Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Biblija menja živote

Biblija menja živote

Biblija menja živote

ŠTA je podstaklo bivšeg gerilca i lopova da postane drugi čovek? Zašto je šampionka u borilačkim veštinama promenila svoje životne ciljeve? Kako je bila nagrađena vera jednog oca da će mu se sin vratiti na pravi put? Pročitajte ove životne priče i saznajte odgovore.

’Srećan sam iako sam imao mračnu prošlost‘ — GARI AMBROSIO

GODINE: 47

ZEMLJA ROĐENJA: FILIPINI

U PROŠLOSTI: PRIPADNIK GERILSKOG POKRETA

MOJ NEKADAŠNJI NAČIN ŽIVOTA: Odrastao sam u gradiću Vintaru. On se nalazi u prostranoj dolini gde je vazduh uvek svež, okružen je zelenim planinama i čistim rekama. Uprkos idiličnom okruženju, živeli smo veoma teško. Lopovi su nam krali stoku i provaljivali u kuću.

Kada sam bio tinejdžer, počeo sam da se opijam s društvom, pušim i kradem da bih imao novac za svoje poroke. Čak sam ukrao nakit svojoj baki. Vojska me je optužila da pripadam gerilskom pokretu Nova narodna armija i više puta su me zbog toga pretukli. Zato sam njima u inat odlučio da se priključim tom pokretu. Pet godina sam proveo u planinama s gerilcima. Bilo je veoma teško. Uvek smo bili u pokretu, bežeći od vojske. Na kraju mi je dojadilo skrivanje u planinama pa sam se predao guverneru provincije Ilokos Norte. On je bio dobar prema meni i čak mi je pomogao da pronađem pristojan posao. Međutim, ja sam nastavio s lošim navikama, upadao sam u kuće, krao i zastrašivao ljude.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMENILA ŽIVOT: Jedna moja koleginica, Loida, bila je Jehovin svedok. Preko nje sam upoznao Hovensija i on je počeo da proučava Bibliju sa mnom. Ali, bilo mi je teško da se promenim. Primera radi, nisam pušio jedino kada bi Hovensio došao da proučavamo Bibliju. Osim toga, i dalje sam se bavio nezakonitim poslovima. Na kraju me je policija uhvatila na delu i proveo sam 11 meseci u zatvoru. Tokom tog perioda sam se molio Jehovi i preklinjao ga da mi pomogne. Molio sam za oproštaj i za njegov sveti duh da me vodi i ojača.

Dok sam bio u zatvoru, jedan Jehovin svedok me je posetio i doneo mi Bibliju. Čitajući je uvideo sam da je Jehova milosrdan, brižan i da prašta grehe. Shvatio sam da mi je on ukazao milosrđe i pružio priliku da ga upoznam. Tražio sam od njega snagu da prekinem s lošim postupanjem. U Bibliji sam pročitao Poslovice 27:11 i te reči su duboko uticale na mene. Imao sam osećaj da se Jehova obraća meni lično. Tamo piše: „Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome ko mi se ruga.“

Nakon što sam pušten iz zatvora, ponovo sam počeo da proučavam Bibliju sa Svedocima, idem na njihove sastanke i primenjujem biblijska načela u životu. Uz Jehovinu pomoć, postepeno sam uspeo da se oslobodim loših navika. Zatim sam mu obećao da ću mu služiti celog života.

KAKO MI JE TO KORISTILO: Uprkos mojoj mračnoj prošlosti, kada sam bio rob prljavih navika, sada sam srećan i postao sam drugi čovek (Kološanima 3:9, 10). Smatram velikom čašću to što pripadam Jehovinom čistom narodu i pomažem drugima da upoznaju našeg svemoćnog Boga Jehovu.

„Želela sam da predstavljam Brazil“ — ŽULIJANA APARESIDA SANTANA ESKUDEIRO

GODINE: 31

ZEMLJA ROĐENJA: BRAZIL

U PROŠLOSTI: ŠAMPIONKA U BORILAČKIM VEŠTINAMA

MOJ NEKADAŠNJI NAČIN ŽIVOTA: Odrasla sam u gradu Londrina. Kraj u kom smo živeli bio je čist i miran, iako je većina njegovih stanovnika bila siromašna. Kada sam imala deset godina, stariji brat me je pozvao da zajedno s njim treniram borilačku veštinu tekvondo, čije ime izvorno znači „umeće borbe rukama i nogama“. Tati se to u početku nije baš svidelo ali je kasnije popustio.

