Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Religija — kako je nastala?

Religija — kako je nastala?

2poglavlje

Religija — kako je nastala?

1, 2. Šta se može primetiti s obzirom na starost i raznolikost religije?

ISTORIJA religije stara je koliko i istorija samog čoveka. To nam kažu arheolozi i antropolozi. Čak i u krajnje „primitivnim“, to jest nerazvijenim civilizacijama, mogu se pronaći dokazi o nekom obliku obožavanja. U stvari, The New Encyclopædia Britannica kaže da „koliko su izučavaoci uspeli da otkriju, nikada i nigde nije postojao neki narod koji u nekom smislu nije bio religiozan“.

2 Osim, što je stara, religija je i dosta raznolika. Lovci na ljudske glave u džunglama Bornea, Eskimi na zaleđenom Arktiku, nomadi u Sahari, stanovnici velikih svetskih metropola — svaki narod i svaka nacija na ovoj planeti ima svog boga ili svoja božanstva i svoj način obožavanja. Raznovrsnost religija je stvarno zapanjujuća.

3. Koja pitanja u vezi sa svetskim religijama treba osmotriti?

3 Logično je da nam se nameću neka pitanja. Odakle potiču sve te religije? Pošto između njih ima izrazitih razlika kao i sličnosti, da li su one nastale nezavisno, ili su se možda razvile iz jednog izvora? U stvari, možemo se pitati: zašto je religija uopšte i nastala? i kako je nastala? Odgovori na ova pitanja od životnog su značaja za sve one koji su zainteresovani da pronađu istinu o religiji i religioznim verovanjima.

Pitanje porekla

4. Šta znamo o osnivačima mnogih religija?

4 Kad se radi o pitanju porekla, ljudi iz različitih religija razmišljaju o imenima kao što su Muhamed, Buda, Konfucije i Isus. U skoro svakoj religiji možemo pronaći jednu centralnu ličnost kojoj se pripisuje zasluga za osnivanje ’prave vere‘. Neki od njih su bili ikonoborački reformatori. Drugi su bili moralistički filozofi. Neki su pak bili požrtvovani narodni heroji. Mnogi od njih su iza sebe ostavili zapise ili izreke koji su formirali temelj za neku novu religiju. S vremenom je ono što su rekli i uradili bilo razrađeno, ulepšano i dobilo je neki mistični prizvuk. Neki od tih vođa su čak bili proglašeni za bogove.

5, 6. Kako su nastale mnoge religije?

5 Iako se ti pojedinci smatraju osnivačima velikih religija za koje znamo, mora se zapaziti da oni u stvari nisu pokrenuli samu religiju. U većini slučajeva, njihova učenja su iznikla iz već postojećih religioznih ideja, iako je većina tih osnivača tvrdila da su ih dobili božanskim nadahnućem. Ili su izmenili i modifikovali postojeće religiozne sisteme koji su na jedan ili drugi način postali manjkavi.

6 Na primer, koliko nam to istorija može tačno preneti, Buda je bio princ koji je bio zapanjen patnjom i jadnim stanjem koje je video oko sebe u društvu kojim je dominirao hinduizam. Budizam je bio rezultat njegove potrage za rešenjem mučnih životnih problema. Slično tome, Muhameda je strašno mučilo idolopoklonstvo i nemoral koje je video u religioznim običajima oko sebe. Kasnije, tvrdio je da je dobio posebna otkrivenja od Boga, koja su formirala Kuran i postala temelj jednog novog religioznog pokreta, islama. Protestantizam je ponikao iz katolicizma kao posledica reformacije koja je započela početkom XVI veka, kada je Martin Luter protestovao zato što je katolička crkva tada prodavala oproštaje od greha.

7. Na koje pitanje o religiji još treba odgovoriti?

7 Dakle, što se tiče religija koje danas postoje, ima sasvim dovoljno informacija o njihovom poreklu i razvoju, njihovim osnivačima, svetim spisima i tako dalje. Ali šta je s religijama koje su postojale pre njih? I šta je s onima još pre tih? Ako se vratimo dovoljno daleko u prošlost, pre ili kasnije suočićemo se s pitanjem: kako je religija nastala? Da bismo pronašli odgovor na ovo pitanje, jasno je da moramo gledati iza granica pojedinačnih religija.

