Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Mogli su odmah da budu oslobođeni“

„Mogli su odmah da budu oslobođeni“

„Mogli su odmah da budu oslobođeni“

ŽENEVJEV DE GOL, nećaka Šarla de Gola, bivšeg predsednika Francuske, lično je upoznala Jehovine svedoke u nacističkom koncentracionom logoru u Ravensbriku, u severnoj Nemačkoj. Ona je gore navedene reči napisala avgusta 1945. u jednom pismu.

Koncentracioni logor u Aušvicu u Poljskoj oslobođen je 27. januara 1945. Od 1996. godine, u Nemačkoj se na taj dan odaje pomen žrtvama Hitlerovog Trećeg rajha.

Tokom službenog govora 27. januara 2003, Peter Štraub, predsednik Parlamenta Baden-Virtemberga, izjavio je: „Svi koji su doživeli progonstvo zbog svojih religioznih ili političkih uverenja i koji su bili spremni da umru pre nego da se pokore, zaslužuju naše veliko poštovanje, koje se ne može izraziti rečima. Jehovini svedoci su jedina religija koja je u potpunosti odbila da se povinuje zahtevima Hitlerovog režima: Oni nisu podigli svoje ruke u znak pozdrava Hitleru. Odbili su da se zakunu na vernost ’Fireru i Državi‘, baš kao što su odbili vojnu službu i prinudni rad. Njihova deca nisu stupila u redove Hitlerove omladine.“

Isus Hrist je o svojim sledbenicima rekao: „Oni nisu deo sveta, kao što ni ja nisam deo sveta“ (Jovan 17:16). Dakle, Jehovini svedoci su svoj stav zauzeli iz čisto religioznih razloga. Štraub je još rekao: „Jehovini svedoci, koji su u koncentracionom logoru na svojoj zatvoreničkoj odeći morali da imaju ljubičasti trougao, bili su jedini koji su mogli da okončaju svoje muke. Bilo je dovoljno da potpišu jedan dokument kojim bi se odrekli svoje vere.“

Većina Svedoka nije ni pomišljala na to da se odrekne svoje vere. Zbog toga je oko 1 200 Svedoka umrlo za vreme nacističkog režima. Dve stotine i sedamdesetoro njih bilo je pogubljeno zbog prigovora savesti. Oni su učinili mnogo više nego da samo kažu da su poslušni sledećim rečima: „Boga kao vladara moramo slušati pre nego ljude“ (Dela apostolska 5:29).

Jehovini svedoci nisu bili natprosečni ljudi, kao što je zapazio i Ulrih Šmit, predsednik Parlamenta Vestfalije. U brošuri Landtag Intern, u kojoj je citiran njegov govor, nazvani su „običnim ljudima koji su, sledeći glas svoje savesti, ostali čvrsti u svojim religioznim uverenjima, pokazali građansku hrabrost i zbog svog hrišćanskog uverenja pružili ideološki otpor“. Možemo biti sigurni da se Jehova Bog raduje zbog svih koji mu ostaju lojalni pod teškim okolnostima. U Poslovicama 27:11 čitamo: „Budi, sine, mudar, srce mi obraduj, pa ću lako odgovoriti onom koji me ruži.“

[Izvor slike na 30. strani]

Courtesy of United States Holocaust Memorial Museum