Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako ostati samopožrtvovan

Kako ostati samopožrtvovan

„Ako neko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe“ (MAT. 16:24)

1. Zašto je Isus savršen primer samopožrtvovanosti?

ISUS je tokom svoje službe na zemlji bio savršen primer samopožrtvovanosti. Svoje želje i udobnosti ostavljao je po strani zarad vršenja Božje volje (Jov. 5:30). Ostao je veran Jehovi sve do smrti na mučeničkom stubu i tako je dokazao da njegova samopožrtvovanost nema granice (Fil. 2:8).

2. Šta znači biti samopožrtvovan i zašto treba da budemo takvi?

2 Budući da smo Isusovi sledbenici i mi moramo biti samopožrtvovani. Šta to zapravo znači? Jednostavno rečeno, to znači da smo spremni da žrtvujemo svoje lične interese za dobrobit drugih. Samopožrtvovanost je na neki način suprotnost sebičnosti. (Pročitati Mateja 16:24.) Ako smo nesebični, onda ćemo druge staviti ispred svojih osećanja i ličnih sklonosti (Fil. 2:3, 4). Isus je poučavao svoje učenike da je nesebičnost suština naše službe Bogu. Zašto to možemo reći? Zato što je hrišćanska ljubav, koja nas motiviše da budemo samopožrtvovani, obeležje pravih Isusovih učenika (Jov. 13:34, 35). A nemojmo zaboraviti ni na blagoslove koje imamo zato što smo deo međunarodnog bratstva koje samopožrtvovano služi Bogu.

3. Šta u nama može ugušiti samopožrtvovanost?

 3 Međutim, mi imamo jednog neprijatelja koji na neprimetan način može ugušiti u nama samopožrtvovanost. Taj neprijatelj je naša sklonost ka sebičnosti. Setimo se kako su Adam i Eva postupili sebično. Eva je poželela da bude poput Boga, a Adam je poslušao svoju ženu (Post. 3:5, 6). Kada je uspeo da Adama i Evu udalji od Jehove, Ðavo je nastavio da iskušava ljude navodeći ih na sebičnost. Takav pristup je imao čak i kada je iskušavao Isusa (Mat. 4:1-9). Pod Sataninim uticajem većina ljudi u današnje vreme ispoljava sebičnost na razne načine. To zaslužuje našu pažnju zato što bi takav duh mogao zaraziti i nas (Ef. 2:2).

4. (a) Zašto još uvek ne možemo eliminisati sebičnost? (b) Koja pitanja ćemo razmotriti?

4 Sebičnost se može uporediti sa rđom koja nagriza gvožđe. Ako neki predmet od gvožđa stoji na kiši ili snegu, počeće da rđa. Problem je ako to ignorišemo i dozvolimo da ga rđa upropasti. Slično tome, iako još uvek ne možemo eliminisati našu nesavršenost i sklonost ka sebičnosti, moramo biti svesni opasnosti u kojoj se nalazimo i nastaviti da se borimo protiv nje (1. Kor. 9:26, 27). Kako kod sebe možemo prepoznati znake sebičnosti? I kako možemo u još većoj meri razvijati samopožrtvovanost?

U SVETLU BIBLIJE PROVERIMO DA LI SMO SEBIČNI

5. (a) Zašto se može reći da je Biblija poput ogledala? (Videti sliku na početku članka.) (b) Čega treba da se čuvamo kad proveravamo da li smo sebični?

5 Kao što pomoću ogledala možemo proveriti kako izgledamo, tako i pomoću Biblije možemo proveriti kakve smo osobe i ispraviti svoje mane. (Pročitati Jakovljevu 1:22-25.) Međutim, ogledalo će nam pomoći samo ako ga ispravno koristimo. Na primer, ako samo bacimo pogled na ogledalo, nećemo zapaziti neke male ali značajne nedostatke. Ili ako gledamo u ogledalo pod određenim uglom, možda ćemo videti lik neke druge osobe. Slično tome, da bismo u svetlu Biblije otkrili kod sebe nedostatke kao što je sebičnost, nije dovoljno da je samo povremeno čitamo ili da pomoću nje uočavamo tuđe mane.

