Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li smo izgubili osećaj za to šta je greh?

Da li smo izgubili osećaj za to šta je greh?

Da li smo izgubili osećaj za to šta je greh?

NE TAKO davno oni koji odlaze u crkvu redovno su slušali sveštenike koji su sa propovedaonice gromoglasno osuđivali takozvanih „sedam smrtnih grehova“ — razvrat, neumerenost u jelu i piću, pohlepu, lenjost, gnev, zavist i ponos. Vrlo često su opisivali pogubne posledice greha i pozivali prisutne da se pokaju. „A sada“, kaže jedan pisac, „sveštenici su prešli sa nezgodnih tema o grehu na teme koje prijaju njihovim slušaocima.“

Neki novinari su primetili taj isti trend. Evo nekih komentara iz novina:

„Stare teme kao što su greh, pokajanje i spasenje nisu više popularne, ali su zato u modi terapeutske propovedi o samopoštovanju i ljubavi prema sebi“ (Star Beacon, Eštabula, Ohajo).

„Izgleda da ljudi više nemaju osećaj za to šta je greh“ (Newsweek).

„Više se ne pitamo: ’Šta Bog traži od mene‘, već: ’Šta Bog može učiniti za mene?‘“ (Chicago Sun-Times).

U današnjem pluralističkom i tolerantnom društvu ljudi se ustručavaju da donose sud o tome šta je u moralnom pogledu ispravno. Sugeriše nam se da nije politički korektno prosuđivati moral drugih ljudi. Izgleda da je najveći greh suditi o tuđim postupcima. Dakle, sve se svodi na sledeće razmišljanje: ’Ono u šta verujete možda je dobro za vas, ali svoje mišljenje ne biste smeli da namećete drugima. U današnje vreme ljudi žive u skladu s različitim sistemima vrednosti. Niko nema monopol nad onim što je u moralnom pogledu ispravno. Sistemi vrednosti koje imaju drugi ljudi isto tako su dobri kao i vaš.‘

Ovakav način razmišljanja doneo je promene i u načinu izražavanja. Reč „greh“ se sada retko kada koristi u nekom ozbiljnom kontekstu. Ljudi više ne kažu da neki par „živi u grehu“ već da oni „žive zajedno“. Više ne postoje „preljubnici“ već oni koji „imaju nekoga sa strane“. Neki više nisu „homoseksualci“ već vode „alternativan način života“.

Nema sumnje da su ljudi promenili mišljenje o tome šta je „normalno“, a šta je „greh“. Ali zašto se to promenilo? Šta se desilo s grehom? I da li je zaista važno kakvo je vaše gledište o tome?