Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Uzdaj se u Jehovino vođstvo i njegovu zaštitu

Uzdaj se u Jehovino vođstvo i njegovu zaštitu

Šesnaesto poglavlje

Uzdaj se u Jehovino vođstvo i njegovu zaštitu

Isaija 20:1-6

1, 2. S kojom se opasnošću u osmom veku pre n. e. suočava Božji narod, i od koga mnogi iz njega radije traže zaštitu?

 KAO što smo videli u prethodnim poglavljima ove knjige, Božji narod se u osmom veku pre n. e. suočava sa zastrašujućom pretnjom. Krvožedni Asirci pustoše zemlje jednu za drugom, i samo je pitanje vremena kada će napasti južno kraljevstvo Jude. Kome će se stanovnici te zemlje obratiti za zaštitu? Oni su u savezu s Jehovom, i trebalo bi da se uzdaju u njegovu pomoć (Izlazak 19:5, 6). To je uradio kralj David. On je priznao sledeće: „Jehova je grad moj, tvrđava moja, spasitelj moj“ (2. Samuilova 22:2). Međutim, očigledno je da se u osmom veku pre n. e. mnogi ne uzdaju u Jehovu kao svoju tvrđavu. Radije gledaju na Egipat i Etiopiju, nadajući se da će ta dva naroda biti bedem protiv pretećeg asirskog pohoda. Oni greše.

2 Preko svog proroka Isaije, Jehova upozorava da će to što traže utočište u Egiptu ili u Etiopiji imati katastrofalne posledice. Nadahnute reči ovog proroka predstavljaju korisnu pouku za njegove savremenike, a i za nas sadrže dragocenu pouku o tome koliko je važno da se uzdamo u Jehovu.

Zemlja krvoprolića

3. Opiši kakav naglasak Asirija stavlja na vojnu silu.

3 Asirci su bili poznati po vojnoj sili. Knjiga Ancient Cities zapaža: „Obožavali su silu, i molitve su upućivali samo ogromnim kamenim idolima, lavovima i bikovima čiji su glomazni udovi, orlovska krila i ljudske glave bili simbol sile, hrabrosti i pobede. Ratovanje je bilo nacionalno zanimanje, a sveštenici su stalno podsticali na rat.“ Zato je biblijski prorok Naum s dobrim razlogom opisao Ninivu, asirsku prestonicu, kao ’krvnički grad‘ (Naum 3:1).

4. Kako su Asirci uterali strah u kosti drugim narodima?

4 Ratne taktike Asiraca bile su neobično okrutne. Rezbarije iz tog doba prikazuju asirske ratnike kako odvode zarobljenike pomoću kuka probodenih kroz nozdrve ili usne. Kopljima su oslepili neke zarobljenike. Jedan natpis govori o jednom osvajačkom pohodu u kome je asirska vojska raskomadala zarobljenike i izvan grada napravila dve gomile — na jednoj su bile glave, a na drugoj udovi. Deca poraženih su spaljivana. Strah koji je ulivala takva okrutnost sigurno je u vojnom smislu Asircima išao na ruku, jer je slabio otpor onih koji su stajali na putu njihovoj vojsci.

Rat protiv Azota

5. Ko je bio moćan asirski vladar u Isaijino vreme, i kako je potvrđen biblijski izveštaj o njemu?

5 U Isaijino vreme Asirsko carstvo je dostiglo neuporedivu moć pod kraljem Sargonom. a Godinama su kritičari sumnjali u postojanje ovog vladara, jer se nije spominjao u svetskim izvorima. Međutim, arheolozi su s vremenom otkrili ruševine Sargonovog dvora, i biblijski izveštaj je time potvrđen.

6, 7. (a) Iz kojih mogućih razloga Sargon naređuje da se napadne Azot? (b) Kako je pad Azota uticao na filistejske susede?