6. Šta znači ’prionuti‘ uz savršeni zakon?

6 Na primer, moglo bi se desiti da redovno, pa čak i svaki dan, čitamo Božju Reč, a da ipak ne primećujemo da polako postajemo sebični. Kako je to moguće? Uzmimo u obzir da je Jakov u primeru koji je naveo rekao da je čovek posmatrao svoje lice u ogledalu. On je na tom mestu koristio grčku reč koja ukazuje na detaljno i pažljivo posmatranje. U čemu je onda bio problem? Jakov je u nastavku rekao: „Ali kad se pogleda, ode i odmah zaboravi kakav je.“ Dakle, čovek se okrenuo i otišao, a da ništa nije preduzeo. Za razliku od takvog čoveka, jedan zreli hrišćanin ne samo što se ’udubljuje u savršen zakon‘ već i ’prianja uz njega‘. Takva osoba ne zanemaruje savršeni zakon Božje Reči, već istrajno postupa u skladu s njim. Isus je istakao sličnu misao kada je rekao: „Ako ostanete u mojoj reči, zaista ste moji učenici“ (Jov. 8:31).

7. Kako u svetlu Biblije možemo proveriti da li smo sebični?

7 Dakle, da bismo se uspešno borili protiv sebičnosti, najpre moramo pažljivo čitati Božju Reč. To će nam pomoći da uočimo čemu treba da posvetimo pažnju. Ali potrebno  je i nešto više od toga. Treba da proučavamo Božju Reč. Kada smo nešto pročitali, bilo bi dobro da razmislimo o pitanjima kao što su: ’Kako bih se ja ponašao u takvoj situaciji? Da li bih zaista postupio ispravno?‘ Što je još važnije, nakon što smo razmišljali o onome što smo čitali, potrudimo se da to i primenimo u svom životu (Mat. 7:24, 25). Pogledajmo sada kako nam biblijski zapisi o kralju Saulu i apostolu Petru mogu pomoći da ostanemo samopožrtvovani.

LOŠ PRIMER KRALJA SAULA

8. Kakav je Saul bio kada je postao kralj i po čemu se to videlo?

8 Primer Saula, kralja Izraela, pokazuje kako se i onima koji su samopožrtvovani može desiti da postanu sebični. Kada je postao kralj, Saul je bio skroman i ponizan čovek (1. Sam. 9:21). Nije kaznio Izraelce koji su govorili protiv njega, iako je imao pravo da brani položaj koji mu je Jehova dao (1. Sam. 10:27). Kralj Saul je prihvatio vođstvo Božjeg duha i poveo Izraelce u bitku protiv Amonaca. Kada su izvojevali pobedu, on je ponizno svu zaslugu za to pripisao Jehovi (1. Sam. 11:6, 11-13).

9. Kako je Saul postao sebičan?

9 Saul je kasnije dozvolio da sebičnost i ponos poput rđe nagrizaju njegove dobre osobine. Kada je porazio Amaličane, svoje želje je stavio ispred poslušnosti Jehovi. Pohlepno je uzeo plen umesto da ga uništi kako je Jehova zapovedio. Saul je arogantno podigao sebi spomenik (1. Sam. 15:3, 9, 12). Kada mu je prorok Samuilo rekao da Jehova nije zadovoljan onim što je uradio, pokušao je da se opravda tako što je usmerio pažnju na ono što je uradio u skladu s Božjom zapovešću, a zatim je prebacivao krivicu na druge (1. Sam. 15:16-21). Osim toga, pošto je bio ponosan bilo mu je važnije da sačuva svoj obraz pred narodom nego da ugodi Bogu (1. Sam. 15:30). Kako nam ono što Biblija kaže o Saulu može pomoći da razmislimo o sebi i o tome da li smo još uvek samopožrtvovani?

10, 11. (a) Kako nam Saulov primer može pomoći da ostanemo samopožrtvovani? (b) Čega treba da se čuvamo?

