Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto me roditelji ne razumeju?

Zašto me roditelji ne razumeju?

Poglavlje 2

Zašto me roditelji ne razumeju?

PRIRODNO je želeti da budeš shvaćen. A ako su tvoji roditelji kritični — ili nezainteresovani — prema stvarima koje ti voliš ili misliš da su važne, možeš se osećati jako razočaranim.

Šesnaestogodišnji Robert smatra da njegov otac ne razume njegov izbor muzike. „Sve što čini je da viče i govori: ’Ugasi to!‘“ rekao je Robert. „Tako utišam muziku i njega.“ Mnogi se mladi na sličan način emocionalno povlače u svoj privatni svet kada se čini da ponestane roditeljskog razumevanja. U jednoj opsežnoj studiji, 26 posto mladih je priznalo: „Nastojim da što više budem van kuće.“

U mnogim domovima tako postoji ogroman jaz, ili ponor, između mladih i roditelja. Šta je uzrok tome?

„Snaga“ nasuprot ’sede kose‘

U Izrekama 20:29 stoji: „Ljepota je mladićima [ili devojkama] njihova snaga“ (Stvarnost). Ova „snaga“, međutim, može biti osnova za sve vrste sukoba između tebe i tvojih roditelja. Stih u Izrekama dalje nastavlja: „A starcima je ures sijeda kosa.“ Tvoji roditelji ne moraju doslovno biti ’sedi‘, ali su stariji i imaju drugačiji pogled na život. Oni znaju da nema svaka životna situacija srećan kraj. Gorko lično iskustvo je možda umanjilo idealizam koji su nekada kao mladi posedovali. Zbog ove mudrosti koja je nastala iskustvom — ’sedom kosom‘ da tako kažemo — možda ne dele tvoje oduševljenje u određenim stvarima.

Mladi Džim kaže: „Moji roditelji (deca iz razdoblja svetske ekonomske krize) smatraju da novac treba štedeti kako bi se trošio na važne stvari. Ali ja živim upravo sada... Želim mnogo da putujem.“ Da, između nečije mladalačke ’snage‘ i roditeljske ’sede kose‘ može ležati ogroman ponor. Mnoge porodice su zato jako razjedinjene zbog stvari kao što su oblačenje i frizura, ophođenje sa suprotnim polom, upotreba droge i alkohola, dolazak kući, društvo i kućni poslovi. Jaz generacija može biti premošten. Ali, pre nego što od svojih roditelja možeš očekivati da oni razumeju tebe, ti moraš pokušati da shvatiš njih.

Roditelji su takođe ljudi

„Dok sam bio mlađi, mislio sam naravno kako je mama ’savršena‘ i da nema nijednu slabost ni osećanje koje sam ja posedovao“, rekao je Džon. Zatim su se njegovi roditelji razveli, pa je njegova majka sama morala brinuti za sedmoro dece. Džonova sestra Ejpril se priseća: „Sećam se kako je plakala iz očaja što nije sve postigla. Zatim sam shvatila da nismo bili u pravu. Ona ne može uvek sve učiniti na pravi način i u pravo vreme. Uvideli smo da ona ima osećanja i da je takođe čovek.“

Shvatanje da su tvoji roditelji obični ljudi sa osećanjima sličnim tvojim veliki je korak napred u tvom razumevanju roditelja. Oni, na primer, mogu biti vrlo nesigurni u svoje sposobnosti da te pravilno vaspitaju. Ponekad su možda skloni preoštroj reakciji na određene stvari, jer se osećaju obasuti moralnim opasnostima i kušnjama sa kojima se ti suočavaš. Moguće je da vode borbu sa nekim fizičkim, finansijskim ili emocionalnim poteškoćama. Otac, na primer, možda mrzi svoj posao, ali se nikada ne žali. Zato, kada njegovo dete kaže: „Ja ne podnosim školu“, nije čudo da umesto saosećajnim odgovorom uzvrati: „Šta ti je? Vama deci je lako!“

Pokaži „lično zanimanje“

Dakle, kako možeš saznati kako se osećaju tvoji roditelji? Tako da ’ne gledaš samo za svoje [interese], nego i za drugih‘ (Filipljanima 2:4DK). Pokušaj da upitaš svoju majku kakva je ona bila kao tinejdžer. Šta je ona tada osećala, kakve je ciljeve imala? „Verovatno je da“, pisalo je u časopisu Teen, „ako ona oseća da si ti zainteresovan za nju i svestan razloga nekih njenih uverenja, i ona će se truditi da bude svesna tvojih.“ Isto bi to bez sumnje vredelo i za tvog oca.

Ako dođe do sukoba, nemoj brzo optužiti svoje roditelje kako su bezosećajni. Pitaj se: ’Oseća li se moj roditelj loše ili je zbog nečega zabrinut? Da li je on ili ona možda povređen nečim što sam ja nepromišljeno učinio ili rekao? Jesu li oni jednostavno pogrešno shvatili ono što sam mislio?‘ (Poslovice 12:18). Pokazivanje takvog saosećanja svojim roditeljima dobar je početak u savladavanju jaza generacija. Sada možeš raditi na tome da roditelji razumeju tebe! Ipak, mnogi mladi to izrazito otežavaju. Kako?