6 Isaija ukratko opisuje jedan od Sargonovih vojnih pohoda: „Tartan, poslan od Sargona, kralja Asirskoga, dođe da opsedne Azot i uze ga“ (Isaija 20:1). b Zašto Sargon naređuje da se napadne filistejski grad Azot? S jedne strane, Filisteja je egipatski saveznik, a Azot, u kome je smešten Dagonov hram, nalazi se na putu koji ide uz obalu od Egipta do Palestine. Zato grad ima strateški položaj. Osvajanje tog grada može se smatrati korakom ka osvajanju Egipta. Sem toga, asirski zapisi izveštavaju da je Azuri, kralj Azota, kovao zaveru protiv Asirije. Zato Sargon uklanja buntovnog kralja i na presto dovodi kraljevog mlađeg brata Ahimitija. To ipak ne rešava stvari. Izbija još jedna pobuna, i ovog puta Sargon preduzima energičniju akciju. Naređuje da se izvrši napad na Azot, koji biva opkoljen i osvojen. Isaija 20:1 verovatno aludira na taj događaj.

7 Pad Azota baca tamnu senku na njegove susede, a naročito na Judu. Jehova zna da je njegov narod sklon tome da se uzda u ’telesnu mišicu‘, kao što su Egipat ili Etiopija na jugu. Zato naređuje Isaiji da odglumi sudbonosno upozorenje (2. Letopisa 32:7, 8).

„Go i bos“

8. Koji nadahnuti proročanski postupak izvodi Isaija?

8 Jehova kaže Isaiji: „Idi, skini kostret sa sebe, i izuj obuću s nogu svojih.“ Isaija se pokorava Jehovinoj zapovesti. „I on učini tako i iđaše go i bos“ (Isaija 20:2). Kostret je gruba odeća koju su često nosili proroci, ponekad u povezanosti sa upozoravajućom porukom. Ta odeća se nosila i u vreme kriza ili kada se čula neka vest o nesreći (2. Kraljevima 19:2; Psalam 35:13; Danilo 9:3). Da li Isaija stvarno ide naokolo go, u tom smislu da na sebi nema ništa od odeće? Ne mora da znači. Hebrejska reč koja se prevodi kao „go“ može da ukazuje i na osobu koja je delimično ili oskudno obučena (1. Samuilova 19:24, fusnota u NW). Zato je Isaija možda skinuo samo svoju gornju odeću, dok je ostao u kratkoj tunici koja se obično nosila do tela. Zarobljeni muškarci su često tako predstavljani na asirskim skulpturama.

9. Koje je proročansko značenje Isaijinog postupka?

9 Nema sumnje u pogledu značenja Isaijinog neobičnog postupka: „Tada Jehova reče: Kao što sluga moj Isaija ide go i bos, što će do tri godine Egiptu i Etiopiji biti znak i znamenje, tako će kralj Asirski odvesti iz Egipta i iz Etiopije zarobljene i proterane mlade ljude i starce gole i bose i otkrivenih leđa na sramotu Egipta“ (Isaija 20:3, 4). Da, Egipćani i Etiopljani će uskoro biti odvedeni u zarobljeništvo. Niko neće biti pošteđen. Čak i ’mladi i starci‘ — deca i ostareli — biće lišeni svih svojih poseda i izgnani. Ovom tmurnom slikom Jehova upozorava stanovnike Jude da im je uzalud da se uzdaju u Egipat i Etiopiju. Slom ovih naroda vodiće do njihove ’golotinje‘ — do njihovog potpunog poniženja!

Nada nestaje, lepota bledi

10, 11. (a) Kako će Juda reagovati kad shvati da su Egipat i Etiopija nemoćni pred Asirijom? (b) Zašto su stanovnici Jude skloni da se uzdaju u Egipat i u Etiopiju?

10 Kao sledeće Jehova proročanski opisuje reakciju svog naroda kad shvati da su Egipat i Etiopija, njegovo utočište kako se barem nadao, nemoćni pred Asircima. „Tada će se oni prepasti i posramiti s Etiopske, uzdanice svoje, i s Egipta, ponosa svoga [„lepote svoje“NW]. I stanovnici ove strane reći će tada: Gle, to je uzdanica naša, ka kojoj priticasmo za pomoć da se oslobodimo od kralja Asirskoga! Kako ćemo se izbaviti?“ (Isaija 20:5, 6).

