Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jehova okuplja svoj radostan narod

Jehova okuplja svoj radostan narod

„Skupi narod — muškarce, žene, decu i strance“ (PON. ZAK. 31:12)

1, 2. Šta ćemo u ovom članku saznati o većim skupovima?

 VEĆ dugi niz godina Jehovini svedoci se okupljaju na međunarodnim i oblasnim kongresima. Mnogi od nas možda već decenijama dolaze na takve radosne skupove.

2 Božji narod se pre više hiljada godina isto tako okupljao na svetim skupovima. Sada ćemo razmotriti kako se Božji narod okupljao u drevno doba, kakve sličnosti postoje sa današnjim okupljanjima i usredsredićemo se na to kako nam ona koriste (Ps. 44:1; Rimlj. 15:4).

VAŽNI SKUPOVI U BIBLIJSKO I SAVREMENO DOBA

3. (a) Šta se dogodilo na prvom skupu Jehovinog naroda koji se spominje u Bibliji? (b) Kako su Izraelci znali kada da se okupe?

3 Prvi veliki skup koji se spominje u Bibliji bio je kada su se Izraelci okupili u podnožju gore Sinaj da bi primili pouku od Jehove. Bio je to izuzetno značajan događaj u istoriji naroda koji je na ispravan način obožavao Boga. Izraelci sigurno nikada nisu zaboravili tu priliku kada im je Jehova pokazao svoju moć i dao im svoj Zakon (Izl. 19:2-9, 16-19; pročitati Izlazak 20:18 i Ponovljene zakone 4:9, 10). Tom prilikom Izraelci su stupili u poseban odnos s Bogom. Nedugo posle toga Jehova je rekao Mojsiju kako da saziva narod. Zapovedio mu je da napravi dve srebrne trube kojima će sazivati „ceo zbor“ da se okupi „na ulazu u šator sastanka“ (Br. 10:1-4). Pokušajmo samo da zamislimo kakvo je oduševljenje tada vladalo u narodu!

4, 5. Zašto su skupovi koje su organizovali Mojsije i Isus Navin bili posebno značajni?

4 Pred kraj 40-godišnjeg putovanja kroz pustinju, u izuzetno važnom trenutku u istoriji tog relativno novog naroda, Mojsije je okupio svoje sunarodnike. Izraelci su bili na samom pragu Obećane zemlje. To je bio pravi trenutak da Mojsije podseti svoju braću na sve što je Jehova učinio za njih i što će i dalje činiti (Pon. zak. 29:1-15; 30:15-20; 31:30).

5 Možda je Mojsije baš tom prilikom rekao narodu da treba da održavaju jedan poseban skup. Svake sabatne godine tokom Praznika senica, muškarci, žene, deca i stranci koji su živeli među njima morali su da se okupe na mestu koje je Jehova odredio ’da čuju i da nauče da se boje Jehove i da savesno postupaju po svim rečima ovog zakona‘. (Pročitati Ponovljene zakone 31:1, 10-12.) Tako je Jehova veoma brzo nakon što su Izraelci postali njegov narod pokazao da želi da se oni često sastaju da bi naučili njegove zapovesti i saznali šta je njegova volja. Iako su Izraelci osvojili Obećanu zemlju, ipak su bili okruženi paganskim narodima. Zato ih je Isus Navin okupio sa ciljem da ih podstakne da ostanu verni Jehovi. Oni su se tog dana zakleli da će služiti Bogu (Is. Nav. 23:1, 2; 24:1, 15, 21-24).

6, 7. Zašto se može reći da su neki kongresi Jehovinih svedoka u savremeno doba bili izuzetno značajni?

6 I u savremenoj istoriji Jehovinog naroda bilo je značajnih kongresa koji su bili prekretnica što se tiče organizacionih stvari ili razumevanja nekih biblijskih stihova (Posl. 4:18). Istraživači Biblije su prvi veliki kongres posle Prvog svetskog rata održali 1919. godine u Sidar Pointu, u Ohaju. Na tom kongresu, kome je prisustvovalo oko 7 000 ljudi, bilo je objavljeno da će Božji narod uložiti poseban trud da bi se propovedalo širom sveta. Godine 1922, tokom devetodnevnog kongresa održanog na istom mestu, ponovo je bilo istaknuto koliko je važno propovedati. Džozef Raterford je u svom govoru rekao: „Budite verni i pouzdani Gospodovi svedoci! Borite se sve dok ne bude izbrisan i poslednji trag Vavilona! Objavljujte tu vest nadaleko i naširoko! Svet mora saznati da je Jehova Bog i da je Isus Hrist Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. Ovo je najvažniji dan. Gledajte, Kralj vlada! Vi ste njegovi zastupnici. Zato objavljujte, objavljujte, objavljujte vest o Kralju i njegovom kraljevstvu!“ Svi prisutni na tom kongresu, kao i Božji narod širom sveta, nastavili su da propovedaju s još većom revnošću.

