Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Zašto je Isus ženi koja je bila poznata kao grešnica mogao reći da su joj gresi oprošteni? (Luka 7:37, 48)

Dok je Isus bio za stolom u kući fariseja koji se zvao Simon, jedna žena se ’smestila iza kod njegovih nogu‘. Ona mu je svojim suzama kvasila noge i brisala ih svojom kosom. Zatim ih je nežno ljubila i mazala ih mirisnim uljem. Prema izveštaju iz jevanđelja, ta žena je „u gradu bila poznata kao grešnica“. Naravno, svi nesavršeni ljudi su grešnici, međutim, u Svetom pismu se ovaj izraz obično koristi da bi se opisala osoba čiji su gresi opštepoznati ili koju prati loš glas. Verovatno je ta žena bila prostitutka. Isus je upravo takvoj ženi rekao: „Oprošteni su ti gresi“ (Luka 7:36-38, 48). Šta je time hteo da kaže? Kako je takvo opraštanje bilo moguće, budući da otkupna žrtva još uvek nije bila prineta?

Nakon što je ta žena Isusu oprala noge i namazala ih uljem, ali pre nego što joj je rekao da su joj gresi oprošteni, on je dao jedan primer kako bi svom domaćinu, Simonu, objasnio nešto veoma važno. Uporedivši greh s dugom i suviše velikim da bi se mogao vratiti, Isus je rekao Simonu: „Dva čoveka su bila dužna nekom zajmodavcu. Jedan mu je dugovao petsto denara, a drugi pedeset. Kako nisu mogli da vrate dug, on je spremno oprostio obojici. Dakle, koji će ga od njih više voleti?“ Simon mu je odgovorio: „Verovatno onaj kome je oprostio više.“ Isus mu je na to rekao: „Ispravno si prosudio“ (Luka 7:41-43). Svi mi Bogu dugujemo poslušnost i zato kada ga ne slušamo i grešimo mi u stvari propuštamo da mu damo ono što smo mu dužni. Tako uvećavamo svoj dug. Međutim, Jehova je poput zajmodavca koji je voljan da oprosti dugove. Iz tog razloga je Isus podstakao svoje sledbenike da se ovako mole Bogu: „Oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“ (Mat. 6:12). U Luki 11:4 ti dugovi se poistovećuju sa gresima.

Po kom osnovu je Bog u prošlosti opraštao grehe ljudima? Njegova savršena pravda zahteva smrtnu kaznu za greh. Tako je Adam svoj greh platio životom. Međutim, prema Zakonu koji je Bog dao Izraelskom narodu, grešniku bi gresi mogli biti oprošteni na osnovu životinjske žrtve koju bi prineo Jehovi. Apostol Pavle je zapisao: „Po Zakonu se skoro sve čisti krvlju i bez prolivanja krvi nema oproštenja“ (Jevr. 9:22). Izraelci nisu znali ni za jedan drugi način na koji bi mogli dobiti oproštenje od Boga. Zato uopšte ne čudi što su prisutni zamerili Isusu zbog onoga što je rekao ženi koja je bila poznata kao grešnica. Oni koji su bili za stolom sa Isusom pomislili su u sebi: „Ko je ovaj da i grehe oprašta?“ (Luka 7:49). Na osnovu čega su onda veliki gresi ove žene mogli biti oprošteni?

Prvo proročanstvo koje je izgovoreno nakon što se prvi ljudski par pobunio otkriva Jehovinu nameru da podigne ’Potomka‘ kog će Satana i njegovo ’potomstvo‘ raniti u petu (Post. 3:15). To se ispunilo kada su Božji neprijatelji ubili Isusa (Gal. 3:13, 16). Hristova prolivena krv služi kao otkupna cena koja čovečanstvo oslobađa od greha i smrti. Budući da Jehovu ništa ne može sprečiti da ispuni svoju nameru, s njegovog stanovišta otkupnina je već bila plaćena čim su bile izgovorene reči koje se nalaze u Postanku 3:15. Tako je mogao opraštati onima koji su iskazivali veru u njegova obećanja.

Jehova je mnoge osobe iz prethrišćanskog doba smatrao pravednima. Među njima su bili Enoh, Noje, Avraham, Rava i Jov. Pošto su imali jaku veru, oni su željno iščekivali ispunjenje Božjih obećanja. „Avraham je verovao Jehovi“, napisao je učenik Jakov, „i on ga je zbog toga smatrao pravednim.“ A za Ravu je rekao: „Zar nije i bludnica Rava isto tako zbog dela bila proglašena pravednom?“ (Jak. 2:21-25).

David, kralj drevnog Izraela, počinio je nekoliko ozbiljnih greha, ali je imao jaku veru u istinitog Boga i svaki put se iskreno pokajao. Sem toga, u Svetom pismu piše: „[Isusa] je Bog postavio kao žrtvu kojom je pomirio sa sobom one koji veruju u Hristovu krv. Učinio je to kako bi pokazao svoju pravednost, jer je u svojoj uzdržljivosti opraštao grehe počinjene u prošlosti. Hteo je da pokaže svoju pravednost u sadašnje vreme — da bude pravedan i onda kad proglašava pravednim onoga ko veruje u Isusa“ (Rimlj. 3:25, 26). Na osnovu Isusove otkupne žrtve koja je tek trebalo da bude prineta, Jehova je Davidu mogao oprostiti grehe, a da pri tom ne pogazi svoja pravedna merila.

Očigledno je da je žena koja je Isusu namazala noge uljem bila u sličnoj situaciji. Ona je živela nemoralno, ali se pokajala. Uvidela je da joj je potreban otkup od greha i svojim delima je pokazala da ceni osobu preko koje će Jehova to omogućiti. Premda otkupnina tada još uvek nije bila plaćena, ta žrtva je bila toliko izvesna da se njena vrednost već mogla primeniti na osobe poput ove žene. Zato joj je Isus rekao: „Oprošteni su ti gresi.“

Ovaj izveštaj jasno pokazuje da Isus nije izbegavao grešnike. On im je pomagao. Štaviše, Jehova je voljan da oprosti grešnicima koji se kaju. Za nas nesavršene ljude to je divno i utešno saznanje.

[Slika na 7. strani]

Oni su bili ubrojani u pravednike