Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako nam Isusova smrt može doneti spasenje

Kako nam Isusova smrt može doneti spasenje

PRE skoro 2 000 godina, na jevrejski praznik Pashe 33. n. e., jedan nedužan čovek je umro kako bi drugima omogućio da žive. Ko je bio taj čovek? To je bio Isus Nazarećanin. A kome može koristiti to plemenito delo? Svim ljudima. Dobro poznat biblijski stih opisuje tu spasonosnu žrtvu sledećim rečima: „Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko iskazuje veru u njega ne bude uništen, nego da ima večni život“ (Jovan 3:16).

Iako su mnogima poznate ove reči, vrlo malo njih zaista razume njihovo značenje. Oni se pitaju: ’Zašto nam je potrebna Hristova žrtva? Kako smrt jednog čoveka može izbaviti sve ljude od večne smrti koja je neizbežna?‘ Biblija pruža jasne i uverljive odgovore na ta pitanja.

Kako je smrt zavladala nad ljudima

Neki smatraju da su ljudi stvoreni da žive neko vreme na zemlji, da prolaze kroz nevolje, uživaju u nekim srećnim trenucima, a zatim umru i odu na neko bolje mesto. Prema tom gledištu, smrt je deo Božje namere. Međutim, Biblija pokazuje da ljudi umiru iz jednog drugog razloga. U njoj piše: „Preko jednog čoveka u svet [je] ušao greh i preko greha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagrešili“ (Rimljanima 5:12). Ovaj stih pokazuje da je smrt posledica greha. Ko je taj ’jedan čovek‘ preko koga su se kobne posledice greha proširile na sve ljude?

Prema delu The World Book Encyclopedia, većina naučnika smatra da svi ljudi potiču od istog pretka, dok Biblija nedvosmisleno ukazuje da je taj predak ’jedan čovek‘. U Postanku 1:27 čitamo: „Bog [je] stvorio čoveka po svojoj slici, stvorio ga je po Božjoj slici — stvorio je muškarca i ženu.“ Tako iz Biblije saznajemo da je prvi ljudski par bio slavni vrhunac stvaranja Svemoćnog Boga.

Iz Postanka saznajemo još neke detalje o ljudskoj istoriji nakon što je Jehova Bog stvorio prve ljude. Zanimljivo je da u celom tom izveštaju Bog spominje smrt samo kao posledicu neposlušnosti (Postanak 2:16, 17). On je želeo da ljudi zauvek žive u prelepom rajskom okruženju, srećni i zdravi. Bog nije želeo da ljudi pate zbog starosti i da na kraju umru. Kako je onda smrt zavladala nad ljudima?

U trećem poglavlju Postanka opisuje se kako je prvi ljudski par svesno odlučio da bude neposlušan Jehovi Bogu, koji mu je podario život. Zbog toga ih je Bog kaznio, kao što ih je unapred upozorio. Čoveku je rekao: „Prah [si] i u prah ćeš se vratiti“ (Postanak 3:19). Prema onome što je Bog izrekao, neposlušni ljudski par je na kraju umro.

Međutim, nije samo prvi ljudski par snosio posledice. Zbog toga što su oni bili neposlušni, njihovi potomci više nisu mogli imati savršen život kakav im je bio namenjen. Jehova je imao u vidu i nerođeno potomstvo Adama i Eve, kada im je rekao: „Rađajte se i množite se, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad morskim ribama i stvorenjima koja lete po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji“ (Postanak 1:28). Ljudi bi s vremenom naselili celu planetu i uživali bi u neizmerno srećnom životu bez smrti. Ali, njihov praotac Adam — to jest ’jedan čovek‘ — prodao ih je u ropstvo grehu, koji konačno vodi do neizbežne smrti. Apostol Pavle, potomak prvog čoveka, napisao je: „Ja sam telesan, prodat u ropstvo grehu“ (Rimljanima 7:14).

Kao što danas vandali uništavaju neprocenjiva umetnička dela, tako je i Adam, počinivši greh, ozbiljno oštetio Božje veličanstveno delo stvaranja — ljudski rod. Adamova deca su imala svoju decu, zatim unuke i tako redom. Svaka naredna generacija bi došla na svet, odrasla, podigla potomstvo i na kraju umrla. Zašto su svi oni umrli? Zato što su Adamovi potomci. Biblija kaže: „Zbog prestupa jednog čoveka mnogi [su] umrli“ (Rimljanima 5:15). Bolest, starost, sklonost ka zlu i smrt jesu žalosne posledice Adamovog čina izdaje svoje porodice. Toj porodici pripadamo i mi.

U svom pismu hrišćanima u Rimu, apostol Pavle je pisao o žalosnom stanju nesavršenih ljudi, uključujući i sebe, kao i o mučnoj borbi s posledicama greha. On je očajavao: „Jadan sam ti ja čovek! Ko će me izbaviti od tela koje me vodi u takvu smrt?“ Dobro pitanje, zar ne? Ko će Pavlu, kao i svima koji žude za tim, pružiti izbavljenje od ropstva grehu i smrti? Pavle sam odgovara: „Neka je hvala Bogu preko Isusa Hrista, našeg Gospoda!“ (Rimljanima 7:14-25). Da, naš Stvoritelj je obezbedio spasenje preko svog Sina, Isusa Hrista.

