Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li oponašaš Jehovu dok brineš za druge?

Da li oponašaš Jehovu dok brineš za druge?

Da li oponašaš Jehovu dok brineš za druge?

„SVE svoje brige bacite na [Boga], jer se on brine za vas“ (1. Petrova 5:7). Kakav srdačan poziv! Jehova Bog je lično zainteresovan za svoj narod. Možemo se osećati sigurno u njegovom zaštitničkom okrilju.

Trebalo bi da razvijamo i pokazujemo isti takav brižan stav prema drugima. Pošto smo nesavršeni, moramo paziti na neke zamke kada pokazujemo lično zanimanje za druge. Pre nego što osmotrimo neke od njih, hajde da vidimo na koji način Jehova brine o svojim slugama.

Koristeći poređenje o pastiru, psalmista David je opisao način na koji Jehova brine: „Jehova je moj Pastir. Ništa mi neće nedostajati. Na pašnjacima zelenim odmor mi daje, vodi me na spokojna mesta gde obilne vode teku. Dušu moju krepi... Da i dolinom guste tame pođem, neću se zla bojati, jer si ti sa mnom“ (Psalam 23:1-4).

Pošto je i sam bio pastir, David je znao šta sve obuhvata briga oko jednog stada. Pastir štiti ovce od grabljivaca, kao što su lavovi, vukovi i medvedi. Drži stado na okupu, traži izgubljene ovce, nosi umornu jagnjad u naručju i neguje bolesne i ranjene ovce. Svakog dana ih poji. To ne znači da pastir kontroliše svaki pokret svojih ovaca. One su slobodne, a ipak pod njegovom zaštitom.

Jehova brine o svojim slugama na isti način. Apostol Petar je objasnio: ’Božja sila nas čuva za spasenje.‘ Izraz „čuvati“ ovde doslovno znači „pomno paziti na nekoga“ (1. Petrova 1:5). Pokrenut iskrenom brigom, Jehova uvek pazi na nas, spreman da nam pruži pomoć kad god je zatražimo. Međutim, pošto nas je stvorio kao bića sa slobodnom voljom, on se ne meša u svaki naš postupak i odluku. Kako u tome možemo oponašati Jehovu?

Oponašaj Boga dok brineš o svojoj deci

„Deca su nasledstvo od Jehove.“ Zato roditelji treba da brinu o svojoj deci i da ih štite (Psalam 127:3). To znači da je potrebno da znamo šta deca misle i osećaju i da zatim to uzmemo u obzir u ophođenju s njima. Ako roditelji pokušaju da kontrolišu svaki njihov korak, ne obazirući se na ono što ona žele, to bi bilo kao da pastir pokušava da drži svoje ovce na uzici. Nijedan pastir ne bi pazio svoje stado na takav način. Isto tako, ni Jehova ne postupa tako s nama.

Mariko a priznaje: „Godinama sam svojoj deci govorila: ’Ti treba da uradiš ovo‘ i ’Ti treba da uradiš ono.‘ Smatrala sam da je to moja roditeljska dužnost. Nikada ih nisam pohvaljivala, niti sam imala otvorenu komunikaciju s njima.“ Iako je njena ćerka satima razgovarala preko telefona sa svojim prijateljima, razgovori s majkom su bili veoma kratki. „Onda sam uočila razliku“, nastavlja Mariko. „Kada je pričala sa svojim prijateljima, moja ćerka bi izražavala razumevanje rečima: ’Da, slažem se‘ ili ’I ja tako mislim.‘ Počela sam da koristim iste izraze da bih saznala šta ona oseća i ubrzo su naši razgovori postali duži i prijatniji.“ Ovaj primer ističe koliko je važna dobra komunikacija, koja je najčešće uzajamna, a ne jednostrana.

Roditelji treba da saznaju šta njihova deca osećaju i žele, a deca treba da razumeju da im roditeljska briga služi kao zaštita. Biblija savetuje decu da slušaju svoje roditelje, i zatim navodi razlog za to: „Da ti bude dobro i da dugo ostaneš na zemlji“ (Efešanima 6:1, 3). Deca koja su čvrsto uverena da je poslušnost za njihovo dobro uviđaju da im je lakše da budu poslušna.

Dok brineš za Jehovino stado

Jehovina briga puna ljubavi očigledna je i u hrišćanskoj skupštini. Kao Poglavar skupštine, Isus Hrist podstiče starešine da brinu o njegovom stadu (Jovan 21:15-17). Grčka reč za nadglednika povezana je s glagolom koji znači „pažljivo motriti“. Govoreći o tome kako treba brinuti o stadu, Petar je savetovao starešine: „Pasite Božje stado koje vam je povereno — ne na silu, nego dragovoljno; ne radi nepoštenog dobitka, nego gorljivo; ne kao da gospodarite nad onima koji su Božje vlasništvo, nego budite primer stadu“ (1. Petrova 5:2, 3).

