Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Nemojmo izgubiti Jehovinu naklonost čak ni kad nam se okolnosti promene

Nemojmo izgubiti Jehovinu naklonost čak ni kad nam se okolnosti promene

Nemojmo izgubiti Jehovinu naklonost čak ni kad nam se okolnosti promene

DA LI se suočavaš s promenama u svom životu? Da li ti je teško da ih prihvatiš? Većina nas je bila ili će biti u toj situaciji. Neki stvarni primeri iz prošlosti mogu nam pomoći da prepoznamo koje bi nam osobine u tim situacijama bile korisne.

Uzmimo kao primer Davida koji je doživeo mnoge promene u svom životu. Bio je običan pastir i još uvek dete kada ga je Samuilo pomazao za budućeg kralja. Dok je još bio sasvim mlad dobrovoljno se prijavio da se bori protiv filistejskog diva Golijata (1. Sam. 17:26-32, 42). Kralj Saul ga je pozvao da živi na njegovom dvoru i postavio ga nad svojom vojskom. David nije ni pomišljao da će mu se sve to desiti, niti je mogao da pretpostavi šta će mu još doneti budućnost.

Odnosi između Davida i Saula postali su veoma zategnuti (1. Sam. 18:8, 9; 19:9, 10). Da bi sačuvao živu glavu, David je nekoliko godina živeo kao begunac. Čak i kada je vladao kao kralj nad Izraelom, njegove okolnosti su se drastično menjale, naročito kada je počinio preljubu, a zatim ubistvo pokušavajući da sakrije taj greh. Zbog toga je imao ozbiljnih problema u porodici. Na primer, doživeo je da njegov rođeni sin Avesalom ustane protiv njega (2. Sam. 12:10-12; 15:1-14). Pa ipak, kad se David pokajao za preljubu i ubistvo koje je počinio, Jehova mu je oprostio i ponovo je uživao njegovu naklonost.

Tvoje okolnosti se takođe mogu promeniti. Zdravstveni, ekonomski ili porodični problemi — pa čak i naši sopstveni propusti — donose promene u životu. Koje osobine nam mogu pomoći da budemo spremniji da izađemo na kraj s takvim izazovima?

Poniznost je od velike pomoći

Ponizna osoba je ujedno i podložna. Prava poniznost nam pomaže da realno vidimo sebe i druge. Ako ne potcenjujemo vrline i dostignuća drugih ljudi, biće nam lakše da cenimo njih kao ličnosti i ono što rade. Slično tome, poniznost nam pomaže da razumemo zašto nam se nešto dešava i kako treba da reagujemo u toj situaciji.

Saulov sin Jonatan je dobar primer. Okolnosti u njegovom životu su se promenile zbog događaja na koje nije mogao da utiče. Kada je Samuilo rekao Saulu da će mu Jehova oduzeti kraljevstvo, nije mu rekao da će ga Jonatan preuzeti (1. Sam. 15:28; 16:1, 12, 13). Bog je za sledećeg kralja izabrao Davida, a ne Jonatana. Možemo reći da je to što je Saul bio neposlušan nepovoljno uticalo na Jonatana. Jonatan svakako nije bio kriv za ono što je njegov otac radio, ali ipak nije mogao da nasledi presto (1. Sam. 20:30, 31). Kako je Jonatan reagovao u toj situaciji? Da li je bio ogorčen zbog toga ili ljubomoran na Davida? Nije. Premda je bio dosta stariji i iskusniji, verno je podržavao Davida (1. Sam. 23:16-18). Poniznost mu je pomogla da razume ko ima Božji blagoslov i da „ne misli o sebi više nego što treba da misli“ (Rimlj. 12:3). Jonatan je shvatio šta Jehova očekuje od njega i povinovao se njegovoj odluci.

Naravno, mnoge promene donose sa sobom i neke poteškoće. Jonatan je u jednom periodu bio takoreći podeljen između dva čoveka s kojima je bio blizak. Jedan je bio njegov prijatelj David, kog je Jehova izabrao za budućeg kralja. Drugi je bio njegov otac Saul, kog je Jehova odbacio, ali je i dalje bio kralj. U takvoj situaciji Jonatan je sigurno bio pod velikim stresom dok se trudio da ugodi Jehovi. Možda će nam promene s kojima se suočavamo doneti neke brige i strepnje. Ali ako se trudimo da razumemo kakvo je Jehovino gledište o tome, nastavićemo da mu verno služimo i pod izmenjenim okolnostima.

Važno je biti skroman

Skroman čovek je svestan svojih granica. Poniznost i skromnost nisu jedno te isto. Osoba može biti ponizna, a da u isto vreme nije potpuno svesna koje su njene granice.

David je bio skroman. Iako ga je Jehova izabrao za kralja, on godinama nije mogao da dođe na presto. U Bibliji ne piše da mu je Jehova objasnio zašto je to tako. Međutim, ta situacija ga nije uznemiravala, kako bi se to dalo očekivati. Znao je gde su njegove granice i shvatio je da Jehova, koji je i dozvolio da se to dešava, drži stvari pod kontrolom. Zato David nije ubio Saula čak ni kada mu je život bio u opasnosti, niti je to dozvolio Avisaju koji je tada bio s njim (1. Sam. 26:6-9).

