Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Iako žive sami nisu zaboravljeni

Iako žive sami nisu zaboravljeni

Iako žive sami nisu zaboravljeni

APOSTOL Pavle je savetovao suhrišćane: „Činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u veri“ (Gal. 6:10). I mi danas sledimo taj nadahnuti savet i tražimo načine kako bismo činili dobro svojim suvernicima. Među onima kojima su potrebne ljubav i pažnja i koji to zaslužuju jesu naša draga starija braća i sestre koji žive u staračkim domovima.

U nekim zemljama je običaj da ostareli roditelji ostanu kod kuće i o njima brinu članovi porodice. Međutim, u drugim zemljama mnogi odlaze u staračke domove gde drugi brinu o njima. Šta se može reći o hrišćanima koji žive u staračkim domovima? S kakvim se izazovima suočavaju? Kako mogu istrajati ako nemaju podršku porodice? Kako im može pomoći hrišćanska skupština? I kako možemo i sami biti ohrabreni kada ih redovno posećujemo?

Izazovi s kojima se suočavaju

Kada se ostareli hrišćani presele u starački dom, obično se nađu na području skupštine u kojoj nikog ne poznaju. Zbog toga Svedoci iz te skupštine možda ne razmišljaju o tome da treba da ih češće posećuju. Osim toga, u domu su okruženi ljudima koji imaju drugačija verovanja. To ih može dovesti u nezgodnu situaciju.

Na primer, u nekim zemljama se organizuje religiozna služba u okviru doma. Jedan bolničar je zapazio: „Neke Svedoke koji ne mogu jasno da govore vozili su u invalidskim kolicima na crkvenu službu bez njihove saglasnosti.“ Osim toga, osoblje često organizuje proslave rođendana, Božića ili Uskrsa kako bi osvežili uobičajenu rutinu u domu. Nekim Svedocima je davana hrana koju prema savesti ne bi jeli (Dela 15:29). Ako redovno posećujemo našu stariju braću i sestre, mogli bismo im pomoći da se izbore s takvim izazovima.

Podrška skupštine

Prvi hrišćani su brinuli o starijima koji nisu imali svoju porodicu (1. Tim. 5:9). Isto tako, starešine danas vode računa o tome da braća i sestre koji žive u staračkom domu na njihovom području ne budu zanemareni. * Starešina po imenu Robert kaže: „Bilo bi dobro kada bi ih hrišćanske starešine lično posetile kako bi videle uslove u kojima žive i kako bi se molile s njima. Skupština može učiniti dosta toga da bi zbrinula njihove potrebe.“ Ako odvojimo vreme da posetimo starije, time pokazujemo da razumemo koliko je Jehovi važno da brinemo o onima kojima je potrebna pomoć (Jak. 1:27).

Kada je to potrebno, starešine spremno organizuju pružanje praktične pomoći za braću i sestre koji žive u staračkom domu. Robert je zapazio koja bi bila jedna od potreba: „Treba da podstaknemo stariju braću i sestre da prisustvuju hrišćanskim sastancima ako su u mogućnosti.“ Međutim, za one koji više ne mogu da dolaze u Dvoranu Kraljevstva, starešine će se pobrinuti na druge načine. Žaklina, koja ima preko 80 godina i boluje od osteoartritisa, prati sastanke preko telefona. Ona kaže: „Puno mi znači što slušam program dok se sastanak održava. To ne bih propustila ni za šta na svetu!“

Ako neki ostareli hrišćanin ne može da prati sastanke preko telefona, starešine se mogu pobrinuti da se program snimi. Brat koji nosi snimak u starački dom može iskoristiti tu priliku da popriča s bratom ili sestrom i pruži im ohrabrenje. „Ako im ispričamo neke novosti iz skupštine, to će ih uveriti da su još uvek deo naše duhovne porodice“, kaže jedan starešina.

Održavaj komunikaciju

Sasvim je razumljivo što je preseljenje u starački dom za mnoge stresno iskustvo koje ih izbaci iz koloseka. Zato se neki povuku u sebe. Međutim, ako ih posetimo odmah nakon preseljenja i nastavimo da im pomažemo, to će im dosta pomoći da povrate unutrašnji mir i izvesnu meru radosti (Posl. 17:22).

Ako neki stariji brat ili sestra pati od senilnosti, ne čuje ili ima druge probleme koji otežavaju komunikaciju, neki mogu zaključiti da nema svrhe posećivati ih. Međutim, ako i dalje nastojimo da ih posećujemo, bez obzira na teškoće u komunikaciji, time pokazujemo da ’prednjačimo u iskazivanju poštovanja‘ prema našim suvernicima (Rimlj. 12:10). Ako neki stariji brat polako gubi kratkotrajno pamćenje, možemo ga podstaći da nam ispriča neka ranija iskustva — možda čak iz detinjstva — ili da nam kaže kako je upoznao biblijsku istinu. Šta možemo učiniti ako se muči da pronađe prave reči? Pažljivo slušajmo i ako je umesno pomenimo dve-tri reči kojih možda pokušava da se seti ili ukratko ponovimo njegove misli i ohrabrimo ga da nastavi. Ako je rasejan ili ima govorne smetnje i teško ga možemo razumeti, potrudimo se da na osnovu tona glasa shvatimo šta je hteo da kaže.