Živeti dvostrukim životom

Sedamnaestogodišnja Viki je činila baš to, tajno se sastajala sa jednim momkom protiv volje svojih roditelja. Bila je sigurna da njeni roditelji jednostavno ne bi razumeli osećanja koja gaji prema svom momku. Normalno, jaz između nje i njih se produbljivao. „Jedni smo druge činili nesrećnim“, kaže Viki. „Mrzela sam da dolazim kući.“ Odlučila je da se uda — samo da ode od kuće!

Mnogi mladi na sličan način vode dvostruki život — rade stvari za koje ne znaju njihovi roditelji, stvari koje su im zabranili — a onda se žale da ih roditelji ’ne razumeju‘! Srećom, jedna starija hrišćanka je pomogla Viki, govoreći joj: „Viki, razmisli malo o svojim roditeljima... Oni su te podigli. Ako ne možeš sa njima uspostaviti dobar odnos, kako ćeš to uspeti sa nekim tvojih godina, koji u tebe nije uložio 17 godina ljubavi?“

Viki je izvršila iskreno samoispitivanje. Uskoro je shvatila da su njeni roditelji bili u pravu, a da su njena osećanja bila neispravna. Prekinula je vezu sa svojim momkom i počela je ispravljati prekinute odnose između sebe i svojih roditelja. Ako si i ti na sličan način držao važan deo svog života u tajnosti od svojih roditelja, zar nije sada vreme da budeš iskren sa njima? (Vidi umetnuti tekst pod naslovom: „Kako da kažem svojim roditeljima?“)

Nađi vreme za razgovor

’To je bilo najbolje vreme koje sam ikada proveo sa svojim tatom!‘ rekao je Džon o putu na koji je krenuo zajedno sa svojim ocem. „Celog svog života nisam proveo šest sati nasamo sa njime. Šest sati tamo i šest sati natrag. Bez radio aparata. Mi smo zaista razgovarali. Bilo je to kao da smo otkrili jedan drugog. Više se u njemu krije nego što sam mislio. Tada smo postali prijatelji.“ Zašto i ti ne bi jednostavno pokušao da razgovaraš sa svojom mamom ili tatom — i to redovno?

Takođe je od pomoći sklapanje prijateljstva sa drugim odraslim osobama. Viki se priseća: „Nisam imala apsolutno nikakav odnos sa odraslima. Ali, kada su moji roditelji odlazili u društvo drugih odraslih osoba, odlučila sam da pođem s njima. S vremenom sam razvila prijateljski odnos sa onima koji su imali godina kao moji roditelji, i to mi je pružilo širi vidokrug. Bilo mi je lakše da razgovaram sa svojim roditeljima. Atmosfera u kući se znatno poboljšala.“

Druženje sa osobama koje su tokom godina stekle mudrost može te takođe zaštititi od prihvatanja uskog, ograničenog pogleda na život, što se može dogoditi ukoliko se družiš samo sa svojim vršnjacima (Poslovice 13:20).

Razgovaraj o svojim osećanjima

„Pravim srcem hoću da govorim, golu će istinu kazati reči moje“, rekao je mladi Elihu (Job 33:3). Da li na taj način razgovaraš sa svojim roditeljima kada se sukobite zbog stvari kao što su odeća, dolazak kući u određeno vreme ili muzika?

Mladi Gregori je svoju majku smatrao potpuno nerazumnom. Borio se protiv oštrog sukoba sa njom tako što je ostajao van kuće što je mogao duže. Ali, zatim je postupio po savetu nekih hrišćanskih starešina. On kaže: „Počeo sam majci da govorim svoja osećanja. Ispričao sam joj zašto želim raditi neke stvari i nisam jednostavno pretpostavio da ona to zna. Često sam otvarao svoje srce i objašnjavao da nisam hteo da učinim ništa naopako, i kako se loše osećam jer se prema meni odnosi kao prema malom detetu. Zatim je počela shvatati i stvari su polako postajale puno bolje.“

I ti možeš na sličan način utvrditi da govor ’pravo iz srca‘ može pomoći u rešavanju mnogih nesporazuma.

Kako postupati kod razmimoilaženja?

To, međutim, ne znači da će tvoji roditelji odmah na stvari gledati kao i ti. Zato moraš kontrolisati svoja osećanja. „Svu strastvenost svoju izliva bezumnik, ali je mudar čovek zauzdava“ (Poslovice 29:11). Mirno raspravljaj o prednostima svog gledišta. Razgovaraj o problemu, umesto da se prepireš kako „to čine i svi ostali“!

Ponekad će tvoji roditelji reći ne. To ne znači da te oni ne razumeju. Oni možda jednostavno žele sprečiti nevolju. „Moja majka je prema meni vrlo stroga“, priznaje jedna 16-godišnja devojka. „Nervira me kada kaže da ne smem nešto učiniti, ili da se do određenog vremena moram vratiti kući. Ipak, duboko u nutrini znam da se zaista brine... da pazi na mene.“

Ne može se rečima izraziti sigurnost i toplina koje međusobno razumevanje donosi porodici. To u teskobnim vremenima čini dom skloništem. Ali, to od svih zahteva da se zaista potrude.

