Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto me klinci ne ostave na miru?

Zašto me klinci ne ostave na miru?

Poglavlje 19

Zašto me klinci ne ostave na miru?

Već po hodu moglo se primetiti da je mladić nervozan i nesiguran i da ga nova sredina zbunjuje. Stariji učenici su odmah primetili da je u školi nov. Ubrzo ga je okružila grupa mladih, obasipajući ga prostačkim izrazima! Lica oblivenog crvenilom, pobegao je u najbliže sklonište — WC. Zidovi su odzvanjali od smeha.

BRUTALNA zabava mnogih mladih sastoji se u tome da druge uznemiruju, zadirkuju i vređaju. Još u biblijska vremena neki mladi su ispoljavali podle karakterne crte. Na primer, jedna grupa dečaka vređala je proroka Eliseja. Pokazujući prezir prema njegovoj službi, izvikivali su bez poštovanja: „Penji se ćelo! penji se ćelo!“ (2. Kraljevima 2:23-25). I danas su mnogi mladi skloni da daju uvredljive i bolne primedbe o drugima.

„Bio sam ’patuljak‘ u devetom razredu“, priseća se jedan od autora knjige Growing Pains in the Classroom. „Biti najpametniji i najmanji u razredu nije bila baš najsrećnija kombinacija; oni koji me nisu tukli zato što sam bio ’patuljak‘, tukli su me zato što sam bio bistra glava. Osim ’četvorooki‘ i ’hodajući leksikon‘ dobio sam 800 drugih epiteta [pogrdnih naziva].“ Autor knjige The Loneliness of Children dodaje: „Deca s telesnim manama, govornim smetnjama, upadljivim telesnim karakteristikama ili poremećajima u ponašanju, brzo postaju meta izrugivanja druge dece.“

Ponekad se mladi brane tako što se upuštaju u neku vrstu nadmetanja u okrutnostima: obasipaju se sve gorim uvredama (koje se često odnose na roditelje drugoga). Ali, mnogi su bespomoćni u odnosu na dosađivanje vršnjaka. Jedan mladić se seća kako je zbog izrugivanja i neprestanog uznemiravanja nekoliko dana bio toliko uplašen i nesrećan da je ’mislio da će povraćati‘. Zabrinut zbog toga što bi mu drugi učenici mogli učiniti, nije se mogao koncentrisati na učenje.

U tome nema ničeg smešnog

Jesi li već nekada bio meta takvih okrutnosti od strane vršnjaka? Onda će za tebe biti utešno saznati da se Bog tome ne može smejati. Zapazi biblijski izveštaj o slavlju koje je bilo priređeno povodom odvikavanja Avrahamovog sina Isaka od dojenja. Avrahamov stariji sin, Ismael, očigledno ljubomoran zbog nasleđa koje je trebalo da dobije Isak, počeo se ’podsmevati‘ Isaku. To izrugivanje nije bilo bezazlena šala, nego je preraslo u ’gonjenje‘ (Galatima 4:29). Isakova majka Sara naslutila je da iza toga stoji neprijateljstvo. Ona je na to gledala kao na napad na Jehovinu nameru da kroz njenog sina Isaka treba doći obećano „seme“ ili Mesija. Na Sarinu molbu, Ismael i njegova majka bili su otpravljeni iz Avrahamovog doma (Postanje 21:8-14).

Isto tako, nema ničeg smešnog u tome ako te mladi zlonamerno zadirkuju — posebno ne ako to rade zato što se trudiš da živiš po biblijskim načelima. Hrišćanski mladi, na primer, poznati su po tome što govore o svojoj veri s drugima. Ali, jedna grupa mladih Svedoka Jehove je rekla: „Naši školski drugovi zbijaju s nama šalu zato što propovedamo od vrata do vrata, i zato nas ponižavaju.“ Kao verne Božje sluge iz prošlosti, mnogi hrišćanski mladi su iskušavani ’ruganjem‘ (Jevrejima 11:36). Oni su za svaku pohvalu zbog hrabrosti koju pokazuju prilikom podnošenja takvih poniženja!

Zašto to rade

Ipak, ti se možda pitaš kako možeš postići da te drugi ostave na miru. Najpre razmisli zašto te oni uopšte zadirkuju. „I sred smeha može srce biti žalosno“, kaže Biblija u Poslovicama 14:13. Mladi kojima pođe za rukom da nekoga razljute, većinom se grohotom smeju. Ali, oni se ne smeju „zbog dobrog stanja svoga srca“ (Isaija 65:14New World Translation). Često se smeju samo zato da bi prikrili svoju unutrašnju nesigurnost. Možda ti podrugivači ne vole same sebe, ali veruju da će se osećati bolje ako ponižavaju druge.

