Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Božja ljubav se ogleda u majčinskoj ljubavi

Božja ljubav se ogleda u majčinskoj ljubavi

Božja ljubav se ogleda u majčinskoj ljubavi

„Može li žena zaboraviti dete koje je dojila i ne smilovati se sinu utrobe svoje? A ako bi ga ona i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti“ (ISAIJA 49:15)

MAJKA drži novorođenče u naručju i doji ga. Ovaj prizor zrači nežnošću i ljubavlju. „Kada sam prvi put držala svoju bebu u naručju“, kaže majka po imenu Pem, „preplavila su me osećanja ljubavi i odgovornosti za taj novi život.“

Premda to izgleda kao nešto što se podrazumeva, naučnici su potvrdili da majčinska ljubav jako utiče na razvoj bebe. U dokumentu koji je objavila Svetska zdravstvena organizacija u okviru Programa za mentalno zdravlje navodi se sledeće: „Istraživanja pokazuju da su bebe koje su napuštene i odvojene od majke nesrećne i depresivne, ponekad do te mere da ih obuzima panika.“ U tom istom dokumentu navodi se i jedna studija u kojoj se kaže da će deca koja odmalena primaju ljubav i pažnju najverovatnije imati znatno viši koeficijent inteligencije od dece koja su bila zapostavljena.

Govoreći o tome koliko je majčinska ljubav važna, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Los Anđelesu, Alen Šor, izjavio je: „Prvi odnos koji dete uspostavlja, odnos s majkom, predstavlja obrazac koji trajno oblikuje njegovu sposobnost da uspostavi sve druge emocionalne odnose.“

Nažalost, depresija, bolest i drugi pritisci mogu uticati na to da majka zapostavi ili čak ’zaboravi‘ svoje dete (Isaija 49:15). Ali to su izuzeci, a ne pravilo. Majke zapravo imaju urođenu ljubav prema svojoj deci. Istraživači su otkrili da žene tokom porođaja imaju povišen nivo hormona zvanog oksitocin, koji izaziva kontrakcije, a kasnije igra ulogu u lučenju mleka. Smatra se da taj isti hormon, koji se luči i kod muškaraca i kod žena, podstiče majku da pokazuje ljubav i nesebičnost prema svojoj bebi.

Odakle potiče ljubav?

Pristalice evolucije tvrde da je nesebična ljubav, kao što je ljubav između majke i deteta, rezultat slučajnosti i da se tokom evolucije čoveka održala zato što je doprinosila očuvanju vrste. Na primer, u onlajn izdanju časopisa Mothering Magazine navodi se: „Prvi deo našeg mozga koji se dodatno razvio iz onog koji smo nasledili od reptila jeste limbički sistem, koji je centar osećanja. To je deo mozga koji je odgovoran za uspostavljanje odnosa između majke i bebe.“

Tačno je da su istraživači otkrili da limbički sistem igra važnu ulogu u pokazivanju osećanja. Međutim, da li vam zvuči razumno da je majčinska ljubav puki rezultat stihijskog razvoja mozga reptila?

Osmotrimo drugo moguće objašnjenje. Biblija kaže da su ljudi stvoreni po Božjoj slici, to jest sa sposobnošću da ispoljavaju njegove osobine (Postanak 1:27). Božja glavna osobina je ljubav. „Ko ne voli, nije upoznao Boga“, napisao je apostol Jovan. Zašto to možemo reći? „Jer Bog je ljubav“ (1. Jovanova 4:8). Zapazite da ovaj biblijski stih ne kaže da Bog ima ljubav. On zapravo kaže da Bog jeste ljubav. On je Izvor ljubavi.

Biblija opisuje ljubav na sledeći način: „Ljubav je dugotrpljiva i dobra. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nepristojno, ne gleda svoju korist, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve podnosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikada ne prestaje“ (1. Korinćanima 13:4-8). Da li je razumno verovati da je najuzvišenija osobina nastala pukom slučajnošću?

Kako to utiče na vas?

Dok ste u prethodnom odlomku čitali kako je ljubav opisana, da li ste poželeli da vas neko voli na taj način? Sasvim je prirodno imati takvu želju. Zašto? Zato što smo „Božje potomstvo“ (Dela apostolska 17:29). Stvoreni smo da primamo i pokazujemo takvu ljubav. I možemo biti sigurni da Bog oseća duboku ljubav prema nama (Jovan 3:16; 1. Petrova 5:6, 7). Stih koji je citiran na početku ovog članka kaže da je Božja ljubav prema nama čak snažnija, postojanija od majčinske ljubavi!

Ipak, možda se pitate: ’Ako je Bog mudar, moćan i pun ljubavi, zašto ne okonča patnju? Zašto dopušta da deca umiru, da se tlačenje nastavlja, a naša planeta uništava usled pohlepe i zloupotrebe moći?‘ To su dobra pitanja koja zaslužuju razumne odgovore.

Bez obzira na to šta agnostici kažu, moguće je dobiti uverljive odgovore na ova pitanja. Milioni ljudi u stotinama zemalja dobili su takve odgovore proučavajući Bibliju s Jehovinim svedocima. Izdavači ovog časopisa pozivaju vas da učinite to isto. Dok vaše znanje o Bogu bude raslo tokom proučavanja Božje Reči i njegovih dela stvaranja, uverićete se da Bog nije dalek i nedokučiv. Umesto toga, verovatno ćete uvideti da on „nije daleko ni od koga od nas“ (Dela apostolska 17:27).

[Istaknuti tekst na 8. strani]

Božja ljubav prema nama je postojanija od majčinske ljubavi