Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jehovin Sluga — „proboden za naše prestupe“

Jehovin Sluga — „proboden za naše prestupe“

Jehovin Sluga — „proboden za naše prestupe“

„On je bio proboden za naše prestupe, bio je slomljen za naše grehe... Zbog rana njegovih nama je izlečenje došlo“ (ISA. 53:5)

1. Čega treba da se prisećamo dok prisustvujemo Spomen-svečanosti i koje će nam proročanstvo pomoći u tome?

 SPOMEN-SVEČANOST je prilika kada se prisećamo Hristove smrti i svega što je omogućeno njegovom smrću i uskrsenjem. Ona nas podseća na potvrđivanje Jehovinog prava da bude Vrhovni Vladar, na posvećenje njegovog imena i ispunjenje njegove namere koja uključuje spasenje čovečanstva. Hristova žrtva i ono što je njome omogućeno verovatno se ni u jednom proročanstvu ne opisuje bolje nego u onom koje je zabeleženo u Isaiji 53:3-12. Isaija je prorekao Slugine patnje i izneo pojedinosti o Hristovoj smrti i blagoslovima koje će ona doneti njegovoj pomazanoj braći i ’drugim ovcama‘ (Jov. 10:16).

2. Koji dokaz nam pruža Isaijino proročanstvo i kako će ono uticati na nas?

2 Sedam vekova pre Isusovog rođenja, Jehova je nadahnuo proroka Isaiju da zapiše da će izabrani Sluga ostati veran i na najtežem ispitu. Sama činjenica da je Jehova nadahnuo pisanje tog proročanstva dokaz je da on ima potpuno poverenje u vernost svog Sina. Dok osmatramo to proročanstvo, naše srce će biti ispunjeno zahvalnošću, a naša vera ojačana.

„Prezren“ i smatran „bezvrednim“

3. Zašto je trebalo da Jevreji radosno dočekaju Isusa, ali kako su oni gledali na njega?

3 Pročitati Isaiju 53:3. Zamisli samo šta je za Božjeg jedinorođenog Sina značilo to što se odrekao radosti da služi pored svog Oca da bi došao na zemlju i dao svoj život kao žrtvu radi spasenja čovečanstva od greha i smrti! (Fil. 2:5-8). On je umro da bi ljudi dobili potpuno oproštenje greha, što se nije moglo postići životinjskim žrtvama pod Mojsijevim zakonom. One su bile samo predslika Hristove žrtve (Jevr. 10:1-4). Zar ne bi bilo logično da ga barem Jevreji koji su očekivali obećanog Mesiju radosno pozdrave i odaju mu čast? (Jov. 6:14). Umesto toga, oni su na njega gledali s prezirom i ’smatrali ga bezvrednim‘, kao što je Isaija prorekao. Apostol Jovan je napisao: „Došao je k svojima, ali ga njegovi nisu primili“ (Jov. 1:11). Obraćajući se Jevrejima, apostol Petar je rekao: „Bog naših praočeva, proslavio je svog Slugu, Isusa, koga ste vi predali i odrekli ga se pred Pilatom, kad je on već bio odlučio da ga oslobodi. Da, vi ste se odrekli tog svetoga i pravednoga“ (Dela 3:13, 14).

4. Kako je Isus video šta je bolest?

4 Isaija je takođe prorekao da će Isus ’videti šta je bolest‘. Tokom svoje službe, Isus je sigurno ponekad osećao umor, ali nigde se ne ukazuje da se ikada razboleo (Jov. 4:6). Međutim, on je video šta je bolest posmatrajući ljude kojima je propovedao. Sažalio se na njih i mnoge je izlečio (Mar. 1:32-34). Tako je ispunio sledeće proročanske reči: „Zaista, on je poneo naše bolesti i na sebe je uzeo naš bol“ (Isa. 53:4a; Mat. 8:16, 17).