Isusova uloga u izbavljenju čovečanstva

Isus je opisao svoju ulogu u izbavljenju čovečanstva iz ropstva grehu. On je rekao: ’Sin čovečji je došao da svoj život dâ kao otkupninu za mnoge‘ (Matej 20:28). Kako Isusov život služi kao otkupnina? Kako nam koristi njegova smrt?

Biblija kaže da Isus „nije zgrešio“ i da je „odvojen od grešnika“. Tokom čitavog svog života, on je bio savršeno poslušan Božjem zakonu (Jevrejima 4:15; 7:26). Zato njegova smrt nije bila posledica greha i neposlušnosti, kao u Adamovom slučaju (Jezekilj 18:4). Umesto toga, Isus je prihvatio smrt koju ne zaslužuje kako bi mogao da ispuni Očevu volju i spase čovečanstvo od greha i smrti. Kao što je prethodno rečeno, on je dobrovoljno došao da bi ’dao svoj život kao otkupninu‘. S ljubavlju kakvu istorija ne pamti, Isus je spremno „okusio smrt za svakoga“ (Jevrejima 2:9).

Život koji je Isus žrtvovao bio je jednako vredan kao i život koji je Adam izgubio kada je zgrešio. Šta je donela Isusova smrt? Jehova je prihvatio tu žrtvu kao „odgovarajuću otkupninu za sve“ (1. Timoteju 2:6). Zapravo, Bog je na temelju vrednosti Isusovog života otkupio ljudski rod od ropstva grehu i smrti.

Biblija više puta pominje taj veliki izraz ljubavi našeg Stvoritelja. Pavle je podsetio hrišćane da su „skupo kupljeni“ (1. Korinćanima 6:20; 7:23). Petar je napisao da Bog nije koristio ni zlato ni srebro, već krv svog Sina da bi izbavio hrišćane od života koji vodi u smrt (1. Petrova 1:18, 19). Putem Hristove otkupne žrtve, Jehova će izbaviti čovečanstvo od večne smrti.

Da li će Hristova otkupnina koristiti i vama?

U vezi s dalekosežnim koristima Hristove otkupnine, apostol Jovan je napisao: „[Isus Hrist] je žrtva pomirenja za naše grehe, i ne samo za naše nego i za grehe celog sveta“ (1. Jovanova 2:2). Da, Hristova otkupnina je namenjena svim ljudima. Da li to znači da će svi automatski imati koristi od te neprocenjive žrtve? Ne. Prisetimo se priče o rudarima koje smo pomenuli u prethodnom članku. Spasioci koji su hteli da izvuku rudare iz jame spustili su spasilačku kabinu do njih, ali svaki rudar je morao da uđe u tu kabinu. Slično tome, oni koji žele da imaju koristi od Hristove otkupne žrtve ne mogu pasivno čekati na Božje blagoslove. Potrebno je da preduzmu akciju.

Šta Bog očekuje od nas? U Jovanu 3:36 se kaže: „Ko iskazuje veru u Sina, ima večni život. Ko nije poslušan Sinu, neće videti život, nego Božji gnev ostaje na njemu.“ Bog očekuje od nas da iskazujemo veru u Hristovu žrtvu. I to nije sve. „Ako se držimo [Isusovih ] zapovesti, po tome znamo da ga poznajemo“ (1. Jovanova 2:3). Prema tome, jasno je da je za izbavljenje od greha i smrti neophodno da iskazujemo veru u Hristovu otkupninu i da slušamo njegove zapovesti.

Jedan važan način na koji možemo pokazati veru u Isusovu otkupninu jeste da prema zapovesti koju je dao prisustvujemo obeležavanju njegove smrti i time pokažemo zahvalnost za tu žrtvu. Pre nego što je umro, Isus je uspostavio obrok koji je imao simbolično značenje. Tada je svojim vernim apostolima rekao: „Činite ovo meni na spomen“ (Luka 22:19). Jehovini svedoci istinski cene prijateljstvo s Božjim Sinom i poslušni su toj zapovesti. Ove godine, Obeležavanje Hristove smrti održaće se u subotu, 22. marta, nakon zalaska sunca. Srdačno ste pozvani da prisustvujete ovom posebnom događaju u skladu sa Isusovom zapovešću. Jehovini svedoci iz vašeg kraja mogu vas upoznati s tačnim vremenom i mestom održavanja. Tom prilikom ćete saznati nešto više o tome šta je potrebno da bi nas Hristova otkupna žrtva izbavila od smrtonosnih posledica Adamovog greha.

Malo ljudi danas potpuno razume i ceni veliku žrtvu našeg Stvoritelja i njegovog Sina zahvaljujući kojoj mogu biti izbavljeni od uništenja. Oni koji iskazuju veru u tu žrtvu imaju poseban razlog za sreću. Govoreći o suhrišćanima, apostol Petar je napisao: „[Vi] iskazujete veru u [Isusa] i kličete od neizrecive i uzvišene radosti, jer ste sigurni da ćete zbog svoje vere biti nagrađeni spasenjem svojih duša“ (1. Petrova 1:8, 9). Ako razvijate ljubav prema Isusu Hristu i veru u njegovu otkupnu žrtvu, već sada možete imati radostan život i očekivati spasenje od greha i smrti.