Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ne dozvolimo ničemu da nas ’pokoleba u prosuđivanju‘

Ne dozvolimo ničemu da nas ’pokoleba u prosuđivanju‘

’Molimo vas, braćo, ne dajte se brzo pokolebati u prosuđivanju‘ (2. SOL. 2:1, 2)

1, 2. Zašto je prevara uobičajena u ovom svetu i u kom obliku se ponekad javlja? (Videti sliku na početku članka.)

PREVARE, podvale i spletke su postale nešto uobičajeno u ovom svetu. Ali to ne treba da nas iznenadi. Zahvaljujući onome što piše u Bibliji, znamo da je Satana Ðavo majstor prevare i da on vlada ovim svetom (1. Tim. 2:14; 1. Jov. 5:19). Kako se bliži kraj ovog zlog sveta, Satana je sve gnevniji, jer zna da ima još samo „malo vremena“ (Otkr. 12:12). Zato možemo očekivati da će oni koji su pod njegovim uticajem sve više pribegavati nepoštenju i lažima, i da će im posebna meta biti oni koji služe Jehovi.

2 U sredstvima informisanja se ponekad iznose netačne tvrdnje i otvorene laži o Jehovinim slugama i njihovim verovanjima. Te neistine se šire putem novinskih članaka, televizijskih emisija i raznih veb-sajtova. To negativno utiče na one koji su lakoverni i skloni da odmah poveruju takvim lažima.

3. Šta će nam pomoći da ne postanemo žrtve prevare?

3 Zahvalni smo što imamo Božju Reč, koja je „korisna [...] za popravljanje“, jer nam ona pomaže da se ne obeshrabrimo kada naiđemo na takvu vrstu protivljenja (2. Tim. 3:16). Ono što je apostol Pavle napisao ukazuje na to da su neki hrišćani u Solunu bili zavedeni i da su poverovali u neistine. On im je rekao da ne dozvole da ih išta pokoleba u prosuđivanju (2. Sol. 2:1, 2). Šta možemo naučiti iz saveta koji im je Pavle dao i kako to danas možemo primeniti?

PRAVOVREMENE OPOMENE

4. Šta je hrišćanima u Solunu pomoglo da spremno čekaju dolazak ’Jehovinog dana‘ i šta nama pomaže da budemo spremni za taj dan?

4 U prvoj poslanici Solunjanima, apostol Pavle je svojim suvernicima skrenuo pažnju  na dolazak ’Jehovinog dana‘. On nije želeo da njegova braća budu u tami i nespremna, već ih je podstakao da kao ’sinovi svetlosti bdiju i budu trezveni‘. (Pročitati 1. Solunjanima 5:1-6.) Mi danas očekujemo uništenje Vavilona Velikog, svetskog carstva krive religije. To će označiti početak velikog Jehovinog dana. Mi sve bolje razumemo kako će Jehova ispuniti svoju nameru. Preko skupštine redovno dobijamo pravovremene opomene koje nam pomažu da budemo trezveni. Ako ozbiljno gledamo na takva upozorenja, bićemo još odlučniji da ’služimo Bogu koristeći svoj razum‘ (Rimlj. 12:1).

Pavle je u svojim poslanicama uputio pravovremene opomene svojoj braći i sestrama (Videti 4. i 5. odlomak)

5, 6. (a) O čemu je govorio apostol Pavle u drugoj poslanici Solunjanima? (b) Šta će Bog uskoro učiniti preko Isusa i šta treba da se pitamo?