Ponekad u našoj skupštini može nastati situacija koju ne razumemo ili koja, po našem mišljenju, nije rešena na najbolji način. Da li ćemo biti skromni i setiti se da je Isus Poglavar skupštine i da on deluje preko starešinstva koje je postavljeno da pruža vođstvo u skupštini? Da li ćemo pokazati skromnost i zadržati na umu da ćemo imati Jehovinu naklonost samo ako čekamo da on preuzme vođstvo preko Isusa Hrista? Da li ćemo biti skromni i čekati čak i kada to nije lako? (Posl. 11:2).

Krotost nam pomaže da budemo pozitivni

Krotka osoba ima blagu narav. Krotost nam pomaže da strpljivo i bez nerviranja, ogorčenosti i želje za osvetom podnosimo nepravdu. Nije lako biti krotak. Vredno je zapaziti da se i u jednom biblijskom stihu kaže da „svi krotki na zemlji“ treba da ’traže krotost‘ (Sof. 2:3). Krotost je povezana s poniznošću i skromnošću, ali podrazumeva i druge osobine kao što su dobrota i blagost. Krotka osoba prihvata pouku, spremna je da se menja i zato može da u duhovnom smislu napreduje.

Kako nam krotost pomaže da se snađemo u novonastaloj situaciji? Možda si primetio da su mnogi skloni tome da promene sagledavaju u lošem svetlu. Ali one zapravo mogu biti prilike da nas Jehova još nečemu pouči. Mojsijev život to potvrđuje.

Mojsije je sa 40 godina već imao izuzetne osobine. Razumeo je šta je potrebno Božjem narodu i bio je samopožrtvovan (Jevr. 11:24-26). Međutim, pre nego što mu je Jehova dao zadatak da izvede Izraelce iz Egipta, Mojsije je morao da doživi neke promene u svom životu da bi postao još krotkiji. Mojsije je morao da pobegne iz Egipta i da 40 godina živi u Madijanu, potpuno nezapažen. Do čega je to dovelo? Zbog te promene je postao bolja osoba (Br. 12:3). Naučio je da Jehovinu volju stavlja ispred svojih želja.

Koliko je Mojsije bio krotak možemo videti na osnovu onoga što se desilo kada mu je Jehova rekao da hoće da uništi taj neposlušan narod i da od njegovih potomaka načini moćan narod (Br. 14:11-20). Mojsije se zauzeo za Izraelce. Njegove reči pokazuju da mu je stalo do Božjeg ugleda i do dobrobiti svoje braće, a ne do sopstvenih interesa. Za vođu naroda i posrednika bila je potrebna krotka osoba. Marija i Aron su govorili protiv njega, ali biblijski izveštaj kaže da je Mojsije bio „najkrotkiji čovek na zemlji“ (Br. 12:1-3, 9-15). Izgleda da je Mojsije podnosio njihove uvrede upravo zato što je bio krotak. Šta bi bilo da nije bio takav?

Jednom drugom prilikom Jehovin duh je sišao na neke ljude pa su počeli da prorokuju. Isus Navin, Mojsijev pomoćnik, smatrao je da su neki od njih radili nešto što nisu smeli. Međutim, pošto je Mojsije bio krotak čovek, gledao je na stvari iz Jehovinog ugla i nije se plašio da će izgubiti autoritet (Br. 11:26-29). Da nije bio takav, da li bi prihvatio tu promenu koju je Jehova uveo?

Mojsije je upravo zato što je bio krotak čovek na ispravan način sprovodio veliki autoritet koji je imao i ispunjavao ulogu koju mu je Bog dao. Jehova ga je pozvao da se popne na goru Horiv kao predstavnik naroda. Tamo mu je Bog govorio preko anđela i postavio ga za posrednika saveza. Upravo krotost mu je pomogla da prihvati tu veliku odgovornost koju mu je Jehova poverio i da u isto vreme ne učini nešto zbog čega bi izgubio Jehovinu naklonost.

Šta se može reći za nas? Krotost je neophodna za naš duhovni napredak. Svi kojima su poverene odgovornosti i neki autoritet među Božjim narodom moraju biti krotki. Ako smo krotki, čak i kada se suočavamo s nekim promenama, nećemo biti ponosni već ćemo imati ispravan stav. Veoma je važno kako reagujemo. Da li ćemo prihvatiti promene? Da li ćemo na tu situaciju gledati kao na priliku da se popravimo? Može se ispostaviti da je ta nova situacija jedinstvena prilika da razvijamo krotost.

U životu ćemo se stalno suočavati s promenama. Ponekad nije lako shvatiti zašto se nešto dešava. Možda nam lične okolnosti i emocionalna napetost otežavaju da na stvari gledamo iz Jehovinog ugla. Ali osobine kao što su poniznost, skromnost i krotost pomoći će nam da prihvatimo promene u životu i da uprkos njima ne izgubimo Jehovinu naklonost.

[Istaknuti tekst na 4. strani]

Prava poniznost nam pomaže da realno vidimo sebe i druge

[Istaknuti tekst na 5. strani]

Krotost je neophodna za naš duhovni napredak

[Slika na 5. strani]

Mojsije je morao da doživi neke promene u svom životu da bi postao još krotkiji