Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Čudesna dela stvaranja veličaju Jehovu

Čudesna dela stvaranja veličaju Jehovu

Čudesna dela stvaranja veličaju Jehovu

JEHOVA BOG je uzvišeniji nego što nesavršeni ljudi mogu da zamisle. Njegova dela stvaranja na zemlji i na nebu donose mu hvalu i ispunjavaju nas strahopoštovanjem (Psalam 19:2-5).

Kao Stvoritelj i Suveren čitavog svemira, Jehova sigurno zaslužuje pažnju kada govori. Kako bismo bili iznenađeni kada bi se obratio nama, običnim ljudima na zemlji! Zamisli da se obraća tebi, recimo preko anđela. Sigurno bi pažljivo slušao. Pravedni čovek Jov je sigurno veoma pažljivo slušao kada mu se Bog pre 3 500 godina obratio. Šta možemo naučiti iz reči koje je Bog uputio Jovu kada je u pitanju Zemlja i materijalni svemir?

Ko je postavio temelj Zemlji i ko upravlja morem?

Bog je iz vihora postavio Jovu pitanja o zemlji i moru (Jov 38:1-11). Nijedan ljudski arhitekta nije odlučivao o tome koliko velika treba da bude Zemlja niti je pomagao u njenom stvaranju. Upoređujući Zemlju sa građevinom, Bog pita Jova: „Ko joj je kamen ugaoni metnuo“? To nije učinio nijedan čovek! Božji anđeoski sinovi su posmatrali dok je Jehova stvarao našu planetu i radovali su se tome.

U poređenju s večnim Bogom, more je poput deteta. On ga figurativno oblači. Ono je „iz krila materina izjurilo“. Bog postavlja granicu moru poput vrata i prevornica, a privlačna snaga Sunca i Meseca određuje plimu i oseku.

U delu The World Book Encyclopedia stoji: „Vetar stvara većinu talasa na okeanu, od mreškanja vode do ogromnih talasa koji nastaju usled uragana i koji su visoki preko 30 metara... Kada se vetar zaustavi, talasi nastavljaju da se kreću po površini okeana i mogu da pređu ogromnu razdaljinu od mesta gde su nastali. Polako postaju sve mirniji i duži. Na kraju stižu do obale i zapljuskuju je.“ More sluša Božju zapovest: „Dovde ćeš dopreti, nećeš dalje ići, ovde će da stane bes valova tvojih.“

Ko čini da svane zora?

Bog zatim pita Jova o dejstvu svetla i drugih dela stvaranja (Jov 38:12-18). Nijedan čovek ne može da upravlja smenom dana i noći. Jutarnje svetlo, figurativno govoreći, zahvata krajeve zemlje i stresa bezdušnike s nje. Grešnici možda svoja nepravedna dela vrše ’u sumrak‘ (Jov 24:15, 16). Ali zora rasteruje mnoge zločince.

U Božjim rukama, jutarnje svetlo je poput pečata koji na zemlji ostavlja prelep otisak. Na sunčevoj svetlosti otkrivaju se mnoge boje, tako da izgleda kao da se zemlja odeva predivnom odećom. Jov nije imao nikakav uticaj na to i nije hodio morskim dubinama kako bi napravio popis morskog bogatstva. Sve do danas istraživači imaju samo ograničeno znanje o živom svetu u okeanu!

Čije su riznice snega i grada?

Nijedan čovek nije pratio ni svetlost ni tamu do njihovog stana niti je dopro do riznica snega i grada koje Bog čuva „za dane rata i boja“ (Jov 38:19-23). Kada je Jehova koristio grad protiv svojih neprijatelja u Gavaonu, „više ih izgibe od kamenja gradnoga, nego što ih pobiše sinovi Izraelovi mačem“ (Isus Navin 10:11). On može koristiti grad neviđene veličine kako bi uništio zle ljude koje će predvoditi Gog, to jest Satana (Jezekilj 38:18, 22).

Grad veličine jajeta ubio je 25 i povredio 200 ljudi u centralnom delu provincije Hunan, u Kini, u julu 2002. Što se tiče grada koji je padao 1545, italijanski skulptor Benvenuto Čelini napisao je: „Bili smo jedan dan hoda udaljeni od Liona... kada se začuo prodoran, snažan zvuk grmljavine... Nakon grmljavine, na nebu se začula buka koja je bila tako velika i strašna da sam pomislio da je stigao sudnji dan; zato sam na trenutak zaustavio konje, i tada je počeo da pada grad bez ijedne kapi kiše... Grad je bio veličine većeg limuna... Oluja je neko vreme besnela i na kraju je prestala... Jedno drugom smo pokazivali svoje ogrebotine i modrice. Međutim, kad smo otišli kilometar i po dalje, naišli smo na prizor pustoši, koja je bila mnogo strašnija od onoga što smo mi doživeli, i koja se ne može rečima opisati. Sve drveće je ostalo bez lišća i slomilo se; životinje su ležale mrtve na poljima; mnogi pastiri su takođe izginuli; videli smo mnogo gradnog kamenja koje je bilo toliko veliko da se nije moglo obuhvatiti ni obema rukama“ (Autobiography /Book II, 50/, Harvard Classics, tom 31, strane 352-3).

Šta će se desiti kada Jehova otvori svoje riznice snega i grada i upotrebi ih da bi izvršio svoju volju protiv svojih neprijatelja? Oni nikako neće moći preživeti.

Kiša, rosa, led i slana — čijih su ruku delo?

Jehova zatim postavlja Jovu pitanja o kiši, rosi, slani i ledu (Jov 38:24-30). Bog je veliki Tvorac kiše, i čak i ’pustinja u kojoj čoveka nema‘ uživa njegov blagoslov. Kiša, led i slana nemaju ljudskog oca niti stvaraoca.