5 Apostol Pavle je Solunjanima ubrzo poslao i drugo pismo. U njemu im je skrenuo pažnju na predstojeću nevolju kada će Gospod Isus izvršiti Božju presudu „nad onima koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vesti“ (2. Sol. 1:6-8). Na osnovu Pavlovih reči koje se danas nalaze u drugom poglavlju te poslanice može se zaključiti da su se neki hrišćani u Solunu toliko ’uznemirili‘ što se tiče Jehovinog dana da su pomislili da je taj dan već na pragu. (Pročitati 2. Solunjanima 2:1, 2.) Oni su samo delimično razumeli kako će Jehova ispuniti svoju nameru. Apostol Pavle je jednom drugom prilikom pišući o proročanstvima otvoreno rekao: „Naše znanje je delimično i naše proricanje je delimično. A kad dođe ono koje je potpuno, nestaće ono koje je delimično“ (1. Kor. 13:9, 10). Međutim, Bog je nadahnuo apostola Pavla, apostola Petra i drugu pomazanu braću da zabeleže upozoravajuće misli koje su njihovim suvernicima mogle pomoći da sačuvaju veru.

6 Da bi pomogao svojoj braći da imaju ispravno gledište, apostol Pavle je pod Božjim vođstvom objasnio da pre Jehovinog dana treba da se pojavi veliki otpad i „čovek bezakonja“. * Zatim će, kada za to dođe vreme, Gospod Isus uništiti  sve one koji su podlegli tom lošem uticaju. Apostol Pavle je jasno naveo razlog te nepovoljne presude. Rekao je da će oni biti osuđeni zbog toga što „nisu prihvatili ljubav prema istini“ (2. Sol. 2:3, 8-10). Zato je dobro da se pitamo: ’Koliko zaista volim biblijsku istinu? Da li sam u toku sa najnovijim objašnjenjima iz ovog časopisa i druge biblijske literature koja se priprema za Božje sluge širom sveta?‘

MUDRO BIRAJMO DRUŠTVO

7, 8. (a) Čega su sve morali da se čuvaju hrišćani u prvom veku? (b) Čega posebno treba da se čuvaju današnje Božje sluge?

7 Naravno, otpadnici i njihova učenja nisu jedina opasnost za prave hrišćane. Apostol Pavle je napisao Timoteju da je „ljubav prema novcu koren svakog zla“. Rekao je da su ’zbog nje neki odlutali od vere i naneli sebi mnoge patnje‘ (1. Tim. 6:10). Božje sluge moraju stalno biti na oprezu i što se tiče „dela tela“ (Gal. 5:19-21).

8 Pa ipak, sasvim je razumljivo zašto je apostol Pavle ozbiljno upozorio hrišćane u Solunu na ljude koji su bili poput onih koje je jednom prilikom nazvao ’lažnim apostolima‘. Među Solunjanima su bili neki koji su iznosili „iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom“ (2. Kor. 11:4, 13; Dela 20:30). Isus je kasnije pohvalio hrišćane u Efesu zato što nisu ’trpeli zle ljude‘. Ti Efešani su ’iskušali‘ one koji su zapravo bili lažni apostoli, to jest varalice (Otkr. 2:2). Zanimljivo je što je Pavle u drugoj poslanici Solunjanima rekao: „Zapovedamo vam, braćo, u ime Gospoda Isusa Hrista, da se klonite svakog brata koji živi neuredno.“ Zatim je konkretno naveo hrišćane koji ’neće da rade‘ (2. Sol. 3:6, 10). Ako se od hrišćana očekivalo da se klone onih koji su bili lenji i nisu hteli da rade, onda bi to još više važilo kada je reč o onima koji su počeli da klize ka otpadništvu! U prvom veku su Božje sluge morale da paze da se ne druže s takvim pojedincima jer je to bilo veoma opasno za njih. Isto važi i danas (Posl. 13:20).

9. U kojim situacijama treba da budemo posebno oprezni?

9 Velika nevolja i kraj ovog zlog sveta su veoma blizu i zato je još važnije da poslušamo te upozoravajuće reči koje su pod Božjim vođstvom zabeležene u prvom veku. Sigurno ne želimo da ’propustimo da ispunimo svrhu‘ Jehovine nezaslužene dobrote i prokockamo večni život, bilo da imamo nebesku bilo zemaljsku nadu (2. Kor. 6:1). Ako neko ko dolazi na naše sastanke pokušava da nas uvuče u razgovor o nekim svojim tumačenjima što se tiče onoga što piše u Bibliji ili ako ima kritički stav prema starešinama ili braći i sestrama, sasvim sigurno treba da budemo na oprezu (2. Sol. 3:13-15).