Mnoge teorije

8. Kakav su stav ljudi vekovima imali prema religiji?

8 Proučavanje porekla i razvoja religije je relativno novo polje. Ljudi su vekovima manje-više prihvatali religioznu tradiciju u kojoj su se rodili i u kojoj su bili odgajani. Većina njih je bila zadovoljna objašnjenjima koja su im preneli njihovi praočevi, smatrajući da njihova religija poseduje istinu. Retko je postojao ikakav razlog da se bilo šta dovodi u pitanje, niti je bilo potrebe da se istraži kako je, kada i zašto sve to počelo. U stvari, zbog ograničenih mogućnosti putovanja i komunikacije, vekovima je malo ljudi uopšte i znalo da postoje i drugi religiozni sistemi.

9. Koji su pokušaji preduzimani od XIX veka da se otkrije kako je i zašto nastala religija?

9 Međutim, tokom XIX veka, slika je počela da se menja. Teorija o evoluciji je brzo kružila intelektualnim krugovima. To, zajedno s pojavom naučnog ispitivanja, navelo je mnoge da dovode u pitanje utvrđene sisteme, uključujući i religiju. Uvidevši da traženje odgovora unutar postojeće religije ima svoje granice, neki izučavaoci su se okrenuli ostacima ranih civilizacija ili udaljenim delovima sveta gde su ljudi još uvek živeli u primitivnim zajednicama. Pokušavali su da u tim okvirima primene metode psihologije, sociologije, antropologije i druge, nadajući se da će otkriti neki ključ što se tiče toga kako je i zašto religija nastala.

10. Koji je bio ishod istraživanja porekla religije?

10 Kakav je bio ishod? Iznenada su se na sceni pojavile mnoge teorije — čini se, koliko istraživača toliko i teorija — s tim da je svaki istraživač protivrečio onom drugom i nastojao da ga nadmaši u odvažnosti i originalnosti. Neki od tih istraživača došli su do značajnih zaključaka; rad drugih je jednostavno zaboravljen. Za nas je i poučno i prosvetljujuće da kratko osmotrimo rezultate tog istraživanja. To će nam pomoći da bolje shvatimo religiozne stavove ljudi koje srećemo.

11. Objasnite teoriju animizma.

11 Jednu teoriju, koja se obično naziva animizam, predložio je engleski antropolog Edvard Tejlor (1832-1917). On je sugerisao da su iskustva kao što su snovi, vizije, halucinacije i beživotnost mrtvih tela navela primitivne narode da zaključe da u telu živi jedna duša (latinski, anima). Prema ovoj teoriji, pošto su često sanjali svoje voljene pokojnike, pretpostavljali su da duša živi i posle smrti, da napušta telo i živi u drveću, stenama, rekama i drugde. Na kraju su mrtvace i predmete za koje se govorilo da u njima žive duše počeli da obožavaju kao bogove. I tako je, po Tejloru, rođena religija.

12. Objasnite teoriju animatizma.

12 Jedan drugi engleski antropolog, R. R. Maret (1866-1943), predložio je jedan pročišćeni oblik animizma, koji je nazvao animatizam. Nakon što je proučavao verovanja Melanežana s pacifičkih ostrva i starosedelaca Afrike i Amerike, Maret je zaključio da su primitivni narodi, umesto da su imali predstavu o nekoj ličnoj duši, verovali da postoji neka bezlična ili natprirodna sila koja oživljava sve; to verovanje je u čoveku izazivalo osećanja divljenja i straha, što je postalo temelj za čovekovu prvobitnu religiju. Po Maretu, religija je bila uglavnom čovekova emocionalna reakcija na nepoznato. Njegova omiljena izjava bila je da religija „nije bila toliko izmišljena koliko odigrana“.

13. Koju je teoriju o religiji predložio Džejms Frejzer?

13 Godine 1890, škotski stručnjak za drevni folklor, Džejms Frejzer (1854-1941), objavio je uticajnu knjigu Zlatna grana, u kojoj je dokazivao da je religija nastala iz magije. Prema Frejzeru, čovek je najpre pokušavao da kontroliše svoj vlastiti život i svoju okolinu tako što je oponašao ono što je video da se dešava u prirodi. Na primer, mislio je da bi mogao da prizove kišu prolivanjem vode na zemlju uz pratnju udaranja bubnjeva nalik grmljavini ili da bi mogao naneti zlo svojim neprijateljima zabadanjem igala u neku lutku. To je na mnogim područjima dovelo do raznih rituala, magijskih predmeta i bacanja čini. Kad to nije funkcionisalo onako kako se očekivalo, čovek se okrenuo umirivanju natprirodnih sila i prizivanju tih sila za pomoć, umesto pokušavanja da ih kontroliše. Rituali i bajanja pretvorili su se u žrtve i molitve, i tako je nastala religija. Po Frejzerovim rečima, religija je „odobrovoljavanje ili umirivanje sila koje su superiornije od čoveka“.