Ako razgovor više nije moguć, mogu se koristiti i drugi načini komunikacije. Pionirka po imenu Lorens redovno posećuje 80-godišnju Madlen koja više ne može da govori. Lorens objašnjava kako one komuniciraju: „Dok se zajedno molimo, držim je za ruku. Tokom molitve ona blago stiska moju ruku i trepće da bi izrazila zahvalnost za te nežne trenutke.“ Kada naše ostarele prijatelje uzmemo za ruku ili ih srdačno zagrlimo, to ih zaista može umiriti.

Važno je da smo tu

Naše redovne posete mogu uticati na kvalitet nege koju primaju naši ostareli suvernici. Danijela, koja posećuje Svedoke u staračkim domovima oko 20 godina, zapaža: „Kada osoblje doma zapazi da neka osoba ima redovne posete, ona dobija bolju negu.“ Ranije pomenuti Robert kaže: „Bolničari su spremniji da saslušaju nekoga ko redovno dolazi u posetu. Često ne pokazuju isto poštovanje prema povremenim posetiocima.“ Budući da bolničarke obično moraju da sarađuju sa zahtevnim članovima porodice, one cene kada im zahvalimo.“ Isto tako, ako uspostavimo dobar odnos s bolničarima, možda će imati više poštovanja prema vrednostima i verovanjima Svedoka o kom brinu.

Dobar odnos sa osobljem možemo razviti i ako im ponudimo pomoć oko jednostavnih poslova. U nekim područjima, stalan nedostatak kvalifikovanog osoblja negativno utiče na kvalitet nege. Bolničarka po imenu Rebeka savetuje: „U vreme obroka je opšta gužva. Zato to može biti dobar trenutak da posetite svog prijatelja i pomognete mu da jede.“ Ne treba da se ustručavamo da pitamo osoblje na koji način možemo pomoći.

Kada redovno obilazimo našu braću i sestre u istom staračkom domu, možemo videti šta im je potrebno i zatim se uz dozvolu osoblja pobrinuti da to dobiju. Na primer, možemo razveseliti njihovu sobu slikama voljenih osoba ili dečjim crtežima. Možemo im doneti topao ogrtač ili nešto od sredstava za ličnu higijenu. Ako dom ima baštu, da li možemo izvesti naše prijatelje na svež vazduh? Prethodno pomenuta Lorens kaže: „Madlen jedva čeka da joj dođem svake sedmice u posetu. Kada povedem i decu, ona se istog trena razvedri a oči joj zasijaju!“ Postupci poput ovih mogu mnogo značiti onima koji žive u domu (Posl. 3:27).

Uzajamne koristi

Redovno posećivanje starijih može biti ispit za „iskrenost [naše] ljubavi“ (2. Kor. 8:8). Na koji način? Kada vidimo da je naš prijatelj svakim danom sve slabiji, to nas može rastužiti. Lorens priznaje: „U početku sam zbog sve slabijeg Madleninog zdravlja plakala nakon svake posete. Ali, naučila sam da nam usrdna molitva može pomoći da savladamo strahove i budemo ohrabrujući.“ Robert već godinama posećuje hrišćanskog brata po imenu Leri koji boluje od Parkinsonove bolesti. On kaže: „Bolest je toliko napredovala da više ne mogu razumeti nijednu njegovu reč. Ali kada se zajedno molimo, još uvek mogu da osetim koliko je jaka njegova vera.“

Kada posećujemo ostarele suvernike, ne pomažemo samo njima već i sebi. Njihova odlučnost da zadrže blizak odnos s Jehovom dok žive među ljudima drugačijih verovanja uči nas da budemo verni i hrabri. Njihova želja da prime duhovnu hranu uprkos teškoćama sa sluhom i vidom ističe da „čovek ne sme da živi samo od hleba, nego treba da živi i od svake reči koja izlazi iz Jehovinih usta“ (Mat. 4:4). Kada uživaju u malim stvarima, kao što su dečji osmeh ili zajednički obrok, stariji nas podsećaju da budemo zadovoljni s onim što imamo. Njihova ljubav prema duhovnim vrednostima može nam pomoći da ispravno postavimo svoje prioritete.

Zaista, celoj skupštini koristi kada pomažemo našoj starijoj braći i sestrama. Zašto to možemo reći? Pošto oni koji su fizički slabiji više zavise od bratske ljubavi, oni svima u skupštini pružaju priliku da budu još milosrdniji. Zato svi mi treba da gledamo na brigu za ostarele, čak i na duže periode, kao na način da služimo jedni drugima (1. Petr. 4:10, 11). Ako starešine preuzmu vođstvo u tome, pomoći će ostalima u skupštini da shvate da taj vid hrišćanske službe nikada ne treba zanemariti (Jezek. 34:15, 16). Spremnom podrškom s puno ljubavi, uverićemo naše ostarele suhrišćane da nikada neće biti zaboravljeni!

[Fusnota]

^ Čim skupštinski sekretar objavi da su se neki brat ili sestra preselili u starački dom na drugom području, bilo bi dobro i ljubazno odmah o tome obavestiti skupštinske starešine na tom području.

[Istaknuti tekst na 28. strani]

„Kada osoblje doma zapazi da neka osoba ima redovne posete, ona dobija bolju negu“

[Slika na 26. strani]

Naše srdačne molitve mogu pomoći ostarelom suverniku da povrati unutrašnji mir

[Slika na 26. strani]

Nežni izrazi ljubavi ojačaće naše ostarele suvernike