Naporno sam trenirala i osvajala prva mesta na mnogim šampionatima u državi Parana. Kasnije sam pobeđivala na nacionalnim takmičenjima i 1993. sam bila proglašena za šampionku Brazila u tekvondu. Želela sam da učestvujem na međunarodnim takmičenjima. Međutim, moja porodica je bila siromašna i nije mogla da mi priušti putovanje u inostranstvo.

Nadala sam se da će tekvondo jednog dana biti uvršten među olimpijske sportove, i moja nada se na kraju ostvarila. Želela sam da predstavljam Brazil na Olimpijadi i zato sam se potpuno posvetila vežbanju. Takođe sam dobila sponzore koji su mi omogućili da se takmičim u Francuskoj, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, kao i na Južnoameričkim igrama. Moj sledeći cilj bio je da učestvujem na Panameričkim igrama. Borila sam se toliko dobro da sam bila među troje izabranih za to takmičenje u Santo Domingu, u Dominikanskoj Republici 2003.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMENILA ŽIVOT: Moj dečko i ja smo 2001. godine upoznali Jehovine svedoke i počeli da proučavamo Bibliju s njima. U početku nisam baš bila oduševljena time. Uvek sam bila previše umorna i bilo mi je teško da se koncentrišem. Često bih zadremala tokom proučavanja. Pa ipak, ono što sam saznala uticalo je na mene — što je došlo do izražaja na mom sledećem velikom takmičenju.

Treneri su organizovali pripremni turnir za nas koji smo bili izabrani da učestvujemo na Panameričkim igrama. Kad je na mene došao red da se borim, nepomično sam stajala na strunjači, bez ikakve motivacije. Odjednom mi je postalo jasno da hrišćanin ne treba da se bori s drugima — čak ni u sportu! Setila sam se biblijske zapovesti: „Voli svog bližnjeg kao samog sebe“ (Matej 19:19). Samo sam se okrenula i otišla s borilišta, bez trunke kajanja. Ljudi su me zaprepašćeno ispratili pogledom.

Kad sam stigla kući, sela sam i razmišljala o svom životu. Uzela sam brošuru koju su izdali Jehovini svedoci, u kojoj se govori o tome šta Bog očekuje od nas. U njoj je ukazano na Psalam 11:5, gde se o Jehovi kaže: „Onoga ko voli nasilje, silno mrzi duša njegova.“ Te reči su me pogodile u srce i odlučila sam da prekinem s treniranjem tekvonda.

Moji treneri su bili razočarani. Pokušavali su da me navedu da se predomislim govoreći mi da sam najbolja u zemlji i da sam na korak do učešća na Olimpijadi. Ali ja sam već donela čvrstu odluku.

U međuvremenu smo se moj dečko i ja venčali. On je već učestvovao u delu propovedanja sa Svedocima. Vraćao bi se kući presrećan i pričao mi o svim razgovorima koje je vodio s ljudima. Znala sam da ću morati da se promenim da bih i ja učestvovala u tom delu. Istupila sam iz nekadašnje religije i s vremenom ispunila uslove da se krstim kao Svedok.

KAKO MI JE TO KORISTILO: Suprug i ja imamo srećan i stabilan brak jer nastojimo da primenjujemo biblijska načela. Drago mi je što mogu da ga podupirem dok obavlja zaduženja u skupštini kojoj pripadamo. Mogla sam da se borim za zlatnu medalju na Olimpijskim igrama i postanem slavna. Ali mislim da se ništa što ovaj nepravedni svet nudi ne može porediti sa čašću da služim Jehovi.

„Otac nikada nije izgubio nadu da ću se promeniti“ — INGO CIMERMAN

GODINE: 44

ZEMLJA ROĐENJA: NEMAČKA

U PROŠLOSTI: RADIO U OBEZBEĐENJU NOĆNOG KLUBA

MOJ NEKADAŠNJI NAČIN ŽIVOTA: Rođen sam u rudarskom gradu Gelzenkirhenu. Moji roditelji su pripadali različitim religijama. Otac je bio Jehovin svedok i želeo je da mene, brata i dve sestre poučava svojim verovanjima, ali majka je bila protiv toga. Naporno je radio svakog dana, vozeći kamion po deset sati i duže. Često je počinjao da radi u dva ili tri ujutro, ali je uvek nalazio vremena da nas poučava o Bogu. Međutim, ja nisam cenio njegov trud.