U časopisu Nature Bulletin stoji: „Najneobičnije, a možda i najvažnije svojstvo [leda] jeste to što se voda prilikom smrzavanja širi... Ledeni pokrivač koji se zimi formira na jezeru i koji pluta po površini omogućava vodenim biljkama i životinjama (ribama i drugim) da u vodi ispod leda ostanu u životu. Kada bi se... voda prilikom prelaska u čvrsto agregatno stanje skupljala i postajala gušća, led bi postao teži od nje i potonuo bi na dno. Stvaralo bi se sve više i više leda na površini sve dok se jezero ne bi sasvim smrzlo... U hladnijim delovima sveta, reke, jezera, pa čak i okeani, trajno bi se zaledili“.

Kako samo treba da smo zahvalni što se vodene površine ne smrzavaju! I sigurno smo zahvalni što kiša i rosa, delo Jehovinih ruku, osvežavaju Zemljinu vegetaciju.

Ko je postavio zakone nebeske?

Bog zatim postavlja Jovu pitanja o nebesima (Jov 38:31-33). Sazvežđe koje se naziva Plejade sačinjeno je od sedam velikih i više manjih zvezda koje su 380 svetlosnih godina udaljene od Sunca. Čovek ne može ’zavezati veze Plejadama‘, to jest učiniti da ta grupa zvezda ostane u zvezdanom jatu. Nijedan čovek ne može ’odrešiti Orionu uža‘. Šta god da danas predstavljaju sazvežđa o kojima se ovde govori kao o ’Zodiaku i Kolima Velikim‘, čovek ne može njima da upravlja niti da ih vodi. Ljudi ne mogu menjati „zakone nebeske“, to jest zakone koji vladaju u svemiru.

Bog je uspostavio zakone koji upravljaju nebeskim telima, koji utiču na vremenske prilike na Zemlji, na plimu i oseku, atmosferu i na samo postojanje života. Uzmi za primer Sunce. U delu The Encyclopedia Americana (izdanje iz 1996) stoji: „Sunčevi zraci snabdevaju Zemlju toplotom i svetlošću, potpomažu rast biljaka, utiču na isparavanje vode iz okeana i drugih vodenih površina, igraju važnu ulogu u stvaranju vetrova i imaju mnoge druge funkcije koje su vitalne za postojanje života na našoj planeti.“ U istom delu se navodi: „Da bismo razumeli koliko ogromna energija se krije u sunčevim zracima, treba samo razmišljati o tome da sva snaga koja se ogleda u vetrovima, nasipima i rekama, kao i sva energija u prirodnim gorivima kao što su drvo, ugalj i nafta, nije ništa drugo nego sunčeva svetlost uskladištena na jednoj majušnoj planeti [Zemlji] koja je oko 150 miliona kilometara udaljena od Sunca“.

Ko je stavio mudrost u oblake?

Jehova kaže Jovu da razmisli o oblacima (Jov 38:34-38). Čovek ne može ni jednom jedinom oblaku zapovediti da se pojavi i pusti kišu. A ipak, ljudi toliko zavise od kružnog toka vode koji je Stvoritelj uspostavio!

Šta je kružni tok vode? U jednom delu stoji: „Kružni tok vode sastoji se od četiri etape: kondenzacije, isparavanja, padavina i stvaranja potoka. Voda se privremeno zadržava u zemljištu, u okeanima, jezerima, rekama, u ledenom pokrivaču i glečerima. Ona isparava sa zemljine površine, kondenzuje se u oblacima, zatim ponovo pada na zemlju u vidu padavina (kiše ili snega) i na kraju ili otiče u more ili ponovo isparava u atmosferu. Gotovo sva voda na zemlji prolazi kroz kružni tok nebrojeno mnogo puta“ (Microsoft Encarta Reference Library 2005).

Kišni oblaci su poput nebeskih ćupova. Kada ih Jehova nagne, iz njih se izlije toliko mnogo kiše da od praha nastaje blato i grude zemlje se slepe. Bog može pustiti kišu ili učiniti da ona ne pada (Jakov 5:17, 18).

Uz kišu često idu i munje, koje čovek ne može da prouzrokuje po svojoj želji. Munje su prikazane kako govore Bogu: „Evo nas“! Compton’s Encyclopedia navodi: „Munje prouzrokuju značajne hemijske promene u atmosferi. Dok se kreće kroz atmosferu, grom stvara ogromnu toplotu koja spaja azot i kiseonik i formira nitrate i druga jedinjenja. Ta jedinjenja padaju na zemlju zajedno s kišom. Na taj način, atmosfera neprestano potpomaže obnavljanje zaliha hranljivih materija u zemljištu koje su potrebne za rast biljaka.“ Celokupno znanje o munjama i dalje je misterija za čoveka, ali ne i za Boga.

Čuda stvaranja donose hvalu Bogu

Čuda stvaranja zaista uzvisuju Stvoritelja svega (Otkrivenje 4:11). Ono što je Jehova rekao o Zemlji i nebeskim telima u svemiru sigurno je ostavilo veoma dubok utisak na Jova!

Čuda stvaranja koja smo upravo razmotrili nisu jedina o kojima su Jovu postavljena pitanja i dati opisi. Pa ipak, i ona su dovoljna da nas pokrenu da uzviknemo: „Gle, Bog je uzvišeniji nego što shvatiti možemo“ (Jov 36:26NW).

[Izvor slike na 14. strani]

Pahulja: snowcrystals.net

[Izvori slika na 15. strani]

Plejade: NASA, ESA and AURA/Caltech; riba: U.S. Fish & Wildlife Service, Washington, D.C./William W. Hartley