladara. Za tih 144 000 suvladara u njihovoj nebeskoj slavi takođe se kaže da su „sveti grad, Novi Jerusalim“, Hristova „nevesta“ (Otkrivenje 21:2). Jehova je 1914. godine postavio Isusa da bude Mesijanski Kralj nebeskog Kraljevstva i zapovedio mu je da vlada usred svojih neprijatelja (Psalam 110:1, 2; Otkrivenje 11:15). Da bi dobio blagoslove koje će doneti vladavina Kraljevstva, Avraham, „Jehovin prijatelj“, moraće da bude vraćen u život. Isto je i s nama. Da bismo dobili blagoslove Kraljevstva, mi moramo da budemo živi u Božjem novom svetu, u koji ćemo ući ili kao deo velikog mnoštva koje će preživeti Armagedon ili tako što ćemo biti uskrsnuti iz mrtvih (Otkrivenje 7:9, 14). Međutim, šta je temelj za nadu u uskrsenje?

Božja ljubav — temelj za nadu u uskrsenje

15, 16. (a) Kako prvo proročanstvo u Bibliji polaže temelj za nadu u uskrsenje? (b) Kako nas verovanje u uskrsenje još više približava Jehovi?

15 Da bismo bili proglašeni pravednima i da bi nas Jehova smatrao svojim prijateljima, treba da budemo u bliskom odnosu s njim kao svojim brižnim nebeskim Ocem, da imamo snažnu veru kakvu je imao Avraham i da budemo poslušni Njegovim zapovestima. Na taj način ispunjavamo uslove da bismo dobili blagoslove Kraljevstva. Već u prvom proročanstvu zabeleženom u Božjoj Reči, u Postanju 3:15, položen je temelj za nadu u uskrsenje i za prijateljstvo s Bogom. Tu je prorečeno ne samo to da će Satani biti zgažena glava već i da će Seme Božje žene biti ujedeno za petu. To simbolično ujedanje za petu bila je Isusova smrt na stubu. On je trećeg dana uskrsnuo, čime je bila isceljena ta rana i pružena mogućnost da se preduzme odlučna akcija protiv „onoga koji ima mogućnosti da izazove smrt, to jest Đavola“ (Jevrejima 2:14).

16 Pavle nas podseća da nam ’Bog preporučuje svoju ljubav time što je, dok smo još bili grešnici, Hrist umro za nas‘ (Rimljanima 5:8). Cenjenje te nezaslužene dobrote zaista nam pomaže da budemo bliskiji sa Isusom i našim brižnim nebeskim Ocem (2. Korinćanima 5:14, 15).

17. (a) U šta je Jov izrazio nadu? (b) Šta Jov 14:15 otkriva o Jehovi, i kako to utiče na tebe?

17 Jov, verni čovek iz prethrišćanskih vremena, takođe je željno iščekivao uskrsenje. Njemu je Satana naneo mnogo patnji. Za razliku od svojih lažnih prijatelja, koji nisu čak ni pomenuli uskrsenje, Jovu je ta nada pružala utehu i on je rekao: „Kad bi čovek iza smrti opet oživeti mogo.“ Nadovezujući se na to, on je nastavio: „Podržala bi me nada i kroz sve žalosti moje.“ Obraćajući se svom Bogu Jehovi, on je rekao: „Ti bi me tad zvao i ja bih se odazvao.“ Što se tiče osećanja našeg brižnog Stvoritelja, Jov je zapazio: „Jer bi se ti zaželeo dela ruku svojih“ (Jov 14:14, 15). Jehova zaista s velikim nestrpljenjem očekuje vreme kada će sve verne osobe vratiti u život putem uskrsenja. Koliko nas to samo privlači njemu dok razmišljamo o ljubavi i nezasluženoj dobroti koju pokazuje prema nama i pored toga što smo nesavršeni! (Rimljanima 5:21; Jakov 4:8).

18, 19. (a) Da li se može očekivati da će Danilo ponovo živeti? (b) Šta ćemo osmotriti u sledećem članku?

18 Prorok Danilo, za koga je Božji anđeo rekao da je ’mio čovek‘, imao je dug život koji je proveo verno služeći Jehovi (Danilo 10:11, 19). On je do kraja ostao potpuno besprekoran pred Jehovom, otkako je otišao u izgnanstvo 617. pre n. e., pa sve do smrti, neko vreme nakon što je dobio jednu viziju 536. pre n. e., treće godine vladanja persijskog kralja Kira (Danilo 1:1; 10:1). Tokom te treće godine Kirove vladavine, Danilo je dobio viziju u kojoj je video uspon i pad svetskih sila, što će svoj vrhunac dostići u velikoj nevolji (Danilo 11:1–12:13). Pošto nije u potpunosti razumeo tu viziju, Danilo je anđela koji je preneo tu viziju upitao: „Gospodaru moj, kakav će biti kraj tih stvari?“ Anđeo je u odgovoru skrenuo pažnju na ’krajnje vreme‘ tokom kojeg će „razumni razumeti“. Što se Danila tiče, šta će njemu doneti budućnost? Anđeo je rekao: „Počivaćeš i bićeš na nogama za nasleđe svoje na kraju dana“ (Danilo 12:8-10, 13). Danilo će se vratiti „o uskrsenju pravednih“ tokom Hristove Milenijumske vladavine (Luka 14:14).

19 Živimo duboko u vremenu kraja i bliže smo početku Hristove Milenijumske vladavine nego kad smo postali vernici. Zato se moramo pitati: ’Hoću li i ja biti u novom svetu sa Avrahamom, Jovom, Danilom i drugim vernim slugama?‘ Bićemo ako ostanemo blizu Jehove i ako budemo poslušni njegovim zapovestima. U sledećem članku ćemo se još detaljnije pozabaviti nadom u uskrsenje kako bismo videli ko će sve uskrsnuti.

Da li se sećaš?

• Na kakvu je reakciju Pavle naišao kada je govorio o nadi u uskrsenje?

• Zašto nada u uskrsenje izdvaja prave hrišćane od lažnih?

• Kako znamo da su Avraham, Jov i Danilo verovali u uskrsenje?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 8. strani]

Pavle je pred namesnikom Feliksom sa uverenjem govorio o nadi u uskrsenje

[Slika na 10. strani]

Zašto je Avraham verovao u uskrsenje?

[Slika na 12. strani]

Jov je izvlačio utehu iz nade u uskrsenje

[Slika na 12. strani]

Danilo će se vratiti prilikom uskrsenja pravednika