Kao da mu Bog zadaje udarce

5. Kako su mnogi Jevreji gledali na Isusovu smrt i šta je dodatno otežalo njegove patnje?

5 Pročitati Isaiju 53:4b. U Isusovo vreme, mnogi ljudi nisu razumeli razlog za njegove patnje i smrt, i mislili su da ga Bog kažnjava (Mat. 27:38-44). Jevreji su optužili Isusa za hulu (Mar. 14:61-64; Jov. 10:33). Naravno, Isus nije bio ni grešnik ni hulnik. Pored toga, on je toliko voleo svog Oca da je i sama pomisao na to da će umreti pod optužbom da je hulnik sigurno dodatno otežala njegove patnje. Pa ipak, bio je spreman da se podloži Jehovinoj volji (Mat. 26:39).

6, 7. U kom smislu je Jehova ’slomio‘ svog vernog Slugu i zašto mu je to „bilo po volji“?

6 Nije neobično što je Isaija prorekao da će drugi verovati da Bog zadaje udarce Hristu, ali iznenađuje to što se u proročanstvu kaže: „Jehovi je bilo po volji da ga slomi“ (Isa. 53:10). Budući da je Jehova takođe rekao: „Evo mog sluge, koga podupirem, izabranika moga, koji je po volji duše moje“, kako je moguće da mu je „bilo po volji da ga slomi“? (Isa. 42:1). U kom smislu je to pričinilo Jehovi radost?

7 Da bismo razumeli taj deo Isaijinog proročanstva, prisetimo se izazova koji je Satana uputio Jehovi. Kada je doveo u pitanje Božju vrhovnu vlast, bacio je sumnju na vernost svih Božjih slugu na nebu i na zemlji (Jov 1:9-11; 2:3-5). Time što je ostao veran do smrti Isus je pružio savršen odgovor na Satanine optužbe. Prema tome, iako je Jehova dozvolio da neprijatelji ubiju Hrista, nema sumnje da je patio kad je video da njegov izabrani Sluga umire. Međutim, savršena vernost koju je Isus pokazao veoma je obradovala Jehovu (Posl. 27:11). Osim toga, radovalo ga je i saznanje da će smrt njegovog Sina doneti mnogo dobra ljudima koji se pokaju (Luka 15:7).

„Proboden za naše prestupe“

8, 9. (a) Kako je Isus bio „proboden za naše prestupe“? (b) Kako je Petar to potvrdio?

8 Pročitati Isaiju 53:6. Poput izgubljenih ovaca, grešni ljudi su lutali, tražeći izbavljenje od bolesti i smrti koje su nasledili od Adama (1. Petr. 2:25). Zbog nesavršenosti, nijedan Adamov potomak nije mogao da vrati ono što je Adam izgubio (Ps. 49:7). Međutim, u svojoj velikoj ljubavi ’Jehova je prestupe svih nas stavio‘ na svog voljenog Sina i izabranog Slugu. Time što je pristao da bude „proboden za naše prestupe“ i „slomljen za naše grehe“, Hrist je poneo naše grehe na stub i umro umesto nas.

9 Apostol Petar je napisao: „Na to ste i pozvani, jer je i Hrist propatio za vas i ostavio vam primer kako da u svemu idete njegovim stopama. On je u svom telu poneo naše grehe na stub, da bismo prekinuli s gresima i živeli za pravednost.“ U nastavku je citirao reči iz Isaijinog proročanstva: „Njegovim ste ranama izlečeni“ (1. Petr. 2:21, 24; Isa. 53:5). To je otvorilo put da se grešni ljudi pomire s Bogom, kao što je Petar zatim rekao: „Hrist je jednom zauvek umro za grehe, pravednik za nepravednike, da bi vas doveo k Bogu“ (1. Petr. 3:18).

„Odveli su ga kao jagnje na klanje“

10. (a) Kako je Jovan Krstitelj nazvao Isusa? (b) Zašto je Jovanov opis bio prikladan?