Starešine imaju zadatak koji je sličan pastirevom zadatku. Oni treba da brinu o duhovno bolesnim osobama i da im pomažu da se oporave kako bi svoj život uskladile s pravednim merilima. Takođe su odgovorne za organizovanje skupštinskih aktivnosti, pripremu sastanaka i red u skupštini (1. Korinćanima 14:33).

Međutim, prethodno pomenute Petrove reči skreću pažnju na jednu opasnost — ’gospodarenje nad‘ skupštinom. Jedan korak ka tome može biti kada starešina postavlja nepotrebna pravila. Osećajući snažnu obavezu da zaštiti stado, starešina može otići predaleko. U jednoj skupštini na Orijentu, starešine su postavile pravila o tome kako treba pozdraviti druge u Dvorani Kraljevstva — na primer ko kome treba prvi da se obrati — smatrajući da će time unaprediti mir u skupštini. Iako su to uradili s najboljom namerom, da li su oponašali Jehovu u načinu na koji on brine za svoj narod? Vredno je zapaziti stav apostola Pavla koji se ogleda u sledećim rečima: „Ne kažem da smo mi gospodari vaše vere, nego smo vaši saradnici da biste bili radosni, jer vi ste postojani zbog svoje vere“ (2. Korinćanima 1:24). Jehova ima poverenje u svoj narod.

Osim što ne postavljaju pravila koja nemaju biblijsku osnovu, brižne starešine pokazuju iskrenu brigu tako što ne otkrivaju poverljive informacije o suhrišćanima. Oni su svesni Božjeg upozorenja: „Ne otkrivaj tuđe tajne“ (Poslovice 25:9).

Apostol Pavle je uporedio skupštinu pomazanih hrišćana s ljudskim telom: „Bog je sastavio telo... da ne bude podele u telu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge“ (1. Korinćanima 12:12, 24-26). Grčki izraz koji je preveden rečima „jednako brinu jedni za druge“ doslovno znači ’treba da budu zabrinuti jedni za druge‘. Zato članovi hrišćanske skupštine treba da budu duboko zainteresovani jedni za druge (Filipljanima 2:4).

Kako pravi hrišćani mogu pokazati da su ’zabrinuti jedni za druge‘? Svoju brigu za ostale članove skuštine mogu pokazati tako što se mole za njih i nude praktičnu pomoć onima kojima je potrebna. Na taj način se budi dobro u drugima. Osmotrimo kako je Tadatakiju s puno ljubavi pružena takva pomoć. Kada se krstio u 17. godini, bio je jedini u svojoj porodici koji je služio Jehovi. On priča: „Jedna porodica iz skupštine često me je pozivala na obroke i druženje. Na putu do škole, skoro svakog jutra sam svraćao kod njih kako bismo osmotrili dnevni stih. Savetovali su me kako da se izborim s problemima u školi, i zajedno smo se molili u vezi s tim. Od te porodice sam naučio šta znači davati.“ Tadataki sada na delu dokazuje ono što je naučio tako što služi u podružnici Jehovinih svedoka.

Apostol Pavle je upozorio na razne zamke koje se mogu pojaviti dok pokazujemo zanimanje za druge. On je spomenuo neke žene koje su ’ogovarale, mešale se u tuđe stvari i govorile ono što ne bi smele‘ (1. Timoteju 5:13). Iako je dobro da budemo zainteresovani za druge, moramo biti pažljivi da to ne ide do te mere da počnemo da se mešamo u privatne stvari. Preterano zanimanje za druge moglo bi da dovede do toga da ’govorimo ono što ne bismo smeli‘, kao na primer da počnemo da osuđujemo jedni druge.

Ne smemo zaboraviti da hrišćani na različite načine organizuju privatan život, biraju način ishrane i vrstu zdrave rekreacije. U okviru biblijskih načela, svako je slobodan da odluči šta će raditi. Pavle je hrišćane iz Rima savetovao: „Nemojmo više osuđivati jedni druge... Zato se trudimo da unapređujemo mir i da se međusobno izgrađujemo“ (Rimljanima 14:13, 19). Naša iskrena briga za druge u skupštini treba da se vidi u našoj spremnosti da pomognemo, a ne u mešanju u tuđe stvari. Kada se na takav način brinemo jedni za druge, ljubav i jedinstvo obiluju u porodici i skupštini.

[Fusnota]

a Neka imena su promenjena.

[Slika na 19. strani]

Saznaj šta tvoja deca misle i osećaju tako što ćeš ih pohvaliti i pokazati razumevanje