Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jonatan — čovek koji je ’s Bogom izvršio svoje delo‘

Jonatan — čovek koji je ’s Bogom izvršio svoje delo‘

Jonatan — čovek koji je ’s Bogom izvršio svoje delo‘

SIN prvog izraelskog kralja dolazi kod odmetnika koji se skriva. „Ne boj se“, kaže on tom beguncu, „jer te neće stići ruka mog oca Saula. Ti ćeš biti kralj nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe“ (1. Samuilova 23:17).

Taj čovek je Jonatan, a begunac je David. Da Jonatan nije ubrzo nakon toga poginuo, verovatno bi postao Davidova desna ruka.

Njegovo prijateljstvo s Davidom je bilo jedinstveno. U stvari, Jonatan je bio izuzetan čovek. I njegovi savremenici su imali takvo mišljenje o njemu, jer su rekli da je ’on s Bogom izvršio svoje delo‘ (1. Samuilova 14:45). Zbog čega su to rekli? Koje je on osobine imao? I od kakvog je značaja za nas njegova životna priča?

Izraelci „u nevolji“

Kada se u Bibliji prvi put pominje Jonatan, Izraelci su bili „u nevolji“. Filisteji su pljačkali njihovu zemlju i sprečavali ih da se brane (1. Samuilova 13:5, 6, 17-19).

Međutim, Jehova je rekao da neće ostaviti svoj narod i Jonatan je bio uveren u to. U vezi s njegovim ocem, Saulom, Bog je rekao: „On će izbaviti moj narod iz ruku Filisteja.“ Jonatan je imao potpuno poverenje u te reči. On je već ranije predvodio 1 000 nenaoružanih Izraelaca u pobedi nad Filistejima. Sada je želeo da u potpunosti ukloni pretnju koju su predstavljali Filisteji (1. Samuilova 9:16; 12:22; 13:2, 3, 22).

Odvažan iznenadni napad

Jonatanova meta je bila jedna filistejska straža koja se nalazila blizu prelaza preko klanca kod Mihmasa (1. Samuilova 13:23). Da bi stigao tamo, morao je da se penje pomažući se „rukama i nogama“. To ga nije odvratilo od njegove namere. Jonatan je odlučio da sa svojim slugom koji mu je nosio oružje napadne stražu. Rekao je sluzi: „Možda će nam Jehova pomoći, jer Jehovu ništa ne može sprečiti da spase, bilo s mnogo ili s malo ljudi“ (1. Samuilova 14:6, 13).

Ova dva Izraelca su tražila znak od Jehove. Oni su hteli da se pokažu pred tom stražom. Ako bi Filisteji rekli: „Stojte dok ne dođemo do vas!“, tada bi Jonatan i njegov sluga ostali na svom mestu. Ali, ukoliko bi neprijatelji rekli: „Krenite ovamo na nas!“, to bi značilo da im Jehova daje pobedu. Pošto je Jonatan bio siguran u Božju pomoć, nameravao je da se popne do straže i bori s njima (1. Samuilova 14:8-10).

Šta mogu da urade dva čoveka čitavoj straži? Ali, zar nije Jehova pomogao sudiji Aodu kada je predvodio Izrael u borbi protiv Moava? Zar nije Jehova bio sa Samegarom kada mu je pomogao da bodilom za goveda pogubi 600 Filisteja? Uz to, zar nije Jehova dao snagu Samsonu da bez ičije pomoći odnese pobedu nad Filistejima? Jonatan je verovao da će Bog pomoći i njemu (Sudije 3:12-31; 15:6-8, 15; 16:29, 30).

Kada su ih Filisteji ugledali, uzviknuli su: „Dođite ovamo da vam nešto kažemo!“ Jonatan i njegov sluga su se popeli tamo. Odvažno su napali i ubili oko 20 neprijateljskih vojnika, čime su izazvali pometnju među stražarima. Možda su Filisteji mislili da su iza ove dvojice išli mnogobrojni izraelski ratnici. Nakon toga, izveštaj kaže da je ’strah zavladao među svim stražarima i da se zemlja zatresla. Zavladao je strah od Boga‘. Zbog zemljotresa, koji je poticao od Boga, među Filistejima je nastala pometnja tako da su ’svi okrenuli mač jedan na drugog‘. Kada su izraelske čete to videle, ohrabrile su se. Njima su se pridružili Izraelci koji su se skrivali i Izraelci koji su još odranije bili među Filistejima. Oni su ’tukli Filisteje od Mihmasa do Ajalona‘ (1. Samuilova 14:11-23, 31).