Kada sam imao 15 godina, dosadili su mi verski sastanci na koje nas je otac vodio i nisam više želeo da idem na njih. Sledeće godine sam počeo da treniram boks. Naredne dve godine sam svojim ponašanjem često zadavao ocu glavobolje. Sa 18 godina sam se odselio od kuće.

Veoma sam voleo sport, pa sam trenirao i po šest puta sedmično — prvo boks a zatim dizanje tegova. Vikendima sam s društvom često izlazio u noćne klubove. Jednom sam se potukao s gostom koji je delovao vrlo opasno, ali sam ga lako savladao. Vlasnik kluba je to video i odmah mi ponudio posao u obezbeđenju. Plata je bila dobra pa sam pristao.

Svakog vikenda sam stajao na ulazu u klub i određivao ko može, a ko ne može da uđe. Pošto je u klubu ponekad bilo i do hiljadu ljudi, imao sam pune ruke posla. Često su izbijale tuče. Pretili su mi pištoljima i polomljenim flašama. Neki od onih koje nisam pustio da uđu ili koje sam izbacio čekali su me napolju da bi mi se osvetili. Imao sam 20 godina i mislio da sam nepobediv. Međutim, zapravo sam bio neobuzdan — nasilan, ponosan, častoljubiv i tvrdoglav.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMENILA ŽIVOT: Otac nikada nije izgubio nadu da ću se promeniti. Pobrinuo se da poštom dobijam časopise Stražarska kula i Probudite se! * Oni su se gomilali u mojoj sobi — nepročitani. Jednog dana sam uzeo nekoliko njih da prelistam. Članci koje sam čitao govorili su o tome da će sadašnje političke, ekonomske i verske organizacije doći svom kraju. To me je podstaklo da pozovem svoju sestru koja je Jehovin svedok. Ona i njen suprug su predložili da proučavaju Bibliju sa mnom i ja sam to prihvatio.

Načelo zapisano u Galatima 6:7 podstaklo me je da se promenim. Iz ličnog iskustva sam znao da će sve što danas uradim, kažem ili odlučim uticati na moj život sutra. Takođe me je ohrabrio poziv iz Isaije 1:18, gde stoji: „’Dođite da raščistimo stvari i ja ću vam pomoći da se pomirite sa mnom‘, kaže Jehova. ’Ako vaši gresi budu kao skerlet, postaće beli kao sneg.‘“ Od samog početka proučavanja, te reči su mi pomogle da ne mislim da sam bezvredan ili da nema nade da ću se vratiti Bogu.

U roku od šest meseci napravio sam ogromne promene, ali sve je to iziskivalo puno truda. Trebalo je da napustim lošu sredinu i nasilno društvo u kom sam se kretao. Zato sam svojim prijateljima govorio da proučavam Bibliju i pričao im o onome što sam naučio. Oni su počeli da me izbegavaju i da me nazivaju popom. Uz sestrinu pomoć, našao sam prikladniji posao.

Takođe sam prisustvovao sastancima u Dvorani Kraljevstva u koju su išli moja sestra i zet, iako je bila udaljena 30 kilometara od mesta gde sam živeo. Mogao sam da idem i u dvoranu koja je bila bliža, ali bilo mi je neprijatno da se sretnem s ljudima koji su me znali od detinjstva. Osim toga, plašio sam se da propovedam od kuće do kuće u kraju gde sam živeo. Šta ako sretnem nekoga koga sam nedavno izbacio iz kluba ili nekoga kome sam dao drogu? Međutim, dok sam trenirao, naučio sam nešto vredno — vežbe koje su najteže zapravo su najvažnije. Zato sam se trudio da što više vremena provodim u službi propovedanja, čim sam ispunio uslove za to.

Morao sam da savladam još jednu prepreku — nisam voleo da čitam i proučavam. Ali znao sam da moram marljivo istraživati biblijska učenja ako želim da steknem snažnu veru. Uvideo sam da, kao i kod dizanja tegova, treba da se naprežem ako želim da ojačam.

KAKO MI JE TO KORISTILO: Kao prvo, živ sam! I dalje moram da pazim da me nekadašnje slabosti ne savladaju. Uprkos tome, srećno sam oženjen, a moja supruga ima predivne hrišćanske osobine. Među Jehovinim svedocima sam stekao prave prijatelje kojima mogu potpuno da verujem. Moj otac je preminuo pre pet godina, ali pre toga je doživeo radost da vidi povratak svog sina.

[Fusnota]

^ Izdaju Jehovini svedoci.