14. Kako je Sigmund Frojd objasnio poreklo religije?

14 Čak je i poznati austrijski psihoanalitičar Sigmund Frojd (1856-1939), u svojoj knjizi Totem i tabu, pokušao da objasni poreklo religije. U skladu sa svojom profesijom, Frojd je objasnio da je najranija religija nastala iz onoga što je on nazvao neuroza očeve figure. On je teoretisao da je, kao što je to bio slučaj s divljim konjima i stokom, u primitivnom društvu otac dominirao klanom. Sinovi, koji su oca i mrzeli i divili mu se, pobunili su se i ubili ga. Da bi dobili očevu moć, tvrdio je Frojd, ’ti kanibalistički divljaci pojeli su svoju žrtvu‘. Kasnije su, usled kajanja, izmislili obrede i rituale da bi okajali svoj postupak. Po Frojdovoj teoriji, očeva figura je postala Bog, obredi i rituali su postali najranija religija, a jedenje ubijenog oca postalo je tradicija pričesta koji se praktikuje u mnogim religijama.

15. Šta se dogodilo s većinom predloženih teorija o poreklu religije?

15 Mogu da se navedu i mnoge druge teorije koje predstavljaju pokušaje da se objasni poreklo religije. Međutim, većina njih je zaboravljena, i nijedna od njih se posebno ne ističe kao pouzdanija ili prihvatljivija od drugih. Zašto? Jednostavno zato što nikada nije postojao nijedan istorijski dokaz da su te teorije tačne. One su bile samo proizvod mašte ili pretpostavki nekog istraživača, i uskoro ih je zamenila sledeća teorija.

Pogrešan temelj

16. Zašto dugogodišnja istraživanja nisu uspela da pruže objašnjenje o tome kako je religija nastala?

16 Nakon dugogodišnje borbe s tim pitanjem, mnogi sada zaključuju da se najverovatnije nikada neće doći do nekog ozbiljnijeg pomaka u pronalaženju odgovora na pitanje o tome kako je religija nastala. Pre svega, to je zato što nam kosti i ostaci drevnih naroda ne govore kako su ti ljudi razmišljali, čega su se plašili niti zašto su vršili obožavanje. Svaki zaključak izveden iz tih artefakata u najboljem slučaju je samo stručno nagađanje. Kao drugo, religiozni običaji današnjih takozvanih primitivnih naroda, kao što su australijski Aboridžini, nisu bezuslovno pouzdano merilo za procenu toga šta su drevni narodi radili ili kako su razmišljali. Niko sa sigurnošću ne zna da li se niti kako se njihova kultura menjala kroz vekove.

17. (a) Šta današnji istoričari religije znaju? (b) Šta je izgleda glavna briga kad se analizira religija?

17 Zbog nepouzdanosti svega ovoga, knjiga World Religions—From Ancient History to the Present zaključuje da „savremeni istoričar religije zna da je nemoguće dopreti do korena religije“. Međutim, s obzirom na napore istoričara, ta knjiga daje sledeće zapažanje: „U prošlosti je i suviše teoretičara bilo zainteresovano ne samo za to da opišu ili objasne religiju već i da daju prihvatljivo objašnjenje za nju, smatrajući da ukoliko se pokaže da su rani oblici bili zasnovani na iluzijama tada bi kasnije to moglo da potkopa i više religije.“

18. (a) Zašto su mnogi istraživači neuspešni kad objašnjavaju poreklo religije? (b) Koje su očigledno bile prave namere „naučnih“ istraživača religije?

18 U ovom zadnjem komentaru leži odgovor na pitanje zašto razni „naučni“ istraživači porekla religije nisu dali nikakva održiva objašnjenja. Logika nam kaže da se ispravan zaključak može izvući samo iz ispravne pretpostavke. Ako neko krene s pogrešnom pretpostavkom, mala je verovatnoća da će doći do ispravnog zaključka. Stalni neuspesi „naučnih“ istraživača da daju razumno objašnjenje bacaju ozbiljne sumnje na pretpostavku na kojoj su zasnivali svoja gledišta. Sledeći svoju unapred zamišljenu predstavu, u svojim naporima da ’daju prihvatljivo objašnjenje za religiju‘, oni su nastojali da daju prihvatljivo objašnjenje za Boga.