Izbavljen zahvaljujući narodu

Kralj Saul je nerazumno izrekao kletvu da će svaki vojnik koji bi nešto jeo pre završetka bitke biti proklet. Iz nekog razloga Jonatan to nije znao i uzeo je da jede. Umočio je vrh svog štapa u saće i pojeo malo meda. Očigledno mu je to obnovilo snagu da dovrši bitku (1. Samuilova 14:24-27).

Nakon što je saznao šta je Jonatan uradio, Saul je naredio da se Jonatan pogubi. Jonatan se nije plašio smrti. „Evo me, neka umrem!“, rekao je on. „Ali narod reče Saulu: ’Zar da umre Jonatan, koji je doneo ovu veliku pobedu Izraelu? Nipošto! Tako živ bio Jehova, nijedna dlaka s njegove glave neće pasti na zemlju, jer je on s Bogom danas izvršio ovo delo!‘ Tako je narod izbavio Jonatana i on nije poginuo“ (1. Samuilova 14:38-45).

Današnje Božje sluge se ne bore u doslovnim ratovima, ali se u našem životu mogu pojaviti situacije u kojima su nam potrebne vera i hrabrost. Može biti teško da činimo ono što je ispravno kada svi oko nas čine ono što je loše. Međutim, Jehova će nas ojačati i blagosloviti našu želju da se držimo njegovih pravednih merila. Možda ti je potrebna hrabrost da prihvatiš neke zadatke u Jehovinoj organizaciji, kao na primer da proširiš svoju službu, da prihvatiš nova zaduženja ili da se preseliš da bi služio tamo gde je potrebno više objavitelja Kraljevstva. Možda se pitaš da li si dorastao tom izazovu. Pa ipak, ukoliko se stavljaš na raspolaganje da te Jehova koristi na bilo koji način za koji on smatra da je odgovarajuć, budi uveren da ti činiš ono što je pohvalno. Seti se Jonatana! ’On je s Bogom izvršio svoje delo.‘

Jonatan i David

Nekih 20 godina kasnije, filistejski ratnik Golijat rugao se izraelskoj vojsci, ali ga je David pogubio. Iako je Jonatan verovatno bio 30 godina stariji od Davida, oni su imali mnogo toga zajedničkog. a Hrabrost koju je Jonatan pokazao kod Mihmasa bila je takođe očigledna i kod Davida. Više od svega ostalog, David je imao istu veru u Jehovinu moć spasavanja, i to ga je osposobilo da se neustrašivo suoči s Golijatom kada su svi drugi Izraelci ustuknuli pred njim. Tako je ’Jonatanova duša prionula za Davidovu dušu, i Jonatan ga je zavoleo kao svoju dušu‘ (1. Samuilova 17:1–18:4).

Iako je kralj Saul smatrao Davida za rivala zbog njegovih sposobnosti, Jonatan, s druge strane, nije pokazivao ni trunku ljubomore. On i David su postali veoma bliski prijatelji i verovatno je tokom njihovog prisnog razgovora saznao da je David pomazan da bude sledeći izraelski kralj. Jonatan je poštovao tu Božju odluku.

Kada je kralj Saul razgovarao sa svojim sinom i slugama o tome da se David pogubi, Jonatan je na to upozorio Davida. Jonatan je uverio Saula da nema razloga da strahuje od Davida. Zaista, David ni u čemu nije zgrešio kralju! Zar nije David rizikovao sopstveni život kada se suočio s Golijatom? Jonatanovo usrdno preklinjanje za njegovog nepravedno osuđenog prijatelja umirilo je Saula. Međutim, ubrzo je kralj ponovo počeo da razmišlja kako da ubije Davida i opet je to i pokušao, čime ga je primorao da pobegne (1. Samuilova 19:1-18).

Jonatan je verno podržao Davida. Ova dva prijatelja su se sastala da bi se dogovorila šta dalje da urade. Odan svom prijatelju i istovremeno nastojeći da bude odan i svom ocu, Jonatan je rekao Davidu: „Ti nipošto nećeš umreti.“ Ipak, David je rekao Jonatanu: „Samo me još korak deli od smrti!“ (1. Samuilova 20:1-3).