10 Kao prvo, ono što se dogodilo sa Saulom pokazuje da ne smemo biti preterano zadovoljni sobom, smatrajući da ćemo uvek biti samopožrtvovani zato što smo ranije bili takvi (1. Tim. 4:10). Imajmo na umu da je Saul jedno vreme bio dobar i Jehova je bio zadovoljan njime, ali nije se borio protiv sebičnosti koja je počela da hvata koren u njegovom srcu. Jehova ga je na kraju odbacio zato što mu je bio neposlušan.

11 Kao drugo, ne bismo smeli da se usredsredimo samo na područja života na kojima dobro stojimo, a da pritom ignorišemo neke stvari na kojima treba da radimo. To bi bilo kao da koristimo ogledalo da se divimo tome kako nam lepo stoji nova odeća, a da u isto vreme ne obraćamo pažnju na neke mrlje na svom licu. Iako možda nećemo biti toliko ponosni i samouvereni kao što je to bio Saul, treba da se čuvamo svake sklonosti koja bi nas mogla do toga dovesti. Ako dobijemo neki savet, nemojmo biti poput Saula i opravdavati svoje postupke, umanjivati problem ili prebacivati krivicu na drugoga. Mnogo je bolje da prihvatimo savet. (Pročitati Psalam 141:5.)

12. Kako nam nesebičnost može pomoći ako smo počinili neki ozbiljan greh?

12 Ali šta treba da radimo ako smo počinili neki ozbiljan greh? Saul je želeo da sačuva svoj ugled i  to ga je sprečilo da se u duhovnom smislu oporavi. Ako smo za razliku od njega nesebični, imaćemo snage da savladamo osećaj stida i da zatražimo pomoć (Posl. 28:13; Jak. 5:14-16). Na primer, jedan brat je počeo sa gledanjem pornografije kada je imao 12 godina i to je u tajnosti radio više od deset godina. On kaže: „Bilo mi je mnogo teško da kažem svojoj supruzi i starešinama kakav problem imam. Ali osetio sam ogromno olakšanje kada sam im rekao. Neki moji prijatelji su bili razočarani što više nisam sluga pomoćnik, jer je ispalo kao da sam ih izneverio. Ali ja znam da je Jehova sada zadovoljan mojom službom, a njegovo mišljenje je jedino važno.“

PETAR SE BORIO PROTIV SEBIČNOSTI

13, 14. Kako je kod Petra došla do izražaja sebičnost?

13 Apostol Petar je kao Isusov učenik zaista bio samopožrtvovan (Luka 5:3-11). Ali ipak je morao da se bori protiv sebičnosti. Na primer, on se naljutio na Jakova i Jovana kada je čuo da su tražili istaknuta mesta pored Isusa u Božjem Kraljevstu. Možda je Petar mislio da jedno od ta dva mesta treba da pripadne njemu jer je Isus već rekao da će on imati neke posebne odgovornosti (Mat. 16:18, 19). U svakom slučaju, Isus je otvoreno rekao Jakovu i Jovanu, kao i Petru i ostalim apostolima, da se bore protiv sklonosti da „gospodare“ nad svojom braćom (Mar. 10:35-45).

14 Čak i nakon što je Isus pokušao da pomogne Petru da ispravi svoje razmišljanje, on je i dalje imao previsoko mišljenje o sebi. Kada je Isus rekao apostolima da će ga privremeno napustiti, Petar je potcenio druge i uzvisio sebe tvrdeći da će mu samo on ostati veran (Mat. 26:31-33). Međutim, takva samouverenost je bila neosnovana jer je kod Petra još te iste noći došla do izražaja sebičnost. Želeći da zaštiti sebe, tri puta se odrekao Isusa (Mat. 26:69-75).