19. Koje osnovno načelo stoji iza uspešnih naučnih istraživanja? Ilustrujte.

19 Ova situacija može da se uporedi s mnogim načinima na koje su astronomi pre XVI veka pokušavali da objasne kretanje planeta. Bilo je dosta teorija, ali nijedna od njih nije pružala stvarno zadovoljavajuće rešenje. Zašto? Zato što su se zasnivale na pretpostavci da je Zemlja centar svemira i da se zvezde i planete okreću oko nje. Nije bilo pravog napretka sve dok naučnici — i katolička crkva — nisu bili spremni da prihvate činjenicu da Zemlja nije centar svemira već da se okreće oko Sunca, centra Sunčevog sistema. Neuspeh mnogih teorija da objasne činjenice naveo je mnoge nepristrane osobe da ponovo ispitaju pretpostavku za svoja istraživanja, a ne da pokušavaju da stvore nove teorije. I to je dovelo do uspeha.

20. (a) Koja je bila pogrešna pretpostavka na kojoj se zasnivalo „naučno“ istraživanje porekla religije? (b) Na koju je osnovnu potrebu ukazao Volter?

20 To isto načelo može da se primeni i na istraživanje porekla religije. Zbog uspona ateizma i raširenog prihvatanja teorije o evoluciji, mnogi prihvataju zdravo za gotovo to da Bog ne postoji. Na osnovu ove pretpostavke, oni smatraju da se objašnjenje za postojanje religije može pronaći u samom čoveku — u njegovim misaonim procesima, u njegovim potrebama, njegovim strahovima, njegovim „neurozama“. Volter je rekao: „Ako nema Boga, treba ga izmisliti“; zato neki tvrde da je čovek izmislio Boga. (Vidite okvir na 28. strani.)

21. Koji logičan zaključak možemo izvući na osnovu neuspeha mnogih teorija o poreklu religije?

21 Pošto mnoge teorije nisu uspele da pruže stvarno zadovoljavajuć odgovor, zar nije vreme da se ponovo ispita pretpostavka na kojoj su se zasnivala ta istraživanja? Umesto da se uzaludno mučimo po tom istom šablonu, zar ne bi bilo logično da odgovor potražimo negde drugde? Ako smo spremni da budemo nepristrani, složićemo se da je tako nešto i razumno i naučno. A imamo upravo jedan takav primer koji nam pomaže da uvidimo logičnost takvog načina istraživanja.

Drevno ispitivanje

22. Kako su mnogobrojne teorije Atinjana o njihovim bogovima uticale na njihov način obožavanja?

22 U prvom veku naše ere, Atina, u Grčkoj, bila je istaknuti centar obrazovanja. Međutim, među Atinjanima je bilo mnogo različitih škola mislilaca, kao što su epikurejci i stoici, od kojih je svaka imala svoju sopstvenu ideju o bogovima. Na osnovu tih različitih ideja, obožavana su mnoga božanstva i razvili su se različiti načini obožavanja. Zbog toga je taj grad bio pun idola i hramova koje su ljudi izgradili (Dela apostolska 17:16).

23. Koje je potpuno drugačije gledište o Bogu apostol Pavle izložio Atinjanima?

23 Oko 50. godine n. e., hrišćanski apostol Pavle posetio je Atinu i izložio Atinjanima jedno potpuno drugačije gledište. Rekao im je: „Bog koji je stvorio svet i sve što je na njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne živi u hramovima načinjenim rukom, niti mu služe ljudske ruke kao da bi njemu nešto trebalo, jer on sam daje svima život i dah i sve“ (Dela apostolska 17:24, 25).

24. Šta je Pavle u stvari govorio Atinjanima u vezi s pravim obožavanjem?

24 Drugim rečima, Pavle je govorio Atinjanima da pravi Bog, koji je „stvorio svet i sve što je na njemu“, nije proizvod ljudske mašte, niti mu čovek služi onako kako on možda izmisli. Prava religija nije samo neki jednostrani napor čoveka da pokuša da udovolji izvesnoj psihološkoj potrebi ili da savlada izvestan strah. Umesto toga, pošto je pravi Bog Stvoritelj, koji je čoveku dao sposobnost razmišljanja i razum, sasvim je logično da On pokaže put kojim čovek može da dođe u jedan zadovoljavajuć odnos s Njim. To je, prema Pavlovim rečima, upravo ono što je Bog i učinio. „Od jednog čoveka je stvorio sve ljudske nacije da prebivaju po celoj površini zemlje,... da traže Boga ne bi li ga nekako napipali i zaista našli, iako, u stvari, on nije daleko ni od jednog od nas“ (Dela apostolska 17:26, 27).