7 Istraživači Biblije su 1931. godine na kongresu u Kolumbusu, u Ohaju, sa oduševljenjem prihvatili ime Jehovini svedoci. Zatim je 1935. godine u Vašingtonu brat Raterford objasnio na koga se odnosi izraz „veliko mnoštvo“ za koje se u Otkrivenju kaže da ’stoji pred prestolom i pred Jagnjetom‘ (Otkr. 7:9-17). Godine 1942, u jeku Drugog svetskog rata, Natan Nor je održao zanimljiv govor sa temom „Mir — može li potrajati?“ U tom govoru je objasnio ko je „skerletna zver“ iz 17. poglavlja Otkrivenja i da posle rata treba još dosta da se propoveda.

8, 9. Zašto su neki kongresi bili upečatljivi?

8 Na kongresu „Radosni narodi“, održanom 1946. u Klivlandu, u Ohaju, brat Nor je izneo zanimljiv govor pod naslovom „Izazovi obnove i izgradnje“. Jedan brat koji je tokom tog govora bio na podijumu opisao je reakciju publike sledećim rečima: „Te večeri sam stajao na bini iza njega i dok je govorio o planovima za proširenje bruklinskog Betela i štamparije, publika je to više puta pozdravila gromoglasnim aplauzom. Iako sa te udaljenosti mnogima nisam mogao videti lice, njihova radost se mogla osetiti.“ Na međunarodnom kongresu u Njujorku 1950. godine, braća i sestre su bili oduševljeni kada je objavljeno da je izašao prevod grčkog dela Svetog pisma — Novi svet. U tom prevodu na savremenom engleskom jeziku Božje ime je bilo vraćeno na mesto koje mu s pravom pripada (Jer. 16:21).

9 Kongresi na kojima je Jehova okupljao svoje verne Svedoke posle perioda progonstva ili zabrane isto tako su bili upečatljivi. Na primer, Adolf Hitler se na jednom stadionu u Nirnbergu zarekao da će istrebiti Jehovine svedoke u Nemačkoj. Ali 1955. godine 107 000 Svedoka se okupilo na kongresu koji je održan na tom istom mestu. Mnogi od prisutnih nisu mogli zadržati suze radosnice. U Poljskoj su 1989. godine održana tri kongresa pod nazivom „Odanost Bogu“. Na njima je bilo 166 518 prisutnih, od kojih su mnogi bili iz tadašnjeg Sovjetskog saveza i Čehoslovačke, kao i iz drugih istočnoevropskih zemalja. Mnogima je to bio prvi put da prisustvuju nekom skupu na kom je bilo više od 15 ili 20 Božjih slugu. I zamislimo samo kakva je radost bila 1993. godine na međunarodnom kongresu „Božanska pouka“ u Kijevu, u Ukrajini, gde su se krstile 7 402 osobe, što je najveći broj krštenih na nekom kongresu u istoriji Jehovinih svedoka! (Is. 60:22; Ag. 2:7).

10. Koji su kongresi za tebe bili nezaboravni i zašto?

10 Možda je i za tebe neki oblasni ili međunarodni kongres bio nezaboravan. Verovatno se sećaš prvog kongresa kome si prisustvovao ili možda onog kad si se krstio. To su za tebe bili veoma značajni događaji — uspomene koje nikada ne blede (Ps. 42:4).

RADOSNO OBELEŽAVANJE GODIŠNJIH PRAZNIKA

11. Koje su praznike prema Božjoj zapovesti Izraelci slavili svake godine?

11 Jehova je zapovedio Izraelcima da se sastaju u Jerusalimu tri puta godišnje i to za Praznik beskvasnih hlebova, Praznik sedmica (kasnije nazvan Pedesetnica) i za Praznik senica. On im je rekao: „Tri puta u godini svi tvoji muškarci neka dođu pred lice istinitog Gospoda, Jehove“ (Izl. 23:14-17; Pon. zak. 16:16). Mnogi Izraelci su dobro razumeli da ti praznici igraju važnu ulogu u služenju Jehovi i zato su ih praznovali sa celom svojom porodicom (1. Sam. 1:1-7; Luka 2:41, 42).

12, 13. Šta su mnogi Izraelci morali da rade da bi prisustvovali godišnjim praznicima?

12 Razmislimo samo šta je za izraelsku porodicu značilo jedno takvo putovanje. Na primer, Josif i Marija su od Nazareta do Jerusalima morali preći oko 100 kilometara. Koliko im je samo vremena trebalo za takvo putovanje i to još sa malom decom? Kad čitamo kako je Isus kao dečak putovao u Jerusalim vidimo da su rođaci i prijatelji ponekad putovali zajedno. Sigurno je bilo zanimljivo putovati u društvu, pripremati obroke i pronaći prenoćište u nepoznatim mestima. Ali ipak znamo da su ta putovanja bila bezbedna jer su roditelji dozvolili Isusu izvesnu meru slobode iako je imao samo 12 godina. Ti praznici su sigurno bili nezaboravni, posebno za mlade (Luka 2:44-46).

