Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li da odem od kuće?

Da li da odem od kuće?

Poglavlje 7

Da li da odem od kuće?

„Mama i tata!

Ja konačno odlazim. Kao što sam to već rekla, ne činim to vama u inat ili da vam na neki način vratim milo za drago. Ja ne mogu biti srećna ako sam sputana kao što vi to želite. Možda ni ovako neću biti srećna, ali to jednostavno želim utvrditi.“

TO JE bio početak oproštajnog pisma koje je 17-godišnja devojka napisala svojim roditeljima. U Saveznoj Republici Nemačkoj, na primer, svaka treća devojka i svaki četvrti mladić u starosti između 15 i 24 godine ne žive u roditeljskom domu. Možda si i sam pomišljao da odeš od kuće.

Bog je predvideo da će želja za brakom podstaći čoveka da ’ostavi oca svoga i mater svoju‘ (Postanje 2:23, 24). Postoje i drugi opravdani razlozi za odlazak, kao što je povećavanje službe Bogu (Marko 10:29, 30). Ipak, napuštanje kuće je za mnoge mlade jednostavno izlazak iz za njih nepodnošljive situacije. Jedan mladić kaže: „Jednostavno želiš biti samostalniji. Više te ne zadovoljava život u kući s roditeljima. Uvek dolazi do prepirki, a oni ne razumeju tvoje potrebe. Osim toga, osećaš se tako sputan kada moraš svoje roditelje da izveštavaš o svakom svom pokretu.“

Spreman na nezavisnost?

Ali, da li činjenica da želiš nezavisnost znači da si na nju i spreman? U prvom redu, samostalni život i ne mora biti tako lak kako ga ti zamišljaš. Posao se obično teško nađe. Stanarine su se vrtoglavo povećale. I na šta su mladi, koji zapadnu u ekonomske poteškoće, često primorani? Autori knjige Pulling Up Roots kažu: „Oni se vraćaju svome domu i očekuju da njihovi roditelji opet preuzmu teret njihovog izdržavanja.“

A šta je sa tvojom mentalnom, emocionalnom, i duhovnom zrelošću? Ti se možeš smatrati potpuno odraslim, ali tvoji roditelji u tebi još mogu videti nešto ’što je detinje‘ (1. Korinćanima 13:11). Zaista, zar nisu tvoji roditelji u najboljem položaju da prosude koliko slobode ti možeš uživati? Postupanje protiv njihove procene, i postavljanje svoje vlastite, može prouzrokovati nevolju! (Poslovice 1:8).

’Ne slažem se sa svojim roditeljima!‘

Da li je to tako i u tvom slučaju? Čak i ako jeste, to nije razlog da počneš pakovati svoje stvari. Kao mladoj osobi, tebi su još potrebni tvoji roditelji i verovatno ćeš u dolazećim godinama imati koristi od njihovog uvida i mudrosti (Poslovice 23:22). Da li treba da ih isključiš iz svog života zato što si živeći sa njima naišao na nekoliko prepreka?

Karsten, mladić iz Nemačke koji je napustio svoj dom da bi služio kao punovremeni sluga, ovako gleda na to: „Nikada nemoj napustiti dom samo zato što se ne možeš složiti sa svojim roditeljima. Ako se ne možeš složiti sa njima, kako ćeš ikada moći da se složiš sa drugim ljudima? Iseljavanje neće rešiti tvoj problem. Naprotiv, to će samo dokazati da si previše nezreo da staneš na vlastite noge, i odvešće te u još veće otuđenje od tvojih roditelja.“

Moral i motivi

Mladi obično previđaju moralne opasnosti koje su povezane sa preranim napuštanjem doma. U Luki 15:11-32, Isus je ispričao priču o mladiću koji je hteo da bude nezavisan i odvojio se od svojih roditelja. Pošto više nije bio pod njihovim dobrim uticajem, počeo je živeti „razvratno“, podležući seksualnom nemoralu. Uskoro je potrošio novac. Do zaposlenja je bilo tako teško doći da je čak prihvatio posao koji su Jevreji prezirali — posao svinjara. Taj takozvani izgubljeni, rasipnički, sin se uskoro opametio. Nadvladavši ponos, vratio se kući i zamolio oca za oproštaj.

Iako je ovo poređenje bilo ispričano da bi se istakla Božja milost, ono sadrži i ovu praktičnu lekciju: Napuštanje doma bez mudrog motiva može ti nauditi moralno i duhovno! Žalosno je da su neki mladi hrišćani krenuli putem nezavisnosti, i duhovno se upropastili. U nemogućnosti da izdrže finansijski, neki su se odlučili da podele troškove s drugim mladima čiji je način života u suprotnosti sa biblijskim načelima (1. Korinćanima 15:33).