25. Objasnite glavnu misao Pavlovog argumenta u vezi s poreklom čovečanstva.

25 Zapazi Pavlovu glavnu misao: Bog je ’od jednog čoveka stvorio sve ljudske nacije‘. Iako danas postoje mnoge nacije koje žive po celom svetu, naučnici znaju da celo čovečanstvo zaista ima zajedničko poreklo. Taj koncept je od velikog značaja jer kad kažemo da celo čovečanstvo ima zajedničko poreklo, to znači mnogo više nego da su ljudi povezani samo biološki i genetski. Oni su povezani i na drugim poljima.

26. Šta je poznato o jeziku a što podupire Pavlovu glavnu misao?

26 Zapazi na primer šta knjiga Story of the World’s Worship kaže u vezi s čovekovim jezikom. „Oni koji proučavaju svetske jezike i upoređuju ih jedne s drugima imaju nešto da kažu, a to je sledeće: svi jezici mogu da se grupišu u porodice i grupe govora, a vidi se da su sve te porodice nastale iz jednog zajedničkog izvora.“ Drugim rečima, jezici sveta nisu nastali zasebno i nezavisno, u šta bi evolucionisti hteli da verujemo. Oni teoretišu da su pećinski ljudi iz Afrike, Evrope i Azije počeli da grokću i ropću, i da su na kraju razvili sopstvene jezike. Nije bilo tako. Dokazi pokazuju da su ti jezici ’nastali iz jednog zajedničkog izvora‘.

27. Zašto je logično misliti da su čovekove ideje o Bogu i religiji potekle iz jednog zajedničkog izvora?

27 Ako je to tačno u pogledu nečeg što je tako svojstveno i jedinstveno za ljude kao što je jezik, zar onda ne bi bilo razumno misliti da su čovekove predstave o Bogu i religiji takođe nastale iz jednog zajedničkog izvora? Na kraju krajeva, religija je povezana s razmišljanjem, a razmišljanje s čovekovom sposobnošću da koristi jezik. Ne radi se o tome da su sve religije stvarno ponikle iz jedne religije, već o tome da se trag idejama i konceptima može pronaći u nekom zajedničkom izvoru ili skupu religioznih ideja. Postoje li dokazi koji to podupiru? I ako su ljudske religije zaista potekle iz jednog jedinog izvora, koji bi to izvor mogao biti? Kako to možemo otkriti?

Različite a ipak slične

28. Kako možemo ustanoviti da li svetske religije imaju zajedničko poreklo?

28 Odgovor možemo dobiti na isti način kao što jezički stručnjaci dolaze do odgovora u vezi s poreklom jezika. Upoređujući jezike i zapažajući sličnosti između njih, etimolog može pronaći koren različitih jezika. Slično tome, ako uporedimo religije, možemo ispitati njihove doktrine, legende, rituale, ceremonije, institucije i tako dalje, i videti da li postoji ikakva temeljna nit zajedničkog identiteta i, ako postoji, kuda nas ona vodi.

29. Čemu se mogu pripisati mnoge razlike među religijama?

29 Površno gledano, mnoge religije koje danas postoje izgleda da se međusobno prilično razlikuju. Međutim, ako ih lišimo stvari koje su čisto ulepšavanja i koje predstavljaju kasnije dodatke, ili ako uklonimo one karakteristike koje su rezultat klime, jezika, specifičnih uslova njihove domovine i drugih faktora, zapanjujuće je koliko je većina tih religija uzajamno slična.

30. Koje sličnosti vidite između rimokatolicizma i budizma?

30 Na primer, većina ljudi misli da teško da postoje dve religije koje su toliko međusobno različite kao što su rimokatolička crkva sa Zapada i budizam sa Istoka. Međutim, šta vidimo kad zanemarimo razlike koje se mogu pripisati jeziku i kulturi? Ako smo objektivni u vezi s tim, moramo priznati da te dve religije imaju dosta toga zajedničkog. I katolicizam i budizam su prepuni rituala i ceremonija. Tu spada korišćenje sveća, tamjana, svete vodice, brojanice, kipova svetaca, pesmarica i molitvenika, pa čak i znak krsta. Obe ove religije imaju institucije s monasima i časnim sestrama, i poznate su po celibatu sveštenika, posebnoj odeći, svetim danima, posebnoj hrani. Ovo nabrajanje svakako nije konačno, ali ono služi da ilustruje tu stvar. Pitanje glasi: zašto dve religije koje izgledaju tako različito imaju toliko toga zajedničkog?