Jonatan i David su napravili plan kako bi ispitali Saulove namere. Ukoliko bi kralj primetio da Davida nema za njegovom trpezom, Jonatan bi trebalo da kaže svom ocu da ga je David zamolio za dopuštenje da ode i učestvuje u prinošenju žrtve za celu svoju porodicu. Ako bi se Saul razgnevio, to bi bio pokazatelj neprijateljstva prema Davidu. Jonatan je blagoslovio Davida i indirektno priznao njegovo buduće kraljevanje, rekavši: „Jehova neka bude s tobom, kao što je bio s mojim ocem.“ Zatim su se jedan drugom zakleli na vernost i dogovorili se na koji će način Jonatan dojaviti Davidu kakav je bio ishod njihovog plana (1. Samuilova 20:5-24).

Kada je Saul video da Davida nema, Jonatan mu je objasnio da ga je David preklinjao ovim rečima: „Ako sam stekao tvoju naklonost, molim te, pusti me da idem i vidim svoju braću.“ Jonatan se nije plašio da prizna svoju naklonost prema Davidu. Saul se žestoko razgnevio! On je uvredio Jonatana i besno izjavio da je David pretnja njegovom sinu kao budućem nasledniku prestola. Saul je zahtevao od Jonatana da mu dovede Davida kao onog koji je osuđen na smrt. Na to mu je Jonatan odgovorio: „Zašto mora da se pogubi? Šta je učinio?“ U napadu besa, Saul je bacio koplje na svog sina. Jonatan je ostao nepovređen, ali je bio duboko potresen zbog Davida (1. Samuilova 20:25-34).

Kakvu je samo vernost Jonatan pokazao! Gledano samo iz ljudskog ugla, Jonatan je mogao malo toga da dobije a mnogo toga da izgubi zbog svog prijateljstva s Davidom. Ipak, Jehova je taj koji je odredio da David bude kralj nakon Saula i to je bilo za Jonatanovu dobrobit i dobrobit drugih.

Bolan rastanak

Jonatan se u tajnosti sastao s Davidom da bi mu saopštio vesti. Bilo je jasno da David nikada više neće moći da kroči na Saulov dvor. Njih dvojica su se zagrlila i zaplakala. Zatim je David otišao da se sakrije (1. Samuilova 20:35-42).

Jonatan je još samo jednom video Davida, kada se David kao begunac krio od Saula „u pustinji Zif, u Horesu“. Tada ga je Jonatan ohrabrio rečima: „Ne boj se, jer te neće stići ruka mog oca Saula. Ti ćeš biti kralj nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe. I moj otac Saul to dobro zna“ (1. Samuilova 23:15-18). Ubrzo nakon toga, Jonatan i Saul su poginuli u bici s Filistejima (1. Samuilova 31:1-4).

Bilo bi dobro da svi oni koji vole Boga dobro razmisle o Jonatanovim postupcima u životu. Da li se dvoumiš kome ćeš biti veran, Bogu ili čoveku? Seti se da je Saul podsticao Jonatana da gleda prvenstveno sebe. Međutim, Jonatan nije tako postupio već je svojom iskrenom podložnošću i dubokim poštovanjem odao čast Jehovi, i radovao se što će onaj koga je Bog izabrao biti budući kralj Izraela. Da, Jonatan je podupirao Davida i bio je veran Jehovi.

Jonatan je imao divne osobine. Pokazujmo ih i mi! Tada će se i za nas reći da ’s Bogom izvršavamo svoje delo‘, kao što je to bilo i u Jonatanovom slučaju (1. Samuilova 14:45).

[Fusnota]

a Jonatan je imao najmanje 20 godina kada se prvi put spominje kao vojni zapovednik i to na početku Saulove 40-godišnje vladavine (Brojevi 1:3; 1. Samuilova 13:2). Sigurno je imao blizu 60 godina kada je poginuo oko 1078. pre n. e. Pošto je David u to vreme imao 30 godina, Jonatan je očigledno bio stariji od njega oko 30 godina (1. Samuilova 31:2; 2. Samuilova 5:4).

[Slika na 19. strani]

Jonatan nije zavideo Davidu