Mladi Nemac po imenu Horst priseća se jednog mladića njegovih godina koji je otišao od kuće: „Iako nije bio oženjen, počeo je živeti sa svojom devojkom. Priređivali su zabave gde se alkohol obilno točio, i često je na kraju bio pijan. Da je ostao kod kuće, njegovi roditelji ne bi nešto takvo dozvolili.“ Horst zaključuje: „Istina je, kada jednom odeš od kuće, imaš više slobode. Ali, da budemo potpuno iskreni, zar se ne upotrebljava ona često za loše stvari?“

Zato, ako čezneš za više slobode, pitaj se: Zašto u stvari želim više slobode? Da li zato da bih mogao steći materijalni posed ili da nadoknadim ono što su mi moji roditelji zabranjivali dok sam bio kod kuće? Seti se šta Biblija kaže u Jeremiji 17:9: „Srce je varljivije od svega i gotovo beznadno. Ko ga može znati?“ (New World Translation).

Kako mogu da odrastem ako se ne odselim?

Knjiga Adolescence iznosi: „Jednostavno iseljavanje iz porodičnog doma nije garancija za uspešan prelazak [u odraslo doba]. Ni ostanak kod kuće ne mora da znači neuspeh u odrastanju.“ Odrastanje znači više od posedovanja vlastitog novca, zaposlenja i stana. Kao prvo, životni problemi se savladavaju otvorenim suočavanjem. Ništa se ne postiže bežanjem od situacija koje nam se ne sviđaju. „Dobro je čoveku nositi jaram u mladosti svojoj“, stoji u Jeremijinim Tugovankama 3:27.

Uzmi, na primer, roditelje sa kojima je teško složiti se ili koji su vrlo strogi. Mek, koji sada ima 47 godina, imao je oca koji ga je posle škole pretrpavao raznim poslovima. U vreme letnjih raspusta, dok su se ostala deca igrala, Mek je morao da radi. „Smatrao sam ga najpodlijim čovekom, jer nam nije dozvoljavao da se igramo i zabavljamo“, priča Mek. „Često sam pomislio: ’Kada bih samo mogao otići odavde i imati svoj stan!‘“ Danas, međutim, Mek ima drugo gledište o stvari: „Što je otac za mene učinio nenaplativo je. Naučio me je da naporno radim i izdržim u teškoćama. Otada sam se suočavao s mnogo ozbiljnijim problemima, ali znao sam kako da ih se prihvatim.“

Raj za glupake

Život kod kuće sam po sebi, međutim, ne zasigurava tvoje sazrevanje. Jedna mlada osoba kaže. „Život u kući sa mojim roditeljima bio je kao život u raju za glupake. Oni su sve činili za mene.“ Deo odrastanja čini i učenje samostalnog obavljanja nekih poslova. Sigurno da iznošenje smeća ili pranje rublja nije tako zabavno kao slušanje omiljenih ploča. Ali, šta se može dogoditi ako nikada ne naučiš da radiš te stvari? Možeš postati bespomoćna odrasla osoba, potpuno zavisna od svojih roditelja ili drugih ljudi.

Da li se ti (bilo mladić ili devojka) pripremaš za eventualnu samostalnost tako što učiš da kuvaš, čistiš, peglaš ili obavljaš popravke u kući ili na automobilu?

Ekonomska nezavisnost

Mladi iz bogatih zemalja često smatraju da je do novca lako doći i da ga je još lakše potrošiti. Ako imaju neki izvor zarade, često su skloni da svoju gotovinu potroše na stereo opremu i modnu odeću. Kakvo samo surovo buđenje doživljavaju takvi mladi kada počnu samostalan život! Horst (koga smo ranije spomenuli) priseća se: „Do kraja meseca su [dok sam bio sam] moj novčanik i ormar za hranu bili prazni.“

Zašto ne bi naučio da barataš novcem dok si još kod kuće? Tvoji roditelji imaju višegodišnje iskustvo u tome i mogu ti pomoći da izbegneš mnoge zamke. Knjiga Pulling Up Roots predlaže da im postaviš pitanja kao što su: ’Koliko nas svaki mesec košta struja? Grejanje? Voda? Telefon? Kakve sve poreze plaćamo? Kolika nam je stanarina?‘ Možeš biti iznenađen kada saznaš da mnogi mladi koji rade imaju često veći džeparac od svojih roditelja! Zato, ako imaš neki posao, ponudi razumnu svotu novca kao doprinos održavanju domaćinstva.

Uči pre nego što odeš

Ne, ti ne moraš otići od kuće da bi odrastao. Ali, dok si tu, moraš se jako truditi da razvijaš dobru sposobnost prosuđivanja i razboritost. Nauči, takođe, da se slažeš sa drugima. Dokaži da možeš podneti kritiku, neuspeh ili razočarenje. Razvijaj ’dobrohotnost, dobrotu, blagost i samosavladavanje‘ (Galaćanima 5:22, 23NW). Te karakterne osobine su prave oznake odraslog hrišćanskog muškarca ili žene.

Pre ili kasnije, okolnosti kao što su ženidba, mogu te isterati iz roditeljskog gnezda. Ali, zašto bi do tada toliko žurio da napustiš dom? Razgovaraj o tome sa svojim roditeljima. Oni će možda biti srećni da ostaneš, posebno ako zaista doprineseš blagostanju porodice. Uz njihovu pomoć možeš nastaviti da rasteš, učiš i sazrevaš u svom vlastitom domu.