31. Koje sličnosti vidite među drugi religijama?

31 Kao što upoređivanje ove dve religije može da bude prosvetljujuće, isto se može uraditi i s drugim religijama. Kad to uradimo, vidimo da su izvesna učenja i verovanja skoro univerzalna među njima. Većini nas su poznate doktrine kao što su besmrtnost ljudske duše, nebeska nagrada za sve dobre ljude, večno mučenje za zle u podzemnom svetu, čistilište, trojedni bog ili neko božanstvo koje se sastoji od mnogo bogova, kao i bogorodica ili boginja kraljica nebesa. Međutim, pored ovoga, ima mnogo legendi i mitova koji su isto tako uobičajeni. Na primer, tu su legende o tome kako je čovek izgubio Božju milost zbog svog nedozvoljenog pokušaja da postigne besmrtnost, o potrebi da se prinose žrtve kako bi se okajali gresi, o potrazi za drvetom života ili izvorom mladosti, o bogovima i polubogovima koji su živeli s ljudima i stvarali nadljudsko potomstvo i o katastrofalnom potopu koji je uništio skoro celo čovečanstvo. *

32, 33. (a) Šta možemo zaključiti iz izvanredne sličnosti među svetskim religijama? (b) Na koje pitanje treba odgovoriti?

32 Šta možemo zaključiti iz svega ovog? Zapažamo da su oni koji su verovali u te mitove i legende živeli geografski jako daleko jedni od drugih. Njihove kulture i tradicije su se razlikovale i bile su karakteristične. Njihovi društveni običaji nisu imali nikakve međusobne veze. Pa ipak, kad se radi o njihovim religijama, oni su verovali u sasvim slične ideje. Iako nisu svi ti narodi verovali u ama baš sve pomenute stvari, svi oni su verovali u neke od njih. Logično pitanje glasi: zašto? Kao da je postojao neki zajednički izvor iz koga je manje-više svaka religija izvukla svoja osnovna verovanja. S vremenom su te osnovne ideje bile ulepšavane i modifikovane, i iz njih su se razvila druga učenja. Ali očigledno je da postoji jedan osnovni okvir.

33 Logično je da je sličnost u osnovnim konceptima mnogih religija sveta snažan dokaz da one nisu nastale svaka na svoj zaseban i nezavisan način. Umesto toga, kad se vratimo dovoljno unazad, njihove ideje mora da su došle iz jednog zajedničkog izvora. Koji je to izvor bio?

Početno zlatno doba

34. Koja je legenda u vezi s čovekovim poreklom zajednička mnogim religijama?

34 Zanimljivo je da se među legendama koje su zajedničke mnogim religijama nalazi legenda koja kaže da je čovečanstvo na početku bilo u jednom zlatnom dobu u kome je čovek bio bez krivice, živeo srećno i mirno u bliskoj vezi s Bogom i nije bio podložan bolesti i smrti. Premda se detalji mogu razlikovati, ovaj isti koncept o jednom savršenom raju koji je nekada postojao nalazi se u spisima i legendama mnogih religija.

35. Opišite drevno zorastrijsko verovanje u vezi s prvobitnim zlatnim dobom.

35 Avesta, sveta knjiga drevne persijske zoroastrijske religije, govori o „čistom Jimi, dobrom pastiru“, koji je bio prvi smrtnik s kojim je Ahura Mazda (stvoritelj) razgovarao. Ahura Mazda ga je uputio da „neguje moj svet, upravlja njime i pazi ga“. Da bi to uradio, Jima je morao da izgradi „varu“, jedno podzemno boravište, za sva živa stvorenja. U njemu „nije bilo ni drskosti ni zlobe, ni bezumnosti ni nasilja, ni siromaštva ni prevare, ni bede ni nakaradnosti, ni velikih zuba, ni tela neobično velikih razmera. Stanovnike nisu kvarili zli duhovi. Živeli su među miomirisnim drvećem i zlatnim stubovima; oni su bili najveći, najbolji i najlepši na svetu; oni sami bili su visoka i divna rasa“.

36. Kako je grčki pesnik Hesiod opisao „Zlatno doba“?

36 Među drevnim Grcima, Hesiodova poema Dela i dani govori o Čovekovih pet doba, od kojih je prvo bilo „Zlatno doba“ kad je čovek uživao u potpunoj sreći. On je napisao:

„Besmrtni bogovi, koji koračaju nebeskim dvorima,

Najpre načiniše zlatnu ljudsku rasu.