10 Pročitati Isaiju 53:7, 8. Kada je Jovan Krstitelj ugledao Isusa kako dolazi, uzviknuo je: „Evo Jagnjeta Božjeg koje odnosi greh sveta!“ (Jov. 1:29). Nazivajući Isusa Jagnjetom, Jovan je možda u mislima imao Isaijine reči: „Odveli su ga kao jagnje na klanje“ (Isa. 53:7). „Svoju dušu [je] predao smrti“, prorokovao je Isaija (Isa. 53:12). U vezi s tim, vredi zapaziti da je Isus, u noći kada je pokazao kako treba obeležavati spomen na njegovu smrt, dao čašu vina jedanaestorici svojih vernih apostola i rekao: „Ovo predstavlja moju ’krv saveza‘, koja će se proliti za mnoge radi oproštenja greha“ (Mat. 26:28).

11, 12. (a) Šta nam Isakova spremnost da bude žrtvovan govori o Hristovoj žrtvi? (b) Dok prisustvujemo Spomen-svečanosti, šta ne treba da zaboravimo kada je reč o Jehovi, Većem Avrahamu?

11 Poput Isaka u prošlosti, Isus je bio spreman da se žrtvuje (Post. 22:1, 2, 9-13; Jevr. 10:5-10). Premda je Isak pristao na to da bude žrtvovan, Avraham je onaj koji je pokušao da prinese žrtvu (Jevr. 11:17). Slično tome, Isus je pokazao spremnost da umre, ali Jehova je obezbedio otkupninu. Žrtva njegovog Sina bila je izraz Božje duboke ljubavi prema čovečanstvu.

12 Isus je rekao: „Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko iskazuje veru u njega ne bude uništen, nego da ima večni život“ (Jov. 3:16). Apostol Pavle je napisao: „Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hrist, dok smo još bili grešnici, umro za nas“ (Rimlj. 5:8). Zbog toga, dok iskazujemo čast Hristu time što obeležavamo spomen na njegovu smrt, nikad ne treba da zaboravimo da je Jehova, Veći Avraham, onaj koji je omogućio otkupnu žrtvu. Spomen-svečanost je prilika da njemu odamo hvalu.

Sluga donosi ’pravednost mnogima‘

13, 14. Kako je Jehovin Sluga ’mnogima doneo pravednost‘?

13 Pročitati Isaiju 53:11, 12. Jehova je o svom izabranom Slugi rekao: „Moj pravedni sluga [će] mnogima doneti pravednost.“ U kom smislu? Kraj 12. stiha nam pomaže da to razumemo. Sluga se ’zauzimao za prestupnike‘. Svi Adamovi potomci su rođeni kao grešnici, ’prestupnici‘ i zbog toga dobijaju ’platu za greh‘, naime smrt (Rimlj. 5:12; 6:23). Neophodno je da se grešni ljudi pomire s Jehovom. U 53. poglavlju Isaijinog proročanstva na predivan način je opisano kako se Isus ’zauzimao‘, to jest posredovao za grešno čovečanstvo: „Na njemu je bila kazna radi našeg mira, i zbog rana njegovih nama je izlečenje došlo“ (Isa. 53:5).

14 Time što je uzeo naše grehe na sebe i umro za nas, Hrist je ’mnogima doneo pravednost‘. Pavle je napisao: „Božja volja [je] bila da sva punina prebiva u njemu [Hristu] i da preko njega — uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stubu — pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima“ (Kol. 1:19, 20).

15. (a) Koga predstavlja ’ono što je na nebesima‘? (b) Ko jedino s pravom može uzimati simbole prilikom obeležavanja Hristove smrti i zašto?

15 ’Ono što je na nebesima‘ predstavlja pomazane hrišćane koji su se pomirili s Jehovom putem Hristove prolivene krvi i koji su pozvani da vladaju s Hristom na nebu. Hrišćani koji su „učesnici u nebeskom pozivu“ proglašeni su ’pravednima i dobijaju život‘ (Jevr. 3:1; Rimlj. 5:1, 18). Jehova ih zatim usvaja kao duhovne sinove. Sveti duh im svedoči da su „sunaslednici Hristovi“, pozvani da budu kraljevi i sveštenici u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Rimlj. 8:15-17; Otkr. 5:9, 10). Oni postaju deo duhovnog Izraela, ’Izraela Božjeg‘ i s njima je sklopljen „novi savez“ (Jer. 31:31-34; Gal. 6:16). Kao članovi novog saveza, oni s pravom uzimaju simbole prilikom obeležavanja Hristove smrti, uključujući čašu crnog vina, za koju je Isus rekao: „Ova čaša predstavlja novi savez na osnovu moje krvi, koja će se proliti za vas“ (Luka 22:20).

