Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li je to zaista prevara?

Da li je to zaista prevara?

Da li je to zaista prevara?

„Promeni malo izjavu o nezgodi i sve će biti u redu“

„Ne moraju poreske vlasti sve da znaju“

„Najvažnije je da te ne uhvate“

„Zašto da platiš, kad može i besplatno?“

MOŽDA ste dobili baš ovakav odgovor kada ste tražili savet u vezi s nekim finansijskim pitanjem. Izgleda da neki ljudi imaju pametno „rešenje“ za sve. Međutim, da li su ta rešenja zaista ispravna?

Nepoštenje je danas toliko uobičajeno da ljudi često na laž, prevaru i krađu gledaju kao na prihvatljive načine da izbegnu kaznu, zarade novac ili napreduju na poslu. Istaknuti članovi društva često daju loš primer u tome. U jednoj evropskoj zemlji, broj prevara i pronevera u 2006. godini povećao se za preko 85 posto u odnosu na prethodnu. Taj procenat nije obuhvatao manje prevare, koje neki ljudi nazivaju sitnim gresima. Možda zato ne iznenađuje to što su vodeći biznismeni i političari u toj zemlji bili umešani u skandal s lažnim diplomama koje su koristili da bi napredovali u karijeri.

Međutim, uprkos rasprostranjenom nepoštenju u svetu, mnogi ljudi žele da ispravno postupaju. Verovatno ste i vi među njima. Možda iz ljubavi prema Bogu želite da činite ono što je ispravno u njegovim očima (1. Jovanova 5:3). Može biti da se osećate poput apostola Pavla koji je napisao: „Uvereni [smo] da imamo čistu savest, jer u svemu želimo da pošteno postupamo“ (Jevrejima 13:18). Zato vas pozivamo da osmotrite nekoliko situacija u kojima bi mogla biti ispitana nečija želja da ’u svemu pošteno postupa‘. Takođe će biti osmotrena biblijska načela koja mogu biti od pomoći.

Ko će platiti kaznu za saobraćajnu nezgodu?

Dok je jednog dana vozila, mlada žena Lisa * napravila je grešku i sudarila se s drugim autom. Niko nije bio povređen, ali je načinjena šteta na oba vozila. U njenoj zemlji, mladi vozači plaćaju visoke premije za osiguranje vozila, a nakon svake nezgode taj iznos se povećava. Pošto je u autu bio i njen stariji rođak Gregor, jedan prijatelj joj je predložio da kažu da je Gregor bio za volanom. Tako bi Lisa izbegla visoke troškove osiguranja. To rešenje se činilo mudro. Šta će ona učiniti?

Osiguravajuća društva koriste novac od premija svojih osiguranika za plaćanje nastale štete. Međutim, ako bi poslušala savet svog prijatelja, Lisa bi praktično prenela troškove nezgode na druge osiguranike koji bi ih platili putem viših rata za osiguranje. Ona ne samo što bi dala lažnu izjavu već bi i krala od drugih. Isto je i u slučaju davanja lažnih izjava s ciljem da se dobije veći iznos naknade od osiguranja.

Zakonske kazne mogu biti efikasna disciplinska mera protiv takvih prevara. Međutim, mnogo važniji razlog za poštenje nalazi se u Božjoj Reči. „Ne ukradi“, glasi jedna od deset zapovesti (Izlazak 20:15). Apostol Pavle je ponovio tu zapovest hrišćanima: „Ko je krao, više da ne krade“ (Efešanima 4:28). Ako slušate savete iz Božje Reči kada je u pitanju osiguranje, time izbegavate da činite ono što Bog osuđuje. Takođe pokazujete ljubav i poštovanje prema Božjem zakonu i bližnjima (Psalam 119:97).

„Caru carevo“

Piter je poslovan čovek. Njegov knjigovođa mu savetuje da iskoristi poresku olakšicu na osnovu „kupovine“ skupe kompjuterske opreme. Takva kupovina je normalna u poslu kojim se Piter bavi. Iako do nje zapravo nikad ne bi došlo, nadležni verovatno neće dovoditi u pitanje jedan takav trošak. Ta poreska olakšica će uštedeti Piteru znatnu sumu novca koji daje za porez. Šta će on učiniti? Šta mu može pomoći da donese odluku?

Apostol Pavle je hrišćanima svog vremena rekao: „Neka svaki čovek bude podložan vlastima nad sobom... Svakome dajte što mu pripada: onome ko traži porez — porez, ko traži danak — danak“ (Rimljanima 13:1, 7). Oni koji žele Božju naklonost plaćaju sve poreze koje država od njih zahteva. S druge strane, ako zakon u nekim zemljama predviđa nižu poresku stopu za određene građane ili firme, nema ništa loše u tome da oni koji ispunjavaju zakonske uslove traže takve olakšice.

Evo još jedne situacije u vezi s plaćanjem poreza. Dejvid radi kao stolar u jednoj lokalnoj firmi. Prijatelji i komšije su ga zamolili da im napravi plakare i nameštaj za dom, i on to čini nakon što završi svoj redovan posao. Oni mu nude veću zaradu od one koju prima u firmi i ne očekuju od njega da im izda račun. Tako se ne vodi evidencija o obavljenom poslu i niko ne plaća porez. Mnogi misle da je ovo u redu, jer svi imaju koristi. Ali, pošto Dejvid želi da ugodi Bogu, kako treba da gleda na posao koji se radi na crno?

