Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Radujmo se zajedno!

Radujmo se zajedno!

Radujmo se zajedno!

SVE je teže biti srećan i radostan. Mnogima izgleda prosto nemoguće da podele svoju radost s drugima. Zbog savremenog načina života, posebno u velikim gradovima, ljudi su se povukli u sebe i otuđili jedni od drugih.

Profesor psihobiologije Alberto Oliverio kaže: „Usamljenost je veoma raširena i nema sumnje da život u velikim gradskim sredinama doprinosi otuđivanju ljudi. Zbog toga uglavnom ne razmišljamo o tome kako živi neki naš kolega, komšija ili kasirka u obližnjem supermarketu.“ Takva otuđenost često dovodi do depresije.

Međutim, pravi hrišćani su drugačiji. Apostol Pavle je napisao: „Uvek se radujte“ (1. Sol. 5:16). Ima puno razloga zbog kojih možemo biti radosni i radovati se s drugima: služimo Svevišnjem Bogu Jehovi, razumemo biblijsku istinu, imamo nadu u spasenje i u večni život, a i drugima možemo pomoći da to isto imaju (Ps. 106:4, 5; Jer. 15:16; Rimlj. 12:12).

Pravi hrišćani su radosni i raduju se s drugima. Zato ne čudi što je Pavle napisao Filipljanima: „Radostan sam i radujem se sa svima vama. A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom“ (Fil. 2:17, 18). Pavle je u samo nekoliko reči dvaput spomenuo radost i da treba da se radujemo s drugima.

Naravno, Jehovine sluge treba da paze da se ne izoluju od drugih. Niko ko se izoluje ne može da se raduje sa svojom duhovnom braćom i sestrama. Stoga, kako možemo primeniti Pavlov savet da se ’radujemo u Gospodu‘ s našim suvernicima? (Fil. 3:1).

Radujmo se s našom braćom i sestrama

Kada je Pavle pisao Filipljanima, verovatno je bio u zatvoru u Rimu zbog propovedanja (Fil. 1:7; 4:22). Međutim, to nije umanjilo njegovu revnost. Naprotiv, s radošću je davao sve od sebe u službi za Jehovu i ’izlivao se kao žrtva levanica’ (Fil. 2:17). Pavlov stav pokazuje da radost ne zavisi od okolnosti u kojima se nalazimo. Iako je bio u zatvoru, on je rekao: „I dalje ću se radovati“ (Fil. 1:18).

Pavle je osnovao skupštinu u Filipima i osećao je posebnu naklonost prema braći koja su tamo živela. Znao je da bi im značilo ako bi s njima podelio radost koju je doživeo služeći Jehovi. Zato je napisao: „Želim da znate, braćo, da ovo što mi se događa zapravo pomaže širenju dobre vesti, tako da je među čitavom carskom telesnom stražom i među svima ostalima postalo poznato da sam u okovima zbog vere u Hrista“ (Fil. 1:12, 13). To je svakako bilo ohrabrujuće čuti, i time što im je to ispričao Pavle je izrazio svoju radost i radovao se sa svojom braćom. Sigurno su se i oni radovali s Pavlom. Ali da bi to bilo moguće, nisu smeli da se obeshrabre zbog situacije u kojoj se on nalazio. Naprotiv, trebalo je da se ugledaju na njega (Fil. 1:14; 3:17). Osim toga, Filipljani su mogli i dalje da se mole za Pavla i da ga podupiru koliko god im je to bilo moguće (Fil. 1:19; 4:14-16).

Da li i mi pokazujemo radost poput Pavla? Da li nastojimo da vidimo pozitivne strane naših životnih okolnosti i službe koju vršimo kao Jehovine sluge? Kada se družimo s našom braćom i sestrama dobro je da razgovaramo o lepim stvarima koje smo doživeli u službi propovedanja. Nije potrebno da doživimo nešto senzacionalno da bismo to mogli učiniti. Možda smo uspeli da probudimo zanimanje za dobru vest o Kraljevstvu nekim posebno delotvornim uvodom ili logičnim argumentima. Možda smo vodili lep razgovor sa stanarom o nekom biblijskom stihu. Ili su nas jednostavno prepoznali u službi kao Jehovine svedoke, što je samo po sebi bilo lepo svedočanstvo. Kada razgovaramo s drugima o tome, mi se na taj način zajedno radujemo.