15. Zašto je Petar zaista dobar primer?

15 Uprkos svim tim padovima, Petar je zaista dobar primer. Uz lični trud i pomoć Božjeg svetog duha,  uspešno se borio protiv sebičnosti i ispoljavao je samosavladavanje i samopožrtvovanu ljubav (Gal. 5:22, 23). Izdržao je kušnje za koje se može reći da su bile mnogo teže od onih u kojima je ranije poklekao. Zaista je ponizno reagovao kada ga je apostol Pavle pred svima ukorio (Gal. 2:11-14). Posle toga nije bio kivan na njega niti je smatrao da mu je on narušio ugled. I dalje ga je iskreno voleo (2. Petr. 3:15). Petrov dobar primer nam može pomoći da i mi razvijamo samopožrtvovanost.

Kako je Petar reagovao na ukor? Da li bismo i mi tako reagovali? (Videti 15. odlomak)

16. Kako možemo biti samopožrtvovani čak i u teškim situacijama?

16 Razmislimo o tome kako mi lično reagujemo u teškim situacijama. Kada su Petar i apostoli bili zatvoreni i zatim išibani zato što su propovedali, radovali su se „što su bili dostojni da podnesu sramotu zbog [Isusovog] imena“ (Dela 5:41). I mi možemo gledati na progonstvo kao na priliku da se ugledamo na Petra i idemo Isusovim stopama pokazujući samopožrtvovanost. (Pročitati 1. Petrovu 2:20, 21.) Takav stav nam može pomoći čak i kada nas starešine opomenu zbog nečega. Ugledajmo se na Petra i nemojmo se vređati u takvim situacijama (Prop. 7:9).

17, 18. (a) Šta treba da se pitamo kada je reč o duhovnim ciljevima? (b) Šta treba da radimo ako kod sebe primetimo izvesnu meru sebičnosti?

17 Apostol Petar je dobar primer i kada se radi o duhovnim ciljevima. Dok se trudimo da ostvarimo svoje ciljeve, treba da budemo samopožrtvovani. Ali moramo paziti da se iza toga ne krije neka težnja za ugledom. Ako smo rešili da se u nečemu poboljšamo ili da još više učestvujemo u službi Jehovi, treba da se pitamo da li iza toga stoji želja da imamo veći ugled ili autoritet, kao što je to izgleda bio slučaj sa Jakovom i Jovanom kada su od Isusa tražili istaknuto mesto u Božjem Kraljevstvu.

18 Ako kod sebe primetimo izvesnu meru sebičnosti, molimo Jehovu da nam pomogne da ispravimo svoj način razmišljanja i da savladamo svoja osećanja, a zatim se potrudimo da proslavimo njega a ne sebe (Ps. 86:11). Osim toga, mogli bismo sebi postaviti i ciljeve zbog kojih nećemo biti u centru pažnje. Na primer, možemo raditi na tome da razvijemo neke plodove duha koji nam nisu baš jača strana. Ili ako se dobro pripremamo za sastanke i rado učestvujemo na njima, ali nismo baš oduševljeni kad treba da čistimo Dvoranu Kraljevstva, možemo postaviti sebi cilj da primenimo savet koji se nalazi u Rimljanima 12:16. (Pročitati.)

19. Šta treba da radimo da se ne bismo obeshrabrili kada kod sebe uočimo neke mane?

19 Kada u svetlu Božje Reči sagledamo kakve smo osobe i uočimo neke mane, pa čak i sebičnost, možda ćemo se obeshrabriti. Ako nam se tako nešto desi, razmišljajmo o čoveku iz Jakovljevog poređenja. Jakov nije rekao da je taj čovek brzo ispravio sve mane koje je kod sebe zapazio niti da je uopšte mogao sve da ih ispravi, već je kazao da je on ’prionuo uz savršeni zakon‘ (Jak. 1:25). Zapamtio je šta je video u ogledalu i trudio se da to ispravi. Budimo optimisti i sačuvajmo uravnoteženo gledište o svojoj nesavršenosti. (Pročitati Propovednika 7:20.) Udubimo se u savršeni zakon i ostanimo samopožrtvovani. Jehova će nam rado pomoći, kao što pomaže i našoj braći koja su nesavršena ali mogu imati i zaista imaju njegovu naklonost i blagoslov.