Premda osoba koja radi na takav način možda neće biti uhvaćena, ona ne plaća porez na koji država ima pravo. Isus je zapovedio: „Dajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje“ (Matej 22:17-21). Isus je to rekao da bi ispravio pogrešno mišljenje svojih slušalaca u vezi s plaćanjem poreza. Državne vlasti, koje je nazvao carem, smatraju da je porez nešto što im pripada. Stoga Hristovi sledbenici na plaćanje svih poreza gledaju kao na svoju biblijsku dužnost.

Varanje u školi

Učenica srednje škole po imenu Marta priprema se za završne ispite. Pošto njeni izgledi za pristojan posao zavise od visokih ocena, ona je provela sate u učenju. Neki od njenih drugova iz razreda takođe su se pripremili, ali na drugačiji način. Oni će koristiti pejdžere, unapred programirane digitrone i mobilne telefone kako bi varali i tako dobili visoke ocene. Da li i Marta treba da učini ono što „svi“ rade kako bi dobila dobre ocene?

Budući da je varanje toliko uobičajeno, mnogi smatraju da nema ničeg lošeg u tome. „Najvažnije je da te ne uhvate“, kažu. Međutim, takvo razmišljanje je neprihvatljivo za hrišćane. Iako profesor možda neće primetiti one koji varaju, postoji neko ko hoće. Jehova Bog zna šta radimo i pozvaće nas na odgovornost za naše postupke. Pavle je napisao: „Nema stvorenja koje je sakriveno njegovom pogledu, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kome moramo položiti račun“ (Jevrejima 4:13). To što znamo da nas Bog posmatra jer želi da ispravno postupamo može biti snažan podstrek da budemo pošteni u školi, zar ne?

Šta ćete vi učiniti?

Lisa, Gregor, Piter, Dejvid i Marta uvideli su ozbiljnost situacija u kojima su se našli. Odlučili su da pošteno postupe i tako zadrže čistu savest i moralnu besprekornost. Šta ćete vi učiniti kada se nađete u sličnoj situaciji?

Vaše kolege s posla, školske drugove i komšije verovatno ne opterećuje savest zbog laganja, varanja ili krađe. Možda vam se čak rugaju kako bi vas naveli da postupite na isti način. Šta vam može pomoći da donesete ispravnu odluku uprkos pritisku da budete nepošteni?

Ne zaboravite, postupanje u skladu s Božjom voljom vodi do čiste savesti, kao i do Božjeg priznanja i naklonosti. Kralj David je napisao: „Jehova, ko će biti gost u šatoru tvome? Ko će prebivati na svetoj gori tvojoj? Onaj ko živi besprekorno i postupa pravedno, ko istinu govori u srcu svome... Ko tako čini, nikada posrnuti neće“ (Psalam 15:1-5). Čista savest i prijateljstvo s nebeskim Ocem vredniji su od bilo koje koristi ili materijalne dobiti stečene na nepošten način.

[Fusnota]

^ Neka imena su promenjena.

[Istaknuti tekst na 12. strani]

„Ko je krao, više da ne krade“

Poštovanje Božjeg zakona i ljubav prema bližnjima podstiče nas da budemo pošteni kada je u pitanju osiguranje

[Istaknuti tekst na 12. strani]

„Svakome dajte što mu pripada: onome ko traži porez — porez“

Da bismo imali Božje priznanje, moramo plaćati sve poreze koje zakon zahteva

[Istaknuti tekst na 13. strani]

’Sve je otkriveno pred očima onoga kome moramo položiti račun‘

Iako nas profesori možda neće uhvatiti da varamo, mi želimo da budemo pošteni pred Bogom

[Okvir/Slike na 14. strani]

Krađa „nevidljivih stvari“

Tvoj prijatelj je nabavio najnoviju verziju kompjuterskog programa i ti želiš da je imaš. On ti nudi kopiju programa čime bi ti uštedeo novac. Da li je to nepošteno?

Kada korisnici kupe kompjuterski program, oni prihvataju uslove koji su navedeni u licenci programa. Možda je kupcu dozvoljeno da instalira i koristi program samo na jednom kompjuteru. U tom slučaju, umnožavanje programa za nekog drugog predstavlja kršenje licence i protivzakonito je (Rimljanima 13:4). Takvo kopiranje je takođe krađa, jer vlasnika autorskih prava lišava prihoda koji mu pripada (Efešanima 4:28).

Neko može reći: ’Niko neće znati.‘ Možda je tako, ali prisetimo se Isusovih reči: „Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima“ (Matej 7:12). Svi mi cenimo kada smo pošteno plaćeni za svoj rad i želimo da drugi imaju obzira prema našoj imovini. Zato treba da pokažemo istu obzirnost prema drugima. Ne učestvujemo u krađi „nevidljivih stvari“, kao što je intelektualno vlasništvo * koje nam ne pripada (Izlazak 22:7-9).

[Fusnota]

^ Intelektualno vlasništvo obuhvata materijal zaštićen autorskim pravom kao što je muzika, knjige ili kompjuterski programi, bilo da je u štampanom ili elektronskom obliku. Zaštitni znak, patenti, poslovne tajne i izdavačka prava takođe spadaju u tu kategoriju.