Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Koristi dar govora za dobro svih

Koristi dar govora za dobro svih

„Neka ti reči usta mojih i razmišljanja srca moga budu ugodni, Jehova“ (PS. 19:14)

PESME: 82, 77

1, 2. Zašto je jezik s pravom upoređen s vatrom?

POČETKOM oktobra 1871, u severoistočnom Viskonsinu je izbio najsmrtonosniji požar u istoriji SAD. Proširio se velikom brzinom i ostavio pustoš tamo gde su bile prostrane šume. Vatrena stihija je odnela više od 1 200 života i uništila oko dve milijarde stabala. Pretpostavlja se da je ovaj strahoviti požar izazvalo samo nekoliko varnica od vozova koji su prolazili. To nas podseća na stih iz Jakovljeve 3:5: „Gle, i malo vatre zapali veliku šumu!“ Šta je Jakov time mislio?

2 Šesti stih nam otkriva suštinu njegovih reči: „I jezik je vatra.“ Jezik ovde predstavlja našu moć govora. Poput vatre, i naše reči mogu napraviti veliku štetu. Štaviše, Biblija kaže: „Smrt i život u vlasti su jezika“ (Posl. 18:21). Naravno, nećemo sve vreme ćutati samo da ne bismo rekli nešto pogrešno, kao što nećemo prestati da koristimo vatru iz straha da ćemo napraviti požar. Ključ je u kontroli. Ako pažljivo koristimo vatru, može nam služiti za kuvanje, grejanje i kao osvetljenje u noći. Ako ukrotimo svoj jezik, naše reči će slaviti Boga i dobro uticati na druge (Ps. 19:14).

3. O čemu će biti reči u ovom članku?

3 Bilo da koristimo govorni ili znakovni jezik, sposobnost da izrazimo svoje misli i osećanja divan je dar od Boga. Kako da taj dar koristimo da gradimo, a ne da rušimo? (Pročitati Jakovljevu 3:9, 10.) U vezi s tim, sada će biti reči o tri važna područja: kada je najbolje vreme da nešto kažemo, kako da odaberemo prave reči, kao i pravi način da to kažemo.

KADA GOVORITI

4. Koje prilike su „vreme kad se ćuti“?

4 Govor je sastavni deo života, ali to ne znači da treba da pričamo bez prestanka. Biblija kaže da postoji „vreme kad se ćuti“ (Prop. 3:7). Ćutanje dok drugi govore znak je poštovanja (Jov 6:24). Kada ne otkrivamo poverljive stvari, pokazujemo da smo pouzdani i razboriti (Posl. 20:19). Ako ne uzvraćamo istom merom kada smo isprovocirani, pokazujemo da smo mudri (Ps. 4:4).

5. Kako možemo pokazati da cenimo dar govora?

5 S druge strane, Biblija kaže da postoji i „vreme kad se govori“ (Prop. 3:7). Ako bi od prijatelja dobio prelep poklon, sigurno ga ne bi gurnuo u neki ćošak. Pokazao bi da ga ceniš tako što bi ga dobro koristio. Mi pokazujemo zahvalnost Jehovi za dar govora time što ga mudro koristimo kada govorimo o svojim osećanjima i potrebama, hrabrimo druge i hvalimo Boga (Ps. 51:15). Kako da znamo kada je pravo vreme da nešto kažemo?

6. Kako se u Bibliji prikazuje da je važno izabrati pravo vreme da nešto kažemo?

6 Reči iz Poslovica 25:11 slikovito prikazuju koliko je važno da izaberemo pravo vreme da govorimo: „Kao zlatne jabuke u srebrnim posudama, takve su reči izgovorene u pravo vreme.“ Zlatne jabuke su same po sebi prelepe. Ali ako bismo ih stavili u srebrne posude, njihova lepota bi još više došla do izražaja. Isto tako, ako pazimo kada ćemo nešto reći, naše reči će biti bolje prihvaćene.

7, 8. Kako su naša braća u Japanu postupala po ugledu na Isusa?

7 Možda su naše reči upravo ono što drugima treba, ali ako ih izgovorimo u pogrešno vreme, one mogu promašiti cilj. (Pročitati Poslovice 15:23.) Primera radi, u martu 2011. zemljotres i cunami pogodili su istočni deo Japana, brišući s lica zemlje čitave gradove. Više od 15 000 ljudi je izgubilo život. Premda su i Jehovini svedoci bili pogođeni tom katastrofom, koristili su svaku priliku da pomoću Biblije pruže utehu onima koji su izgubili drage osobe. Međutim, većina tamošnjeg stanovništva ima ukorenjena budistička verovanja i malo ili nimalo ne poznaje Bibliju. Braća su procenila da to nije najbolje vreme da govore o uskrsenju. Usredsredili su se na to da pruže emocionalnu podršku i da iz Biblije objasne zašto se tako strašne stvari događaju nedužnim ljudima.