13 Čak i kada su se Izraelci rasejali van granica svoje domovine, dolazili su na te praznike. Na Pedesetnicu 33. godine, Izraelci i prozeliti doputovali su u Jerusalim iz Italije, Libije, sa Krita, iz Male Azije i Mesopotamije (Dela 2:5-11; 20:16).

14. Kako je prisustvovanje godišnjim praznicima trebalo da utiče na Izraelce?

14 Tokom tih putovanja Izraelcima je bilo najbitnije to što mogu slaviti Jehovu zajedno sa hiljadama drugih koji mu isto tako verno služe. Kako je to uticalo na njih? Jehova je svom narodu u vezi sa Praznikom senica rekao: „Raduj se na svoj praznik, ti i tvoj sin, tvoja kći, tvoj rob, tvoja robinja, svi Levijevi sinovi, stranac, siroče i udovica koji žive u tvom gradu. Sedam dana slavi praznik u čast Jehovi, svom Bogu, na mestu koje Jehova izabere, jer će Jehova, tvoj Bog, blagosloviti svaku tvoju letinu i svako delo tvojih ruku. I budi veseo“ (Pon. zak. 16:14, 15; pročitati Mateja 5:3).

ZAŠTO TREBA DA CENIMO DANAŠNJE KONGRESE?

15, 16. Kako si se ti žrtvovao da bi prisustvovao nekom kongresu i zašto je to bilo vredno truda?

15 Ti drevni skupovi predstavljaju izvanredan primer za Božji narod u današnje vreme. Iako se tokom vekova mnogo toga promenilo, današnji kongresi su po mnogo čemu slični tim skupovima. Poput Božjeg naroda u biblijsko doba, i danas mnogi moraju da se na neki način žrtvuju da bi prisustvovali kongresima. Ali to je ipak vredno svakog truda. Veliki skupovi su bili, i još uvek su veoma važni u našem obožavanju Jehove. Na njima dobijamo pouku koja nam pomaže da ostanemo bliski sa Jehovom. Kongresni program nas podstiče da primenimo ono što smo naučili, pomaže nam da izbegnemo neke probleme i da ostanemo usredsređeni na ono što nas okrepljuje, a ne na ono što nam oduzima snagu (Ps. 122:1-4).

16 Kongresi su uvek iznova izvor radosti za braću i sestre. U jednom izveštaju sa velikog kongresa održanog 1946. kaže se da je zaista bilo izvanredno videti toliko hiljada radosnih Svedoka na jednom mestu. Bilo je posebno lepo čuti braću i sestre kako uz pratnju velikog orkestra pesmom hvale Jehovu. U izveštaju je još pisalo da su se u svim odeljenjima mnogobrojni dobrovoljci stavili na raspolaganje. Bili su srećni što mogu služiti svojoj braći i sestrama. Verovatno si i ti doživeo nešto slično na oblasnim ili međunarodnim kongresima (Ps. 110:3; Is. 42:10-12).

17. Šta se promenilo što se tiče organizovanja kongresa?

17 Neke stvari su se promenile što se tiče organizovanja kongresa. Na primer, neke Božje sluge se sećaju vremena kada su kongresi trajali i po osam dana! Program je imao prepodnevni, poslepodnevni i večernji deo. Služba propovedanja je bila redovan deo programa. Ponekad je program počinjao u devet sati ujutru, a završavao se u devet uveče. Dobrovoljci su naporno radili da bi za sve pripremili doručak, ručak i večeru. Danas kongresi ne traju toliko dugo i većina braće i sestara može nesmetano pratiti program jer svako od kuće ponese nešto za obrok.

18, 19. Kom delu programa se posebno raduješ i zašto?

18 Nekim delovima programa se već dugi niz godina posebno radujemo. Duhovnu „hranu u pravo vreme“, koja nam pomaže da još bolje razumemo biblijska proročanstva i učenja, dobijamo ne samo posredstvom govora već i posredstvom novih publikacija koje se objavljuju na kongresima (Mat. 24:45). Takve publikacije često koristimo dok pomažemo ljudima da razumeju biblijsku istinu. Drame koje se zasnivaju na Bibliji podstiču i mlade i stare da preispitaju svoje motive i da se zaštite od uticaja ovog sveta. Govor za krštenje svima nama pruža priliku da ponovo razmislimo o tome šta nam je najvažnije u životu i da se radujemo sa onima koji su odlučili da svoje predanje Jehovi simbolizuju krštenjem.

19 Veliki skupovi su već hiljadama godina sastavni deo ispravnog načina obožavanja Jehove. Oni nam danas pomažu da budemo srećni, da ostanemo verni Jehovi u teškim vremenima i da mu služimo sa još većom revnošću. Pružaju nam priliku da steknemo nove prijatelje i da cenimo naše međunarodno bratstvo. Kongresi su još jedan način na koji Jehova blagosilja svoj narod i brine o njemu. Svi mi sigurno želimo da učinimo sve što do nas stoji da bismo prisustvovali celokupnom programu naših kongresa (Posl. 10:22).