Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Šta da se radi kada se roditelji ponovo venčaju?

Šta da se radi kada se roditelji ponovo venčaju?

Poglavlje 5

Šta da se radi kada se roditelji ponovo venčaju?

„Dan kada je tata oženio Ritu bio je najgori dan mog života“, priseća se Šon. „Bio sam besan. Besan na tatu što je izdao moju mamu. Besan na mamu što je otišla da studira pravo i ostavila nas same. Besan na dva derišta, Ritinu decu, koja je trebalo da dođu da žive u našu kuću... Ali, najviše sam bio besan na Ritu... Mrzeo sam je. A pošto sam znao da nije ispravno mrzeti, bio sam besan i na sebe“ (Stepfamilies—New Patterns in Harmony, od Linde Craven).

PONOVNO VENČANJE jednog roditelja uništava nadu da će tvoji roditelji jednom opet biti zajedno. Zbog toga se možeš osećati nesigurnim, izdanim i ljubomornim.

Ponovno venčanje može biti posebno bolno ako usledi ubrzo posle smrti voljenog roditelja. „Zbog smrti svoje majke postala sam vrlo ogorčena“, priznala je 16-godišnja Misi. „Mislila sam da verenica mog oca stupa na mesto moje majke, pa sam prema njoj bila vrlo podla.“ Zbog lojalnosti prema svom prirodnom roditelju, možeš čak osećati krivicu ako počneš osećati ljubav prema svom očuhu ili maćehi.

Zato nije čudo što mnogi mladi na destruktivan način daju oduška svom emocionalnom bolu. Neki čak smišljaju način da razore novi brak svojih roditelja. Međutim, seti se da su tvoj prirodni roditelj i njegov sadašnji bračni drug položili zakletvu pred Bogom. „Što je Bog sastavio, čovek [ili dete] da ne rastavlja!“ (Matej 19:6). Čak kada bi ti i pošlo za rukom da ih rastaviš, to ne bi ponovo ujedinilo tvoje prirodne roditelje.

Nema nikakvog smisla stalno biti u sukobu sa svojim „novim“ roditeljem. Poslovice 11:29 upozoravaju: „Koji kuću svoju buni, vetar će naslediti“, to jest, završava bez ičega. Ogorčenost petnaestogodišnje Džeri na svoju maćehu na kraju je dostigla vrhunac u gorkoj svađi. Rezultat? Njena maćeha je od Džerijinog oca tražila da izabere između nje i svoje kćerke. Na kraju se Džeri preselila natrag kod svoje prirodne majke — koja se takođe preudala.

Ljubav ti pomaže

Koja je tajna uspešnog snalaženja u novom braku tvog roditelja? Iskazivanje ljubavi kako je zapisano u 1. Korinćanima 13:4-8:

Ljubav „ne gleda na svoju korist“. To znači „Niko da ne gleda na svoju korist, nego svaki korist drugoga neka traži“ (1. Korinćanima 10:24). Ako je tvoj roditelj odlučio da mu je ponovo potrebno društvo bračnog partnera, treba li to da mu zameraš?

„Ljubav nije zavidljiva.“ Mladi često ni s kim ne žele da dele ljubav svog prirodnog roditelja. Ali, ti ne treba da strahuješ da će tvom roditelju ponestati ljubavi, jer se ljubav širi. (Uporedi 2. Korinćanima 6:11-13.) Tvoj prirodni roditelj može proširiti svoju ljubav na svog novog bračnog druga a da ne izgubi ni malo naklonosti prema tebi! Hoćeš li ti otvoriti svoje srce prema svom očuhu ili maćehi? Ako tako učiniš, to ne znači da si nelojalan prema svom pokojnom roditelju.

Ljubav „ne čini što ne valja“. Život sa novom braćom ili sestrama suprotnog pola može stvoriti moralne pritiske. Kako govore izveštaji, nedozvoljeni seksualni odnosi se među članovima porodice događaju u 25 posto takvih slučajeva.

David, čija je majka svojim ponovnim brakom u kuću dovela 4 tinejdžerke, kćeri svog novog muža, kaže: „Bilo je nužno stvoriti mentalnu prepreku u vezi sa seksualnim osećanjima.“ Ti ćeš takođe morati da paziš da izbegavaš nepotrebnu prisnost i da ni tvoja odeća ni ponašanje ne budu seksualno izazovni (Kološanima 3:5).

Ljubav „u svemu istraje... daje nam snagu da istrajemo u svemu“ (Prevod Charlesa B. Williamsa). Ponekad ti se čini da se nikako ne možeš osloboditi osećanja boli! Marija je priznala: „Osećala sam da za mene u kući nema mesta. Čak sam svojoj majci rekla da bih volela da se nikada nisam ni rodila.“ Marija se pobunila, i čak pobegla od kuće! Ipak, ona sada kaže: „Najbolje je istrajati.“ Ako i ti istraješ, s vremenom će nestajati gorčine, zbunjenosti i bola koji se na početku oseća.