I ljubomora može dovesti do agresivnog ponašanja. Seti se biblijskog izveštaja o mladom Josifu, čija su se braća okomila na njega zato što je bio očev ljubimac. Žestoka ljubomora nije samo navela njegovu braću da ga vređaju, nego su čak nameravali da ga ubiju! (Postanje 37:4, 11, 20). Neki učenik koji je jako pametan ili kod nastavnika omiljen mogao bi i danas izazvati ljubomoru kod svojih školskih drugova. Oni ga onda vređanjem pokušavaju ’svesti na pravu meru‘.

Prema tome, razlog za to što neki đaci ismejavaju druge u mnogo slučajeva je vlastita nesigurnost, ljubomora i nedostatak samopoštovanja. Zašto da izgubiš svoje samopoštovanje samo zato što su ga izgubili neki nesigurni mladi?

Šta učiniti da prestanu zadirkivanja?

„Blažen čovek koji... u društvu pakosnika ne sedi“, kaže psalmista (Psalam 1:1). Ako vraćaš istom merom, samo da bi odvratio pažnju sa sebe, uvredama neće biti kraja. „Nikome ne vraćajte zla za zlo... nadvladaj zlo dobrim“, glasi božanski savet (Rimljanima 12:17-21).

Osim toga, u Propovedniku 7:9 se kaže: „Ne nagli u duhu svom da bi se uvredio, jer uvredljivost počiva u nedrima bezumnih“ (NW). Da, zašto bi zadirkivanja uzimao toliko ozbiljno? Istina je da boli kada te neko ismejava zbog tvoje građe ili nedostataka na licu. Ali, primedbe, koliko god bile netaktične, nisu bezuslovno zlonamerne. Zato ne treba da budeš slomljen ako te neko svesno ili nesvesno dirne u osetljivu tačku. Ako ono što se kaže nije prosto ni bez poštovanja, pokušaj da to prihvatiš s humorom. Postoji „vreme smehu“, a ko se vređa kada ga zadirkuju verovatno reaguje preterano (Propovednik 3:4).

Ali, šta ako je zadirkivanje grubo ili čak nemoralno? Ne zaboravi da podsmevači žele uživati u tvojoj reakciji. Ako vratiš istom merom, ako se počneš braniti ili brizneš u plač, verovatno će biti navedeni da nastave. Zašto bi im pružio zadovoljstvo da vide kako se uzrujavaš? Najbolji način da se odbraniš od uvreda je taj da ih nonšalantno ignorišeš.

Kralj Solomon je rekao: „Ne obaziri se na svaku reč koja se govori, [„Nemoj se obazirati na govorkanje“, St] da ne bi i svog slugu čuo kako te kune. Jer je srce tvoje više puta čulo kako si ti druge kleo“ (Propovednik 7:21, 22). Ako bi se ’obazirao‘ na govorkanja onih koji ti se rugaju, to bi značilo da ti je preterano stalo do njihovog mišljenja. Ali, prosuđuju li oni ispravno? Kada je apostol Pavle bio neopravdano napadnut od ljubomorne braće u veri, odgovorio je: „Ja malo marim da mi sudite vi, ili da mi sudi koji ljudski sud... onaj koji meni sudi Gospod [Jehova] je“ (1. Korinćanima 4:3, 4). Pavlov odnos s Bogom je bio tako jak da je imao toliko samopouzdanja i unutrašnje snage da mu nepravedna kritika nije smetala.

Neka tvoje svetlo svetli

Možda ćeš ponekad biti ismejavan zato što živiš hrišćanskim načinom života. I sam Isus Hrist je morao podnositi „takve protivne reči“ (Hebrejima 12:3NW). I Jeremija je bio ’na podsmeh svaki dan‘, zato što je hrabro objavljivao Jehovinu vest. Izrugivanje je trajalo toliko dugo da je Jeremija privremeno izgubio hrabrost. „Neću više njega [Jehovu] spominjati, niti ću u ime njegovo govoriti“, odlučio je on. Međutim, njegova ljubav prema Bogu i prema istini na kraju mu je pomogla da savlada svoj strah (Jeremija 20:7-9).

U današnje vreme neki mladi su se isto tako osećali obeshrabreni. U svom nastojanju da zadirkivanjima učine kraj, neki su čak želeli zatajiti da su hrišćani. Ali, ljubav prema Bogu često navodi takve mlade da konačno savladaju svoj strah i da kao hrišćani puste ’da sjaji njihova svetlost‘ (Matej 5:16). Jedan omladinac je, na primer, rekao: „Promenio sam svoj stav. Biti hrišćanin za mene više nije bilo breme. Na to sam počeo gledati kao na nešto čime se možeš ponositi.“ I ti se možeš ’hvaliti‘ time što si upoznao Boga i što te on upotrebljava da pomažeš drugima (1. Korinćanima 1:31).