Pitanja za razgovor

◻ Zašto mladi i roditelji često dolaze u sukob?

◻ Kako bi bolje razumevanje tvojih roditelja moglo uticati na tvoje gledište o njima?

◻ Kako možeš bolje razumeti svoje roditelje?

◻ Zašto vođenje dvostrukog života produbljuje jaz između tebe i tvojih roditelja?

◻ Zašto je najbolje upoznati svoje roditelje sa ozbiljnim problemima? Kako im to možeš saopštiti?

◻ Kako možeš pomoći svojim roditeljima da te bolje razumeju?

[Istaknuti tekst na 22. strani]

„Ako [tvoja majka] oseća da si ti zainteresovan za nju, i svestan razloga nekih njenih uverenja, i ona će se truditi da bude svesna tvojih“ (časopis Teen)

[Okvir/Slika na stranama 20, 21]

Kako da kažem svojim roditeljima?

Zadatak da se prizna greška svojim roditeljima nije ugodan. Mladi Vins kaže: „Uvek sam osećao da moji roditelji imaju puno poverenja u mene i to mi je otežavalo da im se približim, jer sam se bojao da ih ne povredim.“

Mladi koji pribegavaju prikrivanju, često pate od grižnje savesti (Rimljanima 2:15). Njihove greške mogu postati „teško breme“, preteško za nošenje (Psalam 38:5 [4, DK]). Tada su skoro neizbežno prisiljeni da laganjem obmanu svoje roditelje, pa tako još više greše. Njihov odnos s Bogom je time ugrožen.

Biblija kaže: „Ko prestupe svoje krije, taj ne napreduje, ko ih prizna i napušta, taj milost dobija“ (Poslovice 28:13). Tako 19-godišnja Beti kaže: „Jehova ionako sve vidi.“

Ako problem uključuje ozbiljan prestup, traži Jehovin oproštaj, priznajući u molitvi svoju grešku (Psalam 62:8). Zatim, kaži svojim roditeljima (Poslovice 23:26). Oni poseduju životno iskustvo i često ti mogu pomoći da svoje greške ostaviš iza sebe i da izbegavaš da ih ponovo počiniš. „Zaista ti može pomoći da razgovaraš o tome“, kaže 18-godišnja Kris. „To ti napokon pomogne da izbaciš to iz misli.“ Problem je kako da to kažeš svojim roditeljima?

Biblija govori o ’rečima kazanim u pravo vreme‘ (Izreke 25:11St; uporedi Propovednik 3:1, 7). Kada bi to moglo biti? Kris nastavlja: „Pričekam do večere i zatim kažem tati da treba sa njim da razgovaram.“ Sin sa samo jednim roditeljem je pokušao u drugo vreme: „Ja bih sa mamom govorio obično pre odlaska na spavanje; ona bi tada bila opuštenija. Po dolasku sa posla bila je napeta.“

Možda bi mogao reći nešto slično ovom: „Majko i oče, nešto me muči.“ A šta ako tvoji roditelji izgledaju prezauzeti da bi obratili pažnju? Mogao bi reći: „Znam da ste zauzeti, ali nešto me zaista muči. Možemo li razgovarati?“ Zatim bi mogao pitati: „Da li ste ikada učinili nešto o čemu vas je bilo stid da razgovarate?“

Sada dolazi najteži deo: reći svojim roditeljima o samoj grešci. Budi ponizan i ’govori istinu‘, ne ublažavajući ozbiljnost svog prestupa ili pokušavajući da zatajiš neke neugodne pojedinosti (Efescima 4:25; uporedi Luka 15:21). Upotrebljavaj reči koje će tvoji roditelji razumeti, a ne reči koje imaju posebno značenje samo za mlade.

Naravno, u prvi mah se tvoji roditelji mogu osetiti povređeni i razočarani. Zato nemoj biti iznenađen ni ogorčen ako te zapljusne talas emocijama nabijenih reči! Da si se držao njihovih ranijih upozorenja, verovatno se ne bi našao u toj situaciji. Zato ostani miran (Poslovice 17:27). Slušaj svoje roditelje i odgovaraj na njihova pitanja, bez obzira na način na koji su postavljena.

Nema sumnje da će tvoja iskrenost u vezi popravljanja stvari na njih ostaviti duboki utisak. (Uporedi 2. Korinćanima 7:11.) Ipak, budi spreman da prihvatiš zasluženu kaznu. „A i ako svako karanje izgleda najpre kao žalost a ne kao radost, ali ono posle daje miran plod pravde onima koji su naučeni njime“ (Jevrejima 12:11). Upamti takođe, da to nije poslednji put da će ti trebati pomoć tvojih roditelja i zreli savet. Navikni se da im se poveravaš u malim problemima tako da se nećeš bojati da im kažeš šta misliš ni kada se pojave veliki problemi.

[Slika]

Odaberi vreme kada su tvoji roditelji raspoloženiji da saslušaju