Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Dopuštaš li Jehovi da te ispita?

Dopuštaš li Jehovi da te ispita?

Dopuštaš li Jehovi da te ispita?

BIBLIJA sadrži stotine pitanja koja dopiru do samog srca. Zapravo, Jehova Bog koristi pitanja kako bi nas poučio važnim stvarima. Na primer, on je upotrebio nekoliko pitanja kada je upozoravao Kaina na neispravno postupanje (Post. 4:6, 7). U drugoj prilici, samo jedno pitanje je bilo dovoljno da podstakne na akciju. Nakon što je čuo Jehovino pitanje: „Koga ću poslati?“, prorok Isaija je odgovorio: „Evo mene, mene pošalji“ (Is. 6:8).

Isus, Veliki Učitelj, takođe je efikasno koristio pitanja. Jevanđelja sadrže preko 280 njegovih pitanja. Iako ih je u nekim prilikama postavljao kako bi ućutkao svoje protivnike, u većini slučajeva želeo je da dopre do srca slušalaca i podstakne ih da razmisle o svom položaju pred Bogom (Mat. 22:41-46; Jov. 14:9, 10). I apostol Pavle, koji je napisao 14 poslanica u grčkom delu Svetog pisma, koristio je uverljiva pitanja (Rimlj. 10:13-15). Na primer, u njegovoj poslanici Rimljanima nalaze se mnoga od njih. Sva Pavlova pitanja podstiču čitaoce da cene ’dubinu Božjeg bogatstva, mudrosti i znanja‘ (Rimlj. 11:33).

Dok neka pitanja zahtevaju usmeni odgovor, druga podstiču na duboko razmišljanje. Isus je često koristio takva pitanja, o čemu svedoče jevanđelja. Jednom prilikom je upozorio svoje učenike: „Čuvajte se kvasca farisejskog i kvasca Irodovog“, misleći na njihovo licemerstvo i lažna učenja (Mar. 8:15; Mat. 16:12). Pošto nisu razumeli o čemu se radi, počeli su međusobno da se raspravljaju o tome što su zaboravili da ponesu hleb. Zapazi koja je pitanja Isus postavio u razgovoru koji je usledio. Rekao im je: „Zašto raspravljate o tome što nemate hleb? Zar još ne razumete i ne shvatate? Zar vaše srce ne može to razumeti? Zar ’oči imate, a ne vidite, i uši imate, a ne čujete‘?... Zar još ne shvatate?“ Isusova pitanja su podsticala na razmišljanje, navodeći učenike da obrate pažnju na pravo značenje njegovih reči (Mar. 8:16-21).

„Ja ću te pitati“

Jehova Bog je koristio pitanja da bi ispravio razmišljanje svog sluge Jova. Brojnim pitanjima poučio ga je tome koliko je neznatan u poređenju sa svojim Tvorcem (Jov, poglavlja 38-41). Da li je Jehova očekivao jasan i glasan odgovor na sva ta pitanja? Ne bi se reklo. Pitanja poput „Gde si bio kad sam zemlju utemeljio?“ očigledno su imala svrhu da podbude Jovove misli i osećanja. Nakon nekoliko takvih snažnih pitanja, Jov je ostao skoro bez reči. Jednostavno je rekao: „Šta da ti odgovorim? Ruku stavljam na usta svoja“ (Jov 38:4; 40:4). Jov je shvatio pouku i ponizno je prihvatio. Međutim, to nije bila samo pouka o poniznosti. Jov je takođe promenio način razmišljanja. Kako?

Iako je Jov bio „besprekoran i pravedan“ čovek, njegove reči su otkrivale neka pogrešna gledišta. To je zapazio Elijuj i prekorio ga što je „za dušu svoju tvrdio da je pravednija od Boga“ (Jov 1:8; 32:2; 33:8-12). Zato je Jehova pitanjima takođe ispravio Jovovo razumevanje. Obrativši mu se iz vihora, rekao je: „Ko to zamračuje zamisli Božje rečima bez znanja? Molim te, podvij skutove haljine svoje kao čovek, ja ću te pitati, a ti me pouči“ (Jov 38:1-3). Zatim je Jehova pitanjima skrenuo pažnju Jovu na svoju bezgraničnu mudrost i moć govoreći o divnim delima stvaranja. To je pomoglo Jovu da se potpuno osloni na Jehovin sud i njegov način postupanja. Biti ispitan od samog Svemoćnog Boga — zaista je doživljaj koji uliva strahopoštovanje!

Kako nas Jehova može ispitati?

Kako je s nama? Da li i nama mogu koristiti pitanja koja nalazimo u Bibliji? Naravno! Ako nas ta pitanja navedu da zastanemo i razmislimo, možemo imati bogate duhovne blagoslove. Ona su prodorna i zato doprinose snazi Božje Reči. Zaista, „Božja reč je... delotvorna... i može prosuditi misli i namere srca“ (Jevr. 4:12). Međutim, da bi nam ta pitanja najviše koristila, potrebno je da ih postavimo sebi, kao da nas Jehova lično ispituje (Rimlj. 15:4). Osmotrimo neke primere.

„Zar Sudija cele zemlje neće činiti ono što je pravo?“ (Post. 18:25). Avraham je postavio ovo retoričko pitanje kada je Jehova izvršavao sud nad Sodomom i Gomorom. Smatrao je nezamislivim da Jehova može postupiti nepravedno — pogubiti pravedne zajedno sa zlima. Njegovo pitanje odražava snažnu veru u Jehovinu pravednost.