Poput bogova su oni živeli, sa srećnim, bezbrižnim dušama,

Muke ni bola nisu imali; bedna ih starost obuzimala nije,

već im je ceo život u gozbi prolazio

u njihovim udovima do promena nije dolazilo.“

To legendarno zlatno doba bilo je, prema grčkoj mitologiji, izgubljeno kad je Epimetej uzeo za ženu prelepu Pandoru, dar od boga s Olimpa, Zevsa. Jednog dana Pandora je otvorila poklopac svoje velike kutije, i iznenada su iz nje izašle nevolje, beda i bolesti od kojih se čovečanstvo nikada nije oporavilo.

37. Opišite drevni kineski legendarni izveštaj o „raju“ na početku istorije.

37 Drevne kineske legende takođe govore o jednom zlatnom dobu u vreme Huang-Tija (Žutog cara), za koga se kaže da je vladao sto godina u XXVI veku pre n. e. Njemu se pripisuje izum svega što je povezano s civilizacijom — odeće i krova nad glavom, prevoznih sredstava, oružja i ratovanja, upravljanja zemljom, proizvodnje, kulture svile, muzike, jezika, matematike, kalendara i tako dalje. Tokom njegove vladavine, kaže se, „u Kini nije bilo ni lopova ni borbi, a narod je živeo u poniznosti i miru. Pravovremene kiše i povoljno vreme dovodili su do obilne žetve godinu za godinom. Najčudnije je što čak ni divlje zveri nisu ubijale, a ptice grabljivice nisu nanosile štetu. Ukratko, istorija Kine počela je s rajem“. I dan-danas, Kinezi još uvek tvrde da su potomci Žutog cara.

38. Koji zaključak možemo izvući iz svih tih sličnih legendarnih izveštaja o čovekovom poreklu?

38 Slični legendarni izveštaji o vremenu sreće i savršenstva na početku čovekove istorije mogu se naći i u religijama mnogih drugih naroda — Egipćana, Tibetanaca, Peruanaca, Meksikanaca i drugih. Da li su svi ti narodi, koji su živeli daleko jedni od drugih i koji su imali potpuno različite kulture, jezike i običaje, čisto slučajno negovali iste ideje u vezi sa svojim poreklom? Da li su svi oni sasvim slučajno izabrali da svoje početke opišu na isti način? Logika i iskustvo nam govore da je teško da to bude istina. Naprotiv, u svim tim legendama sigurno su utkani neki zajednički elementi istine u vezi s nastankom čoveka i njegove religije.

39. Koja se složena slika može sastaviti iz elemenata koji su zajednički mnogim legendama o čovekovom poreklu?

39 Zaista, postoje mnogi zajednički elementi koji se mogu zapaziti među svim tim različitim legendama u vezi s čovekovim poreklom. Kad sve njih sastavimo, počinje da se pojavljuje jedna kompletnija slika. Ta slika nam govori kako je Bog stvorio prvog čoveka i prvu ženu i kako ih je smestio u jedan raj. Oni su u početku bili veoma zadovoljni i srećni, ali uskoro su postali buntovnici. Ta pobuna je dovela do toga da su izgubili taj savršeni raj, i umesto njega dobili muku i trud, bol i patnju. Na kraju su ljudi postali toliko zli da ih je Bog kaznio tako što je pustio jedan veliki potop koji je uništio sve osim jedne porodice. Kako se ta porodica umnožavala, neki potomci su se udružili i počeli da grade jednu ogromnu kulu, prkoseći time Bogu. Bog je osujetio njihov plan tako što im je pomešao jezike i rasejao ih do najudaljenijih krajeva zemlje.

40. Objasnite koji odnos postoji između Biblije i legendi o poreklu ljudskih religija.

40 Da li je ova složena slika samo rezultat nečijih misaonih vežbi? Nije. U osnovi, to je slika koja je prikazana u Bibliji, u prvih 11 poglavlja knjige Postanja. Iako sada nećemo zalaziti u diskusiju o autentičnosti Biblije, treba zapaziti da se biblijski izveštaj o ranoj istoriji čoveka odražava u osnovnim elementima mnogih legendi. * Taj zapis otkriva da je ljudski rod, kada je počeo da se razilazi iz Mesopotamije, poneo svoja sećanja, iskustva i ideje, kud god da je pošao. To je na kraju bilo razrađeno i izmenjeno, i postalo je osnova i potka religije u svim delovima sveta. Drugim rečima, kad se vratimo na analogiju koju smo ranije upotrebili, izveštaj iz Postanja predstavlja prvobitni, kristalno čisti izvor iz koga su proizašle osnovne ideje u vezi s nastankom čoveka i obožavanja koje se sreću u raznim religijama sveta. Religije su tome dodavale svoje specifične doktrine i običaje, ali ova veza je neosporna.