11 Juda izgleda kao parčence obale u poređenju sa egipatskom i etiopskom silom. Možda su neki stanovnici „ove strane“ oduševljeni lepotom Egipta — njegovim impresivnim piramidama, visokim hramovima i prostranim vilama okruženim vrtovima, voćnjacima i jezerima. Izgleda da veličanstvena egipatska arhitektura pruža dokaz stabilnosti i trajnosti. Ta zemlja sigurno ne može biti opustošena! Jevreji su verovatno impresionirani i etiopskim strelcima, bojnim kolima i konjanicima.

12. U koga Juda treba da se uzda?

12 S obzirom na upozorenje koje je Isaija odglumio i na Jehovine proročanske reči, svi koji tvrde da su Božji narod, a skloni su da se uzdaju u Egipat i Etiopiju, treba ozbiljno da razmisle. Koliko je bolje da se uzdaju u Jehovu, a ne u zemaljskog čoveka! (Psalam 25:2; 40:5). Dok se situacija dalje razvija, Juda strašno pati od ruku asirskog kralja, a kasnije će gledati kako joj Vavilon uništava hram i glavni grad. Ipak je „deseti deo“, „sveti narod“, preostao kao hrastovo pruće (Isaija 6:13). Kad dođe to vreme Isaijina poruka će mnogo ojačati veru te male grupe koja se i dalje uzda u Jehovu!

Uzdaj se u Jehovu

13. Koji pritisci danas utiču na sve — i na one koji veruju i na one koji ne veruju?

13 Upozorenje u Isaiji o tome koliko je beskorisno uzdati se u Egipat i Etiopiju, nije samo pusta istorija. Ono ima praktičnu vrednost za naše doba. Živimo u ’kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj‘ (2. Timoteju 3:1). Finansijske propasti, rasprostranjeno siromaštvo, politička nesigurnost, građanski nemiri i manji ili veći ratovi razarajuće deluju ne samo na one koji preziru Božju vladavinu već i na one koji obožavaju Jehovu. Pitanje s kojim se svako suočava glasi: ’Kome ću se obratiti za pomoć?‘

14. Zašto treba da se uzdamo samo u Jehovu?

14 Neki su impresionirani današnjim finansijskim maherima, političarima i naučnicima koji govore o rešavanju ljudskih problema pomoću čovekove genijalnosti i tehnologije. Međutim, Biblija iskreno kaže: „Bolje je oslanjati se na Jehovu nego uzdati se u knezove“ (Psalam 118:9). Svi ljudski planovi za mir i sigurnost će propasti, a prorok Jeremija umesno kaže iz kog razloga: „Znam Jehova! Put čoveka nije njemu u vlasti, ne može čovek kada hodi da upravlja koracima svojim“ (Jeremija 10:23).

15. Ko je jedina nada za izmučeno čovečanstvo?

15 Prema tome, preko je potrebno da Božje sluge ne budu prekomerno impresionirane bilo kakvom prividnom snagom ili mudrošću ovog sveta (Psalam 33:10; 1. Korinćanima 3:19, 20). Jedina nada za izmučeno čovečanstvo je Stvoritelj Jehova. Oni koji se uzdaju u njega biće spaseni. Kao što je nadahnuti apostol Jovan napisao, „svet prolazi, a i njegova želja, ali onaj ko vrši Božju volju ostaje zauvek“ (1. Jovanova 2:17).

[Fusnote]

a Istoričari ukazuju na ovog kralja kao na Sargona II. Jedan prethodni kralj, ali ne asirski već vavilonski, označen je kao „Sargon I“.

b „Tartan“ nije ime već titula koju je imao vrhovni komandant asirske vojske, verovatno druga osoba po moći u carstvu.

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 209. strani]

Asirci su imali običaj da oslepe neke svoje zarobljenike

[Slika na 213. strani]

Neki su impresionirani ljudskim dostignućima, ali bolje je uzdati se u Jehovu