8 Isus je znao kada je bolje da ćuti, ali i kada je pravi trenutak da nešto kaže (Jov. 18:33-37; 19:8-11). Jednom prilikom je svojim učenicima rekao: „Još imam mnogo toga da vam kažem, ali sada to ne možete nositi“ (Jov. 16:12). Naša braća u Japanu su postupala po uzoru na Isusa. Dve i po godine nakon cunamija, širom sveta se nudila Vest Kraljevstva br. 38, pod nazivom „Da li će se mrtvi ikada vratiti u život?“ Tada su ljudi s pogođenog područja već bili spremniji da razgovaraju o nadi u uskrsenje i mnogi su rado uzeli traktat. Naravno, kulture i verovanja se razlikuju od mesta do mesta i zato treba da dobro procenimo kada je pravo vreme da o nečemu govorimo ljudima u našem kraju.

9. U kojim još situacijama treba izabrati pravo vreme da govorimo?

9 U kojim još situacijama moramo paziti da li je pravo vreme da govorimo? Primera radi, neko bi nas mogao uvrediti iako nije imao lošu nameru. Bilo bi mudro da razmislimo da li je to toliko ozbiljno da moramo o tome porazgovarati. Ako procenimo da jeste, ne bi bilo dobro da to činimo dok smo još uznemireni jer bismo mogli biti grubi. (Pročitati Poslovice 15:28.) Pored toga, treba da budemo taktični kada je reč o svedočenju rođacima. Želeli bismo da upoznaju Jehovu, ali moramo biti strpljivi i razboriti. Ako im uputimo prave reči u pravo vreme, možda će otvoriti srce za istinu.

ŠTA GOVORITI

10. (a) Zašto treba da pazimo na svoj govor? (b) Šta spada u štetan govor?

10 Reči imaju moć da leče ali i da nanesu bol. (Pročitati Poslovice 12:18.) U ovom Sataninom svetu uobičajeno je da se jezik koristi kao oružje. Svet zabave mnoge podstiče da „jezik svoj kao mač oštre“ i da „gađaju strelama svojim — rečima gorkim“ (Ps. 64:3). Hrišćani to moraju izbegavati. Jedna vrsta štetnog govora je sarkazam — zajedljive opaske kojima se drugi omalovažavaju ili prekoravaju. Možda neko smatra da je sarkazam samo vid humora, ali lako se može desiti da on preraste u govor koji vređa i odražava nepoštovanje. Takav sarkazam je okrutan i spada u pogrdan govor koji je neprimeren za hrišćane. Humor čini naš govor zabavnijim, ali nemojmo pasti u zamku da pokušavamo da budemo duhoviti i po cenu toga da svojim sarkastičnim dosetkama nekoga povredimo ili ponizimo. Biblija nas upozorava: „Nikakva ružna reč da ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju“ (Ef. 4:29, 31).

11. Kako su povezani srce i govor?

11 Isus je rekao da „usta govore ono čega je srce puno“ (Mat. 12:34). Dakle, biranje pravih reči počinje u srcu. Naš govor odražava šta zaista mislimo o drugima. Ako nam je srce puno ljubavi i saosećanja, ono što kažemo biće pozitivno i ohrabrujuće.

12. Šta nam može pomoći da nađemo prave reči?

12 Biranje pravih reči zahteva promišljanje i razboritost. Iako je bio veoma mudar, i kralj Solomon je „razmišljao i temeljno istraživao“ sa ciljem da „pronađe ugodne reči i da napiše tačne reči istine“ (Prop. 12:9, 10). Da li ti je često teško da nađeš „ugodne reči“? Ako jeste, možda bi mogao da obogatiš svoj rečnik, tako što ćeš, recimo, obraćati pažnju na izraze i reči u Bibliji i našim publikacijama. Kada naiđeš na nepoznatu reč, potraži njeno značenje. Što je još važnije, trudi se da onim što govoriš pozitivno utičeš na druge. Što se tiče odnosa između Jehove i njegovog prvorođenog Sina, u Bibliji piše: „Suvereni Gospod Jehova dao mi je [Isusu] jezik poučenih, da znam šta da kažem umornome“ (Is. 50:4). Ako razmislimo pre nego što nešto kažemo, biće nam lakše da nađemo prave reči (Jak. 1:19). Pitaj se: „Da li su ovo prave reči za ono što hoću da kažem? Kako će one uticati na druge?“

13. Zašto je važno da se jasno izražavamo?

13 U Izraelu su se trube koristile za sazivanje naroda, za objavu polaska, kao i da oglase poziv na boj. U Bibliji je oglašavanjem trube slikovito prikazano koliko je važno da se jasno izražavamo. Ako bi se truba nejasno oglasila, vojska ne bi razumela komandu, što bi moglo imati katastrofalan ishod. Slično tome, ako smo nejasni i mnogo okolišamo, možemo zbuniti druge ili im preneti pogrešnu poruku. Naravno, premda želimo da budemo otvoreni i jasni, moramo paziti na osećanja drugih i biti taktični. (Pročitati 1. Korinćanima 14:8, 9.)