41. Šta treba da zadržite u mislima dok proučavate daljnja poglavlja ove knjige?

41 U narednim poglavljima ove knjige, detaljnije ćemo osmotriti kako su specifične religije nastale i razvijale se. Biće prosvetljujuće da zapazite ne samo kako se svaka religija razlikuje od drugih već i kako je slična njima. Takođe ćete moći da zapazite kako se svaka religija uklapa u vremensku šemu ljudske istorije i istorije religije, kako njena sveta knjiga ili sveti spisi imaju veze s drugima, kako su na njenog osnivača ili vođu uticale druge religiozne ideje i kako je ona uticala na ponašanje i istoriju čovečanstva. Imajući to u mislima, proučavanje duge potrage čovečanstva za Bogom pomoći će vam da jasnije vidite istinu o religiji i religioznim učenjima.

[Fusnote]

^ odl. 31 Za detaljno upoređivanje različitih legendi o potopu koje se mogu naći među raznim narodima, molimo da vidite Insight on the Scriptures, koju su izdali Jehovini svedoci — hrišćanska verska zajednica, 1988, tom 1, strane 328, 610 i 611.

^ odl. 40 Za detaljne informacije u vezi s ovom temom, molimo da pogledate knjigu Biblija — Reč Božja ili čovečija?, koju su 1991. izdali Jehovini svedoci — hrišćanska verska zajednica.

[Pitanja za razmatranje]

[Istaknuti tekst na 23. strani]

S pojavom naučnog ispitivanja i teorije o evoluciji, mnogi su počeli da dovode u pitanje religiju

[Istaknuti tekst na 34. strani]

Kao da je postojao jedan zajednički izvor iz koga je svaka religija izvukla svoja osnovna verovanja

[Okvir na 28. strani]

Zašto je čovek religiozan?

▪ Džon B. Nos ističe u svojoj knjizi Man’s Religions: „Sve religije na ovaj ili onaj način kažu da čovek nije sam i da ne može da bude sam. On je bitno povezan sa silama u Prirodi i Društvu van njega samog i čak zavisi od njih. Nejasno ili jasno, on zna da nije nezavisan centar sile sposoban da bude izdvojen od sveta.“

Slično tome, knjiga World Relgions—From Ancient History to Present kaže: „Proučavanje religije otkriva da je jedno njeno važno obeležje čežnja za vrednostima u životu, verovanje da život nije neka slučajnost niti da je besmislen. Potraga za smislom vodi do vere u silu koja je veća od čoveka, i konačno do univerzalnog ili nadljudskog uma koji ima nameru i volju da održi najviše vrednosti ljudskog života.“

Tako religija zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu, umnogome kao što hrana zadovoljava našu glad. Poznato nam je da kad smo gladni pa jedemo sve odreda mi time možemo otkloniti osećaj gladi; međutim, dugoročno gledano, to će naškoditi našem zdravlju. Da bismo vodili zdrav život, nama je potrebna hrana koja je zdrava i hranljiva. Slično tome, da bismo ostali duhovno zdravi, potrebna nam je zdrava duhovna hrana. Zato nam Biblija kaže: „Čovek ne živi samo od hleba nego od svega što izlazi iz usta Jehovinih“ (Ponovljeni zakoni 8:3).

[Mapa na 39. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

Kad su se ljudi raspršili iz Mesopotamije, sa sobom su poneli svoje religiozne ideje i sećanja

VAVILON

LIDIJA

SIRIJA

EGIPAT

ASIRIJA

MEDIJA

ELAM

PERSIJA

[Slike na 21. strani]

Ljudi kao što su Buda, Konfucije i Luter promenili su postojeće religiozne sisteme; oni nisu stvorili religiju

[Slika na 25. strani]

Austrijski psihoanalitičar Sigmund Frojd pripisao je religiju strahu od očeve figure

[Slika na 27. strani]

Pretpostavka da je Zemlja centar svemira dovela je do pogrešnih zaključaka u vezi s kretanjem planeta

[Slike na 33. strani]

Budizam i rimokatolicizam — zašto imaju toliko toga zajedničkog?

Kineska budistička boginja milosrđa s malim detetom

Katolička Bogorodica s malim Isusom

Tibetanski budista koristi molitveni točkić i brojanicu

Katolikinja koristi brojanicu

[Slika na 36. strani]

Kineske legende govore o zlatnom dobu tokom vladanja Huang-Tija (Žutog cara) u mitska vremena