Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

’Ponesi svitke, a naročito pergamente‘

’Ponesi svitke, a naročito pergamente‘

’Ponesi svitke, a naročito pergamente‘

OVIM rečima je apostol Pavle zamolio svog saradnika u misionarskoj službi, Timoteja, da mu donese određene spise. O kakvim svicima i pergamentima je Pavle govorio? Zašto ih je tražio? I šta mi učimo iz toga?

Sredinom prvog veka naše ere, kada je Pavle napisao te reči, 39 knjiga hebrejskog dela Svetog pisma bilo je podeljeno na 22 ili 24 knjige, od kojih je većina bila u zasebnim svicima. Prema rečima profesora Alana Milarda, iako su ti svici dosta koštali oni ipak „nisu bili toliko skupi da ih dobrostojeći ljudi nisu mogli sebi priuštiti“. Neki su imali bar jedan. Na primer, etiopski evnuh je tokom jednog putovanja „naglas čitao proroka Isaiju“. Taj Etiopljanin je bio ’visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice‘, postavljen „nad svom njenom riznicom“. Sigurno je bio imućan, s obzirom na to da je posedovao delove Svetih spisa (Dela 8:27, 28).

Pavle je Timoteja zamolio za sledeće: „Kad pođeš, ponesi ogrtač koji sam ostavio u Troadi kod Karpa, i svitke, a naročito pergamente“ (2. Tim. 4:13). Na osnovu ovoga se može zaključiti da je Pavle imao dosta knjiga. Od svih knjiga koje je imao Božja Reč je imala najvažnije mesto u njegovoj biblioteci. Što se tiče reči „pergamenti“ iz ovog stiha, biblista Arčibald Robertson kaže: „Pošto su pergamenti bili skuplji od papirusa, to su najverovatnije bili primerci starozavetnih knjiga.“ Pavle se u mladosti školovao kod Gamalila, koji je bio uvažen učitelj Mojsijevog zakona. Zato je logično zaključiti da je posedovao svitke Božje Reči (Dela 5:34; 22:3).

Kako su hrišćani koristili svitke

Malo je ljudi imalo svitke Svetog pisma. Kako je onda većina hrišćana tog vremena dolazila u doticaj s Božjom Rečju? Na osnovu prvog Pavlovog pisma Timoteju možemo pretpostaviti kako je to bilo. U njemu stoji: „Dok ne dođem, posveti se javnom čitanju“ (1. Tim. 4:13). Javno čitanje je bilo sastavni deo sastanaka koje je održavala hrišćanska skupština i bilo je uobičajeno među Božjim narodom još od Mojsijevog vremena (Dela 13:15; 15:21; 2. Kor. 3:15).

Timotej je, kao starešina, morao da se „posveti“ javnom čitanju, što bi koristilo onima koji nisu imali svoj primerak Pisma. Sigurno su svi pažljivo slušali javno čitanje Božje Reči da im ništa ne bi promaklo, a roditelji su sa svojom decom kod kuće verovatno razgovarali o onome što se čitalo na sastanku.

Poznati Isaijin svitak s Mrtvog mora dugačak je nešto više od sedam metara. Svici su imali drške na oba kraja, a često su radi zaštite umotavani u platno ili stavljani u ćupove. Zato su bili prilično teški. Verovatno većina hrišćana nije mogla nositi sa sobom mnogo svitaka u službu propovedanja. Iako je Pavle imao neke svitke Svetog pisma koje je on lično koristio, verovatno na putovanja nije mogao nositi sve svitke koje je imao. Izgleda da je neke ostavio u Troadi, kod svog prijatelja Karpa.

Šta učimo od Pavla?

Pre nego što je zatražio svitke, Pavle, koji je po drugi put bio u zatočeništvu u Rimu, napisao je: „Dobro sam se borio, trku sam do kraja istrčao... Od sada se za mene čuva venac pravednosti“ (2. Tim. 4:7, 8). Ove reči je najverovatnije napisao oko 65. n. e, za vreme Neronovog progona hrišćana. Ovog puta je situacija u kojoj se našao bila veoma ozbiljna. Naslutio je da će biti pogubljen (2. Tim. 1:16; 4:6). Razumljivo je što je žarko želeo da dobije svitke. Iako je bio uveren da se do kraja dobro borio, i dalje je imao veliku želju da proučava Božju Reč jer je znao da će ga to ojačati.

Izgleda da je Timotej još uvek bio u Efesu kada je dobio Pavlovo pismo (1. Tim. 1:3). Put od Efesa do Rima preko Troade dug je otprilike 1 600 kilometara. U istom pismu Pavle poručuje Timoteju: „Učini sve što možeš da dođeš pre zime“ (2. Tim. 4:21). U Bibliji se ne kaže da li je Timotej našao brod kojim bi pre zime došao do Rima.

Šta učimo iz toga što je Pavle tražio „svitke, a naročito pergamente“? On ni u najtežem periodu života nije izgubio želju za čitanjem Božje Reči. To je bila tajna njegovog uspeha. Zbog toga je uvek bio duhovno jak i aktivan, a za druge izvor ohrabrenja.

Kako je dobro što danas svako od nas ima lični primerak cele Biblije! Neki od nas imaju i po nekoliko primeraka i različitih izdanja. Dobro je da poput Pavla razvijamo želju da još bolje razumemo Pismo. Druga poslanica Timoteju bila je poslednja od ukupno 14 koje je napisao pod Božjim nadahnućem. Pavlova molba Timoteju da mu ’ponese svitke, a naročito pergamente‘ nalazi se na kraju pisma. To je zapravo bila jedna od njegovih poslednjih želja za koje znamo.

Da li i ti svim srcem želiš da se boriš u dobroj borbi vere do samog kraja, baš kao i Pavle? Želiš li da budeš duhovno aktivan i spreman da učestvuješ u delu propovedanja dokle god to Gospod želi? Onda poslušaj sledeći Pavlov savet: „Dobro pazi kako živiš i kako poučavaš.“ To možeš učiniti tako što ćeš redovno i sa žarom proučavati Bibliju, sada dostupnu sve većem broju ljudi u oblicima koje je lakše koristiti nego svitke (1. Tim. 4:16).

[Mapa/Slike na stranama 18, 19]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

Efes

Troada

Rim