Međutim, čuvaj se da ne izazivaš neprijateljstvo svojih školskih drugova time da ih stalno kritikuješ ili da pobuđuješ utisak kako si bolji od njih. Ako ti se ukaže prilika da razgovaraš s drugima o svom uverenju, učini to „s blagošću i dubokim poštovanjem“ (1. Petrova 3:15NW). Tokom školovanja tvoje primerno ponašanje može biti najbolja zaštita. Iako je tvoja odvažnost možda nekima trn u oku, oni će te često zbog toga potajno poštovati.

Vanesu je neprestano uznemiravala grupa devojčica. Udarali bi je, gurali, otimali knjige iz ruku, samo da bi je isprovocirali. Jednom su joj čak prolili čokoladno mleko po glavi i čistoj beloj haljini. Ipak, ona nikada nije dozvolila da se isprovocira. Neko vreme kasnije, Vanesa je srela vođu te grupe na jednom kongresu Jehovinih svedoka! „Nisam te mogla smisliti“, rekla joj je dotična. „Želela sam doživeti da bar jednom izgubiš savladavanje.“ Pošto se čudila tome kako je Vanesa uspevala da sačuva prisebnost, pristala je na biblijski studij sa Jehovinim svedocima. „Ono što sam učila dolazilo mi je do srca“, nastavila je, „i sutra ću se krstiti.“

Zato ne dozvoli da se obeshrabriš ’protivnim rečima‘. Ako je to prikladno, prihvati stvar s humorom. Odgovori na zlo dobrim. Ne dozvoli da te navedu na raspirivanje svađe; s vremenom tvoji napasnici neće više nalaziti zadovoljstvo u tome da ti se rugaju. Jer „kad nestane drva, ugasi se vatra“ (Poslovice 26:20).

Pitanja za razgovor

◻ Šta misli Bog o osobama koje okrutno zadirkuju druge?

◻ Šta se često krije iza uvreda mladih?

◻ Šta možeš učiniti da bi izrugivanje popustilo ili čak prestalo?

◻ Zašto je važno da u školi pustiš da ’sija tvoja svetlost‘, čak i kada te drugi zadirkuju?

◻ Koje korake možeš preduzeti da bi se zaštitio od nasilja u školi?

[Istaknuti tekst na 155. strani]

Možda podrugivači nakon likovanja kažu: „Znamo da to nije lepo ali se osećamo bolje ako ponižavamo druge“

[Okvir na 152. strani]

Kako mogu izbeći da dobijem batine?

’U školi nisi više siguran za svoj život‘, kažu mnogi učenici. Ali, nositi oružje nije razumno i izaziva nevolju (Poslovice 11:27). Kako se onda možeš zaštititi?

Izbegavaj opasna mesta: hodnici, stepeništa i garderobe u nekim školama su prava mesta opasnosti. A WC-i su toliko ozloglašeni zbog tučnjava i zloupotrebe droge da mnogi radije odustaju od njihovog korišćenja.

Pazi s kim se družiš: Često mladi bivaju uvučeni u tučnjavu jednostavno zato što se kreću u pogrešnom krugu prijatelja. (Vidi Poslovice 22:24, 25.) Naravno, ako se prema školskim drugovima ponašaš hladno, oni se mogu otuđiti od tebe i postati prema tebi neprijateljski raspoloženi. Ako si prema njima ljubazan i uljudan, oni će pre biti spremni da te ostave na miru.

Izbegavaj tučnjave: Treba izbegavati da ’razdražujemo jedan drugoga‘ (Galatima 5:26). Čak ako iz tučnjave izađeš kao pobednik, može biti da drugi samo čeka pravi trenutak za revanš. Zato pokušaj da napadače najpre umiriš rečima (Poslovice 15:1). Ako reči ništa ne koriste, otidi ili čak pobegni. Ne zaboravi da je ’psu živom bolje nego mrtvom lavu‘ (Propovednik 9:4, NW). Kao poslednju mogućnost možeš preduzeti bilo kakve razumne mere kako bi se zaštitio i odbranio (Rimljanima 12:18).

Razgovaraj sa svojim roditeljima: Činjenica je da mladi „retko obaveste svoje roditelje da ih u školi maltretiraju, iz straha da će ih roditelji smatrati kukavicama ili im prebacivati što nisu pružili otpor napadačima“ (The Loneliness of Children). Međutim, često je intervencija roditelja jedina mogućnost da se poteškoćama učini kraj.

Moli se Bogu: Bog nam ne zasigurava da ćemo ostati pošteđeni telesnih ozleda. Ali, on nam može dati hrabrost da izađemo na kraj sa konfrontacijama, kao i mudrost da smirimo napetu situaciju (Jakov 1:5).

[Slika na 151. strani]

Mnogi mladi su žrtve zadirkivanja vršnjaka

[Slika na 154. strani]

Izrugivač želi da uživa u tvojoj patnji. Ako vratiš istom merom ili se rasplačeš, možeš ih čak ohrabriti da nastave da te zadirkuju

[Slika na 156. strani]

Ako te zadirkuju, pokušaj da to prihvatiš s humorom