’Ti nisi moja prava majka/moj pravi otac!‘

Nije lako pokoriti se novom roditelju, i kada zatraži da nešto učiniš, može ti biti iskušenje da kažeš: ’Ti nisi moja prava majka/moj pravi otac!‘ Ali, seti se načela iz 1. Korinćanima 14:20: „U prosuđivanju budite zreli ljudi“.

Prihvatanje autoriteta i discipline od tvoje maćehe ili očuha jedan je od načina kojim pokazuješ da si ’u prosuđivanju zreo‘. On ili ona vrši dužnosti prirodnog roditelja i zaslužuje tvoje poštovanje (Poslovice 1:8; Efescima 6:1-4). U biblijska vremena, Ester je posle smrti roditelja odgojio čovek koji ju je usvojio, ili „skrbnik“. Iako on nije bio njen prirodni otac, Mardohej joj je ’davao naredbe‘ koje je sledila čak i kao odrasla osoba! (Ester 2:7, 15, 17, 20). Zaista, disciplina od očuha ili maćehe je obično izraz njegove ili njene ljubavi i brige za tebe (Poslovice 13:24).

Ipak, sasvim sigurno će doći do opravdanih prigovora. U tom slučaju, pokaži se kao ’odrastao‘, postupajući prema savetu iz Kološanima 3:13: „Snosite jedan drugoga i opraštajte jedan drugome, ako ima ko žalbu na koga“.

Nauči da deliš, nauči da činiš kompromise

Dok je 15-godišnja Džejmi živela sama sa svojom majkom, imala je vlastitu sobu i nosila je skupu odeću. Kada se njena majka ponovo udala, a Džejmi se našla u porodici sa četvoro dece, stvari su se promenile. „Sada više nemam čak ni svoju vlastitu sobu“, žalila se. „Sve moram deliti.“

Možda ćeš čak morati da se odrekneš položaja najstarijeg, ili jedinog, deteta. Ako si dečak, može biti da si već dugo vremena imao ulogu muškarca u kući — ulogu koju sada preuzima tvoj očuh. Ili, ako si devojčica, možda ste ti i tvoja majka bile kao sestre, pa ste čak i spavale u istoj sobi, a sada te je otuda preselio tvoj očuh.

„Blagost vaša da bude poznata svim ljudima!“ (Filipljanima 4:5). Izvorna reč koja je ovde upotrebljena znači „popuštanje“ i odnosi se na duh osobe koja ne traži uporno sva svoja zakonska prava. Dakle, pokušaj da budeš popustljiv, čini kompromise. Učini najbolje iz svoje nove situacije, i izbegavaj da živiš u prošlosti (Propovednik 7:10). Budi spreman da deliš sa svojom novom polubraćom i polusestrama, ne odnoseći se prema njima kao prema uljezima (1. Timoteju 6:18). Što pre počnete jedni prema drugima da se ponašate kao prema pravoj braći i sestrama, pre će se razviti međusobna naklonost. A što se tiče muškarca u kući, nemoj se ljutiti na njega. Budi srećan što je tu i što ti pomaže da nosiš teret kućnih odgovornosti.

Suočavanje sa nejednakim postupanjem

Nakon što je priznala da njen očuh pokazuje ljubav, jedna mlada devojka je dodala: „Ipak, postoji razlika. Od nas očekuje više, prema nama je stroži, za nas ima manje razumevanja... nego za svoju vlastitu decu iste starosti. To nam je bolna tačka.“

Shvati da očuh ili maćeha obično neće gajiti jednaka osećanja prema usvojenom detetu kao prema svom vlastitom. To nije toliko zbog krvne veze sa svojim prirodnim detetom koliko zbog iskustva koje su stekli u zajedničkom životu. Uostalom, čak i roditelj u krvnom srodstvu može jedno dete voleti više od drugog (Postanje 37:3). Međutim, postoji važna razlika između ravnopravnog i pravednog postupanja. Ljudi imaju drugačije ličnosti i različite potrebe. Zato, umesto da budeš prekomerno zabrinut za to da li se prema tebi jednako postupa kao i prema ostalima, pokušaj da razmisliš da li se tvoj očuh ili maćeha trudi da zadovolji tvoje potrebe. Ako smatraš da ne, tada imaš razlog da o tome porazgovaraš sa svojim očuhom ili maćehom.

Tvoja polubraća i polusestre takođe mogu biti izvor prepiranja. Nikada nemoj zaboraviti da i njima nije lako da se prilagode novoj situaciji. Možda te oni čak prihvataju kao uljeza u svojoj porodici. Zato daj sve od sebe da budeš ljubazan. Ako te grde, pokušaj ’nadvladati zlo dobrim‘ (Rimljanima 12:21). Osim toga, nije ništa neobično da se čak i biološka braća i sestre sukobe s vremena na vreme. (Vidi 6. poglavlje.)

Strpljenje se isplati

„Bolji je konac od početka stvari; bolji je duh strpljiv od duha besnog“ (Propovednik 7:8). Obično je potrebno nekoliko godina da bi se poverenje razvilo do tačke da se članovi takve jedne porodice osećaju opušteno jedan sa drugim. Samo se tada mogu različiti običaji i vrednosti stopiti u zajednicu. Zato budi strpljiv! Nemoj očekivati da ćeš odmah osetiti ljubav ili da će se odmah stvoriti skladna porodica.