16. Koga predstavlja ’ono što je na zemlji‘ i u kom smislu te osobe postaju pravedne u Jehovinim očima?

16 ’Ono što je na zemlji‘ su Hristove druge ovce koje imaju nadu u večni život na zemlji. I njima je Jehovin izabrani Sluga omogućio da budu pravedne u Jehovinim očima. One iskazuju veru u Hristovu otkupnu žrtvu i tako ’peru svoje duge haljine i ubeljuju ih u Jagnjetovoj krvi‘. Jehova ih zbog toga proglašava pravednima, ne kao duhovne sinove već kao svoje prijatelje, dajući im izuzetnu priliku da prežive ’veliku nevolju‘ (Otkr. 7:9, 10, 14; Jak. 2:23). Pošto nisu uzete u novi savez i nemaju nadu da će živeti na nebu, te druge ovce ne uzimaju simbole na Spomen-svečanosti ali s puno poštovanja prisustvuju tom događaju.

Sva hvala pripada Jehovi i njegovom Slugi!

17. Kako nam proučavanje Isaijinih proročanstava o Slugi pomaže da se misaono pripremimo za Spomen-svečanost?

17 Osmatranje Isaijinih proročanstava o Slugi dobar je način da se misaono pripremimo za obeležavanje Hristove smrti. To nam omogućava da ’upremo pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vere‘ (Jevr. 12:2). Saznali smo da je Božji Sin bio podložan svom Ocu. Za razliku od Satane, on je uvek uživao u Jehovinoj pouci, priznajući ga za Suverenog Gospoda. Videli smo da je tokom svoje službe na zemlji Isus bio samilostan prema ljudima kojima je propovedao, lečeći mnoge od njih i u fizičkom i u duhovnom pogledu. Na taj način je pokazao šta će činiti u novom poretku kada kao Mesijanski Kralj ’uspostavi pravdu na zemlji‘ (Isa. 42:4). Kao „svetlost narodima“ on je revno propovedao o Kraljevstvu, što podstiče njegove sledbenike da i oni revno propovedaju dobru vest po celoj zemlji (Isa. 42:6).

18. Zašto nas Isaijino proročanstvo ispunjava zahvalnošću prema Jehovi i njegovom vernom Slugi?

18 Isaijino proročanstvo nam takođe pomaže da bolje razumemo veliku žrtvu koju je Jehova podneo kada je poslao svog voljenog Sina na zemlju da pati i umre za nas. Jehova se nije radovao njegovim patnjama već tome što je Isus ostao potpuno veran do same smrti. Njegova vernost treba da raduje i nas i da nas podstakne da budemo zahvalni za sve što je Isus učinio da bi dokazao da je Satana lažov i posvetio Jehovino ime, čime je potvrdio pravednost Božje vrhovne vlasti. Osim toga, Hrist je uzeo naše grehe i umro za nas. Tako je omogućio da malo stado njegove pomazane braće i druge ovce budu pravedni u Jehovinim očima. Kada se okupimo da obeležimo Hristovu smrt, neka nam srce bude ispunjeno zahvalnošću prema Jehovi i njegovom vernom Slugi.

Za ponavljanje

• U kom smislu je Jehovi „bilo po volji“ to što je njegov Sin bio ’slomljen‘?

• Kako je Isus bio „proboden za naše prestupe“?

• Kako je Sluga ’mnogima doneo pravednost‘?

• Kako proučavanje proročanstava o Slugi priprema tvoj um i srce za Spomen-svečanost?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 26. strani]

„Bio je prezren i smatrali smo ga bezvrednim“

[Slika na 28. strani]

’Svoju dušu je predao smrti‘

[Slika na 29. strani]

„Druge ovce“ s puno poštovanja prisustvuju Spomen-svečanosti