Danas neki mogu biti skloni tome da spekulišu u vezi s Jehovinim predstojećim sudom, na primer ko će tačno preživeti Armagedon ili ko će biti uskrsnut. Umesto da dopustimo da nas takve ideje uznemire, možemo se prisetiti Avrahamovog pitanja. Ako znamo da je Jehova naš nebeski Otac pun dobrote i imamo potpuno poverenje u njegovu pravednost i milosrđe, kao što je Avraham imao, nećemo gubiti ni vreme ni snagu na bespotrebne brige, sumnje koje nas mogu oslabiti i beskorisne rasprave.

„Ko od vas može time što se brine da i malo produži svoj životni vek?“ (Mat. 6:27). Obraćajući se velikom mnoštvu, uključujući i svoje učenike, Isus je postavio ovo pitanje da bi naglasio potrebu da se prepuste u Jehovine sigurne ruke. Poslednji dani ovog zlog poretka nameću mnogo briga, ali ako se usredsredimo na njih, to neće produžiti naš životni vek niti poboljšati kvalitet života.

Kad god brinemo zbog sebe ili svojih najbližih, setimo se Isusovog pitanja i to će nam pomoći da imamo uravnoteženo gledište. Pomoći će nam da prestanemo da brinemo i oslobodimo se negativnih misli koje nas iscrpljuju mentalno, emocionalno i fizički. Kao što nas Isus uverava, naš nebeski Otac, koji hrani ptice i odeva poljsko bilje, vrlo dobro zna šta nam je potrebno (Mat. 6:26-34).

„Može li čovek staviti vatru u nedra, a da mu se odeća ne zapali?“ (Posl. 6:27). Prvih devet poglavlja Poslovica obuhvataju kratke govore oca koji pruža mudre savete svom sinu. Ovo pitanje se odnosi na gorke posledice preljube (Posl. 6:29). Ako uhvatimo sebe da flertujemo s nekim ili gajimo neispravne seksualne želje, ovo pitanje treba da nam se pojavi u mislima poput alarma. U suštini, ono se može postaviti kad god je neko u iskušenju da učini nešto nemudro. Njime se jasno naglašava praktično biblijsko načelo: „Šta čovek poseje, to će i požnjeti“! (Gal. 6:7).

„Ko si ti da osuđuješ tuđeg slugu?“ (Rimlj. 14:4). U poslanici Rimljanima, Pavle govori o problemima koji su se pojavili u skupštini prvog veka. Neki hrišćani koji su poticali iz različitih kultura bili su skloni tome da osuđuju odluke i postupke svojih suvernika. Pavlovo pitanje ih je podsetilo da budu srdačni jedni prema drugima a da sud prepuste Jehovi.

Slično tome, Jehovin narod danas sačinjavaju ljudi različitog porekla i životnih okolnosti. Pa ipak, Jehova nas je ujedinio u dragoceno bratstvo. Da li doprinosimo tom jedinstvu? Ako smo brzi da osudimo neki postupak koji je stvar savesti, bilo bi zaista mudro da sebi postavimo ovo Pavlovo pitanje!

Pitanja nas približavaju Jehovi

Ovih nekoliko primera pokazuju kako pitanja iz Božje Reči mogu biti snažna. Ako osmotrimo kontekst svakog pitanja, to nam može pomoći da praktično primenimo stihove na lične okolnosti. I dok čitamo Bibliju, zapazićemo još neka korisna pitanja. (Videti okvir na strani 14.)

Ako dubokim pitanjima iz Božje Reči dozvolimo da utiču na naše srce, to će nam pomoći da svoje misli i motive uskladimo s Jehovinim pravednim putevima. Nakon razgovora s Jehovom, Jov je rekao: „Uho je moje slušalo o tebi, ali sada te i oko moje vidi“ (Jov 42:5). Jehova je postao još realniji za Jova, kao da je bio pred njegovim očima. Učenik Jakov je kasnije rekao sledeće: „Približite se Bogu, i on će se približiti vama“ (Jak. 4:8). Neka nam svaki deo Božje Reči, uključujući i pitanja, pomogne da duhovno napredujemo i još jasnije vidimo Jehovu!

[Okvir na 14. strani]

Kako možeš usvojiti Jehovino gledište postavljajući sebi ova pitanja?

▪ „Zar su Jehovi žrtve paljenice i druge žrtve isto tako mile kao i poslušnost Jehovinom glasu?“ (1. Sam. 15:22)

▪ „Zar onaj koji je oko načinio, ne može da vidi?“ (Ps. 94:9)

▪ „Kad se traži čast za sebe, da li je to onda čast?“ (Posl. 25:27)

▪ „Da li se s pravom ljutiš?“ (Jona 4:4)

▪ „Šta vredi čoveku ako dobije ceo svet, a izgubi život?“ (Mat. 16:26)

▪ „Ko će nas rastaviti od Hristove ljubavi?“ (Rimlj. 8:35)

▪ „Šta imaš, a da nisi primio?“ (1. Kor. 4:7)

▪ „Šta imaju zajedničko svetlost i tama?“ (2. Kor. 6:14)

[Slika na 15. strani]

Šta je Jov naučio iz pitanja koja mu je Jehova postavio?