„DRŽITE SE PREDANJA“

10. Kojih predanja je trebalo da se drže hrišćani u Solunu?

10 Apostol Pavle je podstakao hrišćane u Solunu da budu „nepokolebljivi“ i da se čvrsto drže onoga čemu su bili poučeni. (Pročitati 2. Solunjanima 2:15.) Ali kojim su ’predanjima‘ oni bili poučeni? To nisu bila predanja koja su tipična za krivu religiju i koja se stavljaju u istu ravan sa onim što stoji u Svetom pismu. Pavle je govorio o učenjima koja su on i drugi primili od Isusa, kao i o onome što je pod Božjim vođstvom pisao svojim suvernicima, a što je danas deo Božje Reči. Taj apostol je pohvalio hrišćane u Korintu zato što su ’u svemu mislili na njega i držali  se predanja kako im ih je preneo‘ (1. Kor. 11:2). Takva učenja su poticala od Jehove i njegovog Sina i zato su bila pouzdana i verodostojna.

11. Kako neko može postati žrtva prevare?

11 U poslanici Jevrejima, Pavle je istakao dva načina na koja bi neki hrišćanin mogao izgubiti veru i nepokolebljivost. (Pročitati Jevrejima 2:1; 3:12.) On je govorio o tome da neko može biti ’odvučen‘ od vere ili da može ’odstupiti‘ od nje. Na primer, ako čamac nečim nije privezan, voda ga polako i skoro neprimetno može odvući od obale. Ali neko može i sam odlučiti da se čamcem udalji od nje. Oba primera dobro pokazuju šta se dešava onima koji postanu žrtve prevare i izgube poverenje u istinu.

12. Koje aktivnosti mogu negativno uticati na našu duhovnost?

12 Možda se u prvom veku to desilo nekim hrišćanima u Solunu. Kakva je situacija danas? Danas ima sve više kradljivaca vremena. Razmislimo samo o tome koliko nam vremena mogu oduzeti društvene mreže, dopisivanje putem elektronske pošte, razni hobiji i neprestano interesovanje za sportska takmičenja. Bilo šta od toga može negativno uticati na nas i ugasiti našu revnost. Do čega bi to dovelo? Ne bismo imali ni vremena ni snage da se gorljivo molimo, da proučavamo Božju Reč, dolazimo na sastanke i propovedamo dobru vest. Šta možemo preduzeti da se ne pokolebamo u prosuđivanju?

KAKO MOŽEMO OSTATI NEPOKOLEBLJIVI

13. Kakav stav mnogi danas imaju, kao što je bilo prorečeno, i kako možemo sačuvati veru?

13 Ne smemo zaboraviti u kom vremenu živimo i koliko je opasno družiti se sa onima koji ne veruju da smo u „poslednjim danima“. Apostol Petar je govoreći o poslednjim danima napisao sledeće: „Pojaviće se rugači, koji će se rugati i postupati po svojim željama i govoriće: ’Gde je ta njegova obećana prisutnost? Otkada su naši praočevi pomrli, sve stoji kao što je bilo od početka stvaranja‘“ (2. Petr. 3:3, 4). Svakodnevno čitanje i proučavanje Božje Reči pomoći će nam da stalno imamo u mislima da smo u „poslednjim danima“. Prorečeni otpad se odavno pojavio i postoji sve do dan-danas. „Čovek bezakonja“ i dalje postoji i protivi se Božjim slugama. Zato ne smemo ni na trenutak izgubiti iz vida koliko je blizu Jehovin dan (Sof. 1:7).