Kada se Tomasova majka ponovo udala, bio je najblaže rečeno uznemiren. Njegova majka je imala četvoro dece, a čovek za koga se udala troje. „Nastale su svađe, rasprave, razdori, strašne emocionalne napetosti“, pisao je Tomas. Šta je dovelo do uspeha? „Primenom biblijskih načela stvari su se sredile; ne uvek isti čas, nego s vremenom i primenom plodova Božjeg duha, situacije su se na kraju izgladile“ (Galatima 5:22, 23).

Da usvajanje biblijskih načela zaista dovodi do uspeha u porodici u kojoj nisu svi članovi u krvnom srodstvu, ilustrovano je sledećim iskustvima mladih osoba koje smo intervjuisali:

Mladi u uspešnim porodicama sa očuhom ili maćehom

Pitanje: Kako si izbegao odbacivanje discipline svog očuha?

Linč: Moja majka i očuh su uvek bili složni u primenjivanju discipline. Kada se nešto dogodilo, oboje su zajedno odlučili kako da postupe, pa kada sam dobio batine, znao sam da je to od oboje.

Linda: U početku je bilo veoma teško jer bih ja rekla: „S kojim pravom mi ti to kažeš?“ Ali, zatim sam razmišljala kako Biblija kaže „poštuj svoga oca i majku“. Iako on nije bio moj prirodni otac, u Božjim očima je ipak bio moj otac.

Robin: Znao sam da bih duboko povredio svoju majku ako bih odbijao osobu koju ona voli.

Pitanje: Šta je unapredilo dobru komunikaciju?

Linč: Moraš se zainteresovati šta radi tvoj očuh. Ja sam mu pomagao u njegovom svetovnom poslu. A dok smo radili, razgovarali bismo i razgovarali. To mi je pomoglo da vidim kako on razmišlja. U drugim prilikama jednostavno bih sedeo uz njega, pa bismo razgovarali o beznačajnim stvarima.

Valeri: Moja maćeha i ja smo mnogo vremena provele zajedno, i postepeno sam je zaista razumela. Postale smo najbliže prijateljice.

Robin: Moj otac je umro samo godinu dana pre nego što se majka ponovo udala. Odbijao sam da se približim svom očuhu jer nisam želeo da zameni mog oca. Molio sam Boga da mi pomogne da prebrodim očevu smrt i da se približim svom očuhu. Molio sam se, molio i molio. Jehova je zaista uslišio moje molitve.

Pitanje: Šta si učinio da se približiš?

Valeri: Ponekad bih zamolila svoju maćehu da ode sa mnom na neku priredbu — samo nas dve. Ili, kada sam bila vani, kupila bih joj cveće ili vazu, nešto čime bih joj pokazala da mislim na nju. Ona je to zaista cenila.

Erik: Moraš pronaći nešto što oboje volite. Jedina stvar koja je meni i mom očuhu bila zajednička bila je ta što je oženio moju majku i što smo živeli u istoj kući. Najveća pomoć je došla kada sam počeo da se interesujem za Bibliju kao on. Dok sam se približavao Jehovi Bogu, mnogo više sam se približio svom očuhu. Sada smo zaista imali nešto zajedničko!

Pitanje: Kakvu si ličnu korist izvukao?

Robin: Dok sam živeo sam sa svojom majkom, bio sam buntovan i razmažen. Uvek sam želeo da sve bude kako ja hoću. Sada sam naučio da u obzir uzmem i druge i da budem više nesebičan.

Linč: Moj očuh mi je pomogao da razmišljam kao muškarac. Pomogao mi je da naučim neke veštine i da naučim da koristim svoje ruke. Kada mi je bilo teško i kada mi je neko bio potreban, on je bio uz mene. Da, on je najbolji otac kakav se može imati.

Pitanja za razgovor

◻ Kako se mnogi mladi osećaju kada im se roditelji ponovo venčaju? Zašto?

◻ Kako pokazivanje hrišćanske ljubavi pomaže mladoj osobi da savlada novonastalu situaciju?

◻ Da li se ti moraš podložiti disciplini svog očuha ili maćehe?

◻ Zašto je važno znati činiti kompromise i deliti?

◻ Treba li da očekuješ jednako postupanje prema sebi i prema svojoj polubraći i polusestrama? Šta ako smatraš da se prema tebi nepravedno postupa?

◻ Koje su neke od stvari koje možeš učiniti a koje će ti pomoći da se bolje složiš sa očuhom ili maćehom?

[Istaknuti tekst na 45. strani]

„Mislila sam da verenica mog oca zauzima mesto moje majke, pa sam bila vrlo zla prema njoj“

[Slika na 43. strani]

Ponovno stupanje u brak jednog roditelja često pobuđuje osećanje ljutnje, nesigurnosti i ljubomore

[Slika na 46. strani]

Disciplina očuha se često odbacuje