Mnoge Jehovine sluge su se puno žrtvovale i još uvek to čine kako bi se obavilo delo propovedanja. Pioniri, putujući nadglednici, beteliti, misionari i međunarodne sluge za gradnju dosta se trude u punovremenoj službi i to čine s radošću. Da li smo radosni zbog njih i da li se radujemo s njima? Onda pokažimo da smo zahvalni za te drage ’saradnike u službi za Božje kraljevstvo‘ (Kol. 4:11). Kada smo zajedno na skupštinskim sastancima ili na većim skupovima, možemo im uputiti tople reči i ohrabriti ih. Takođe možemo oponašati njihovu revnost. I možemo stvoriti „prilike“ da se ohrabrimo njihovim bogatim iskustvom tako što ćemo ih pozvati u goste kod sebe, možda na neki obrok (Fil. 4:10).

Radujmo se sa onima koji doživljavaju kušnje

Zahvaljujući tome što je istrajao pod progonstvom i izborio se s kušnjama, Pavle je bio još odlučniji da ostane veran Jehovi (Kol. 1:24; Jak. 1:2, 3). Pošto je znao da će se braća u Filipima verovatno suočiti sa sličnim kušnjama i da će ih ohrabriti njegova istrajnost, bio je radostan i radovao se s njima. Zato je napisao: „Vama je ukazana čast radi Hrista, ne samo da u njega verujete nego da za njega i trpite. Jer vodite istu borbu u kakvoj ste mene videli i za koju sada čujete da je ja vodim“ (Fil. 1:29, 30).

Slično tome i danas pravi hrišćani doživljavaju protivljenje zato što propovedaju. Ponekad su žrtve nasilja, ali često doživljavaju i suptilno protivljenje. To mogu biti lažne optužbe koje dolaze od otpadnika, protivljenje članova porodice, ismevanje kolega ili školskih drugova. Isus je rekao da takve kušnje ne treba da nas iznenade ili obeshrabre. Umesto toga, one treba da nas raduju. Isus je rekao: „Srećni ste kad vas zbog mene vređaju i progone i lažući vam pripisuju svakakva zla. Radujte se i kličite, jer je velika vaša nagrada na nebesima“ (Mat. 5:11, 12).

Ne treba da se uplašimo kada čujemo da se u nekim zemljama naša braća suočavaju sa žestokim progonstvom. Naprotiv, treba da se radujemo što su postojani. Možemo se moliti za njih i tražiti od Jehove da im pomogne da ostanu jaki u veri i istrajni (Fil. 1:3, 4). Premda za tu dragu braću možda ne možemo učiniti nešto više, možemo pomagati onima koji u našoj skupštini doživljavaju kušnje. Možemo se zanimati za njih i pružiti im potrebnu podršku. Možemo stvoriti prilike da se radujemo s njima tako što ćemo ih ponekad pozvati da nam se pridruže u porodičnom proučavanju, da idu s nama u propovedanje i da se družimo.

Imamo puno razloga da se radujemo s drugima. Nemojmo biti otuđeni jedni od drugih kao što je to slučaj s ljudima u svetu, već se i dalje radujmo s našom braćom. Tako ne samo što ćemo doprineti tome da u skupštini vladaju ljubav i jedinstvo već ćemo i u potpunosti uživati u društvu naših suvernika (Fil. 2:1, 2). Zato nas Pavle i podstiče: „Uvek se radujte u Gospodu. I opet kažem: Radujte se!“ (Fil. 4:4).

[Izvor slike na 6. strani]

Globus: Courtesy of Replogle Globes