Nećemo se pokolebati u prosuđivanju ako se savesno pripremamo za službu propovedanja i revno učestvujemo u njoj (Videti 14. i 15. odlomak)

14. Zašto se može reći da nas revnost u službi propovedanja štiti?

14 Iskustvo potvrđuje da je redovno učestvovanje u službi propovedanja najbolji način da se ostane duhovno budan i da se sačuva dobro prosuđivanje. Kada je Hrist Isus, Poglavar hrišćanske skupštine, zapovedio svojim sledbenicima da stvaraju učenike od ljudi iz svih naroda, učeći ih da se drže svega što im je zapovedio, on im je zapravo dao savet kojim je hteo da ih zaštiti (Mat. 28:19, 20). Poslušnost toj Isusovoj zapovesti podrazumeva revnost u službi propovedanja. Možemo li zamisliti da su naša braća u Solunu bila zadovoljna time da samo rutinski propovedaju dobru vest i poučavaju druge, kao da se radi o nekom nevažnom poslu? Uzmimo u obzir da im je Pavle rekao: „Duh ne gasite. Proroštva ne prezirite“ (1. Sol. 5:19, 20). Mi danas imamo jedinstvenu priliku da proučavamo upečatljiva proročanstva i da o njima govorimo drugima.

15. Šta sve možemo razmatrati tokom porodičnog proučavanja?

 15 Naravno, želimo da pomognemo članovima svoje porodice da budu vešti u službi propovedanja. Mnoga braća i sestre su utvrdili da je dobro kada jedan deo porodičnog proučavanja posvete službi propovedanja. Možda će tebi i članovima tvoje porodice biti od koristi da razgovarate o tome kako se možete pripremiti za svoje naknadne posete. O čemu ćete razgovarati sa stanarima kada ih ponovo posetite? Koje teme će najverovatnije produbiti njihovo interesovanje? Kada je najbolje vreme da ih posetite? Mnogi tokom porodičnog proučavanja izdvajaju malo vremena da pogledaju materijal koji će se razmatrati na skupštinskim sastancima. Da li se možeš još bolje pripremiti da učestvuješ na njima? Kada učestvuješ na sastancima, ojačaćeš svoju veru, a to će ti pomoći da se ne pokolebaš u prosuđivanju (Ps. 35:18). Porodično proučavanje nam zaista pomaže da se čuvamo nagađanja, ličnih tumačenja i sumnjivih ideja.

16. Šta pomaže pomazanim hrišćanima da se ne pokolebaju u svom prosuđivanju?

16 Dobro je da razmišljamo o tome kako je Jehova tokom proteklih decenija blagoslovio svoj narod boljim razumevanjem biblijskih proročanstava jer nam to garantuje da će nas on i u budućnosti blagosiljati. Pomazani hrišćani imaju nadu da će biti sa Hristom na nebu i to im je velika motivacija da se ne pokolebaju u svom prosuđivanju. Na njih se sigurno mogu primeniti sledeće reči koje je Pavle uputio Solunjanima: „Mi smo dužni da uvek zahvaljujemo Bogu za vas, braćo koju Jehova voli, jer vas je Bog, zbog vaše vere u istinu [...] izabrao [...] posvetivši vas duhom“ (2. Sol. 2:13).

17. Zašto su za tebe ohrabrujuće reči iz 2. Solunjanima 3:1-5?

17 Oni koji se nadaju večnom životu na zemlji takođe daju sve od sebe kako ih ništa ne bi pokolebalo u prosuđivanju. Ako se nadamo večnom životu na zemlji, uzmimo k srcu ohrabrujuće reči koje je Pavle napisao pomazanim hrišćanima u Solunu. (Pročitati 2. Solunjanima 3:1-5.) Svako od nas treba da od srca posluša te reči. Upozorenja zabeležena u obe poslanice Solunjanima pomažu nam da budemo na oprezu što se tiče nagađanja, ličnih tumačenja i sumnjivih ideja. Pošto je kraj ovog sveta vrlo blizu, mi veoma cenimo takve opomene.

^ odl. 6 U Delima apostolskim 20:29, 30, Pavle je ukazao na to da će se u okviru hrišćanske skupštine ’dići ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom‘. Istorijske činjenice pokazuju da je s vremenom došlo do podele na sveštenike i laike. Do trećeg veka n. e. pojavio se ’čovek bezakonja‘ u vidu sveštenstva hrišćanstva. (Videti Stražarsku kulu od 1. jula 1990, strane 21-25.)