Pitanja za razgovor

◻ Zašto mnogi mladi jedva čekaju da napuste svoj dom?

◻ Zašto su mnogi mladi nespremni za takav korak?

◻ Koje su neke od opasnosti preranog odlaska od kuće?

◻ Koji su neki od problema sa kojima se susreću begunci?

◻ Kako je moguće da sazrevaš dok živiš u svom domu?

[Istaknuti tekst na 57. strani]

„Nikada nemoj da odeš od kuće samo zato što se ne možeš složiti sa svojim roditeljima... kako ćeš ikada moći da se složiš sa drugim ljudima?“

[Okvir na stranama 60, 61]

Da li je rešenje u begu?

Preko milion tinejdžera pobegne od kuće svake godine. Neki beže od nepodnošljivih situacija — kao što su telesna ili seksualna zlostavljanja. Ali, više je istine u tome da su odlasci podstaknuti prepirkama sa roditeljima zbog stvari kao što su vreme kada se mora biti kući, školske ocene, kućni poslovi i izbor prijatelja.

Možda se pogled i razmišljanje tvojih roditelja u nekim stvarima jednostavno ne poklapaju sa tvojima. Ali, jesi li uzeo u obzir činjenicu da tvoji roditelji pred Bogom imaju obavezu da te odgajaju „disciplinom i Jehovinim usmeravanjem mišljenja“? (Efescima 6:4NW). Zato mogu insistirati da ih pratiš na skupštinske sastanke ili aktivnosti ili da čak ograniče tvoje druženje sa drugim mladima (1. Korinćanima 15:33). Da li je to nekakav razlog za pobunu i beg? Ti takođe imaš obavezu pred Bogom: „Poštuj oca svoga i mater“ (Efescima 6:1-2).

Osim toga, begom nećeš ništa rešiti. „Beg ti samo stvara više problema“, govori Ami, koja je pobegla od kuće u 14-oj godini. Margaret O. Hajd (Margaret O. Hyde) u svojoj knjizi My Friend Wants to Run Away (Moj prijatelj želi pobeći) kaže: „Samo malo mladih koji pobegnu pronađu posao i žive samostalno. Ali, za većinu njih život je gori nego što je bio pre nego što su otišli od kuće.“ Časopis ’Teen piše: „Tinejdžeri ne pronalaze slobodu na ulicama. Umesto toga, susreću se sa drugim beguncima i odbačenima — kao što su oni — koji žive u napuštenim zgradama, gde nemaju zaštitu od siledžija i uličnih napadača. Takođe nailaze na mnoge ljude koji se bave prljavim poslom i iskorišćavaju mlade ljude, a tinejdžeri izbeglice laka su meta.“

Dok je bila begunac, mladoj Ami je „iskazivao prijateljstvo“ 22-godišnji muškarac, koji ju je terao da boravak kod njega plati „seksom sa njim i devetoricom njegovih prijatelja“. Takođe se „opijala i uzimala mnogo droge“. Drugu devojku, po imenu Sandi, je uznemiravao deda, njen hranilac, pa je pobegla. Postala je prostitutka, provodeći život na ulicama, spavajući na klupama u parku ili gde god je mogla. One su tipični primeri mnogih begunaca.

Većina begunaca ne poseduje nikakvu veštinu kojom bi mogli zarađivati. Takođe obično nemaju nikakve papire koji su potrebni da bi se mogli zaposliti: izvod iz matične knjige rođenih, socijalno osiguranje, stalno mesto stanovanja. „Morao sam krasti, prosjačiti“, kaže Luis, „ali uglavnom krasti jer ti tamo niko ništa ne daje.“ Nekih 60 posto begunaca su devojke, od kojih se mnoge izdržavaju prostitucijom. Porno-snimatelji, preprodavci droge i makroi često obilaze autobuske stanice tražeći begunce koje bi mogli iskorišćavati. Oni mogu preplašenoj mladoj osobi ponuditi prenoćište i hranu. Čak im mogu dati i ono što im je kod kuće nedostajalo — osećaj da su voljeni.

S vremenom, ipak, ti „dobrotvori“ traže da im se plati. To može značiti rad za njih kao prostitutka, učestvovanje u seksualnim perverzijama ili poziranje za pornografske fotografije. Nije zato čudo što mnogi begunci završe ozbiljno povređeni — ili mrtvi!

Zbog toga ima smisla učiniti svaki napor — to znači više nego jednom — da razgovaraš sa svojim roditeljima. Neka znaju kako se osećaš i šta se događa. (Vidi poglavlja 2 i 3.) U slučajevima telesnog ili seksualnog zlostavljanja, može zatrebati pomoć van kruga porodice.

Šta god bio slučaj, razgovaraj, nemoj pobeći. Čak i ako život u kući nije idealan, imaj na umu da stvari mogu biti i gore kada pobegneš.

[Slike na 59. strani]

Kod kuće se mogu naučiti svakodnevni poslovi koji su potrebni za samostalan život