14. Koji primer potvrđuje da se Isus jasno izražavao?

14 Isus je bio odličan primer u biranju pravih reči. Osmotri njegov kratak ali snažan govor zabeležen u Jevanđelju po Mateju, od 5. do 7. poglavlja. Isus se nije izražavao kitnjasto ni dvosmisleno, niti je bio grub ili oštar. Govorio je jasno i jednostavno da bi dopro do srca ljudi. Na primer, da bi pomogao ljudima da se ne brinu za hranu, skrenuo im je pažnju na to da se Jehova brine za ptice. A onda je, poredeći ih sa pticama, rekao: „Zar vi niste vredniji od njih?“ (Mat. 6:26). Kakva divna pouka izražena jednostavnim i jasnim rečima koje dopiru do srca! Pogledajmo sada čime još treba da se odlikuje naš govor.

KAKO GOVORITI

15. Zašto naše reči treba da budu blage i obzirne?

15 Kako nešto kažemo isto je toliko važno kao i šta kažemo. Kada je Isus govorio u sinagogi u Nazaretu, ljudi su se divili „privlačnim rečima koje su izlazile iz njegovih usta“ (Luka 4:22). Baš kao što jedna poznata izreka kaže: „Lepa reč i gvozdena vrata otvara.“ Prijatne reči koje odišu dobrotom ne umanjuju snagu naše poruke već pridobijaju slušaoce (Posl. 25:15). Poštovanje prema drugima i obzir prema njihovim osećanjima motivisaće nas da pazimo na svoje reči. Kada je Isus video koliko se narod trudio da dođe da ga čuje, sažalio se i „počeo je da ih poučava mnogo čemu“ (Mar. 6:34). Čak i kada su ga vređali, on nije grubo uzvraćao (1. Petr. 2:23).

16, 17. (a) Kako se možemo ugledati na Isusa kada razgovaramo sa članovima porodice i bliskim prijateljima? (Videti sliku na početku članka.) (b) Navedi primer koji pokazuje koliko dobra donosi blag odgovor.

16 Možda nam je najteže da budemo blagi i taktični prema onima koje dobro znamo, kao što su članovi naše porodice ili bliski prijatelji. S njima smo slobodniji pa smo zato ponekad previše direktni. Da li je Isus mislio da mu to što je blizak sa svojim učenicima daje za pravo da im se grubo obraća? Ne. Kada su počeli da se raspravljaju oko toga ko je među njima najveći, Isus ih je s blagošću poučio da budu ponizni poput dece (Mar. 9:33-37). Starešine se ugledaju na Isusa time što daju savete „u duhu blagosti“ (Gal. 6:1).

17 Čak i kada nas neko uvredi, blag odgovor može spasti situaciju (Posl. 15:1). Primera radi, sin jedne naše sestre koja je samohrani roditelj počeo je da u tinejdžerskim godinama vodi dvostruki život. Bez ikakve loše namere, jedna sestra je rekla njegovoj majci: „Baš šteta što nisi uspela da ga izvedeš na pravi put.“ Ona se nakratko zamislila i odgovorila: „Istina je da prolazimo kroz težak period, ali još ima vremena za njega. Tek ćemo posle Armagedona znati konačan ishod.“ Zahvaljujući tome što je sestra blago odgovorila, one su ostale u dobrim odnosima, a na sina, koji je slučajno čuo razgovor, to je snažno delovalo. Shvatio je da mama nije digla ruke od njega i to ga je pokrenulo da ostavi loše društvo. S vremenom se krstio, a kasnije je služio u Betelu. Bilo da smo u društvu suvernika, članova porodice ili nepoznatih ljudi, neka svaka naša „reč uvek bude ljubazna, solju začinjena“ (Kol. 4:6).

18. Kako nam Isusov primer pomaže da dar govora koristimo za dobro svih?

18 Stvoreni smo sa zaista čudesnom sposobnošću da svoje misli i osećanja pretočimo u reči. Ugledajmo se na Isusa i pazimo kada ćemo nešto reći, birajmo prave reči i trudimo se da budemo blagi i obzirni. Tada će naše reči biti prijatne i ljudima i Jehovi, od koga smo dobili dragocen dar govora.