Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako mogu kontrolisati svoje navike gledanja televizije?

Kako mogu kontrolisati svoje navike gledanja televizije?

Poglavlje 36

Kako mogu kontrolisati svoje navike gledanja televizije?

ZA MNOGE, i mlade i stare, gledanje televizije je zavisnost koju treba shvatiti ozbiljno. Ankete su pokazale da američki omladinac u starosti od 18 godina u proseku gleda televiziju 15 000 sati! A da se radi o pravoj zavisnosti postaje očigledno onda kada „okoreli“ gledaoci pokušavaju da prekinu sa svojom navikom.

„Televizija je za mene skoro magično privlačna. Kada je televizor uključen, ne mogu da ga ignorišem. Ne mogu da ga isključim... Kada ispružim ruku da ga isključim, moja ruka ostaje bez snage. Zato pred njim sedim satima i satima.“ Izjava nekog nezrelog omladinca? Ne, nego univerzitetskog profesora engleskog jezika! Ali, i mladi mogu biti zavisnici od televizije. Zapazi komentare nekih koji su pristali na „nedelju bez TV“:

„Bila sam u stanju depresije... Skoro sam izludela“ (Suzan, 12 godina).

„Ne verujem da ću biti u stanju da se oslobodim te navike. Previše volim televiziju“ (Linda, 13 godina).

„Pritisak je bio strašan. Stalno sam imao potrebu za tim. Najteže je bilo uveče između osam i deset sati“ (Luis, 11 godina).

Ne iznenađuje da je većina mladih koja je učestvovala, proslavila završetak „nedelje bez TV“ jurišom do televizijskog prijemnika. Ali, to u stvari nije nimalo smešno — zavisnost od gledanja TV skriva u sebi mnoštvo problema. Razmotrimo samo nekoliko:

Slabije ocene: Američki Institut za duševno zdravlje izvestio je da prekomerno gledanje TV može dovesti do „slabijeg uspeha u školi, posebno u čitanju“. U knjizi The Literacy Hoax iznose se daljnje žalbe: „Delovanje televizije na decu sastoji se u tome da kod njih nastaje očekivanje da bi učenje trebalo biti jednostavno, pasivno i zabavno.“ Nekom zavisniku od televizije učenje zato može biti muka.

Slabe navike čitanja: Kada si poslednji put uzeo knjigu i pročitao je od prve do poslednje strane? Predstavnik Udruženja zapadnonemačkih trgovaca knjigama se žalio: „Mi smo postali nacija koja posle posla ide kući i zaspi ispred televizora. Čitamo sve manje i manje.“ Jedan izveštaj iz Australije zvuči slično: „Na svaki sat koji jedno australijsko dete provede u čitanju dolazi u proseku sedam sati gledanja televizije.“

Porodični život trpi: Jedna hrišćanka piše: „Zbog prekomernog gledanja televizije... bila sam jako usamljena i osećala sam se izolovano. Članovi porodice postali su mi stranci.“ Da li možeš i kod sebe utvrditi da zbog televizije provodiš manje vremena sa svojom porodicom?

Lenjost: Neki smatraju da pasivnost pri gledanju televizije „može dovesti do toga da... [neki omladinac] podržava očekivanje da će... [njegove] potrebe biti ispunjene bez ličnog naprezanja, i da zauzme pasivan stav prema životu“.

Izloženost lošem uticaju: Neke kablovske televizijske mreže unose pornografiju u kuću. Programi drugih televizijskih mreža uglavnom su pretrpani sudarima automobila, eksplozijama, ubodima nožem, pucnjavama i karate udarcima. Prema jednoj proceni, mladi Amerikanac u starosti od 14 godina već je video 18 000 ubistava na televiziji, da i ne govorimo o tučnjavama i vandalizmu.

Britanski istraživač Vilijam Belson (William Belson) utvrdio je da dečaci koji rado gledaju brutalne emisije pre „posežu za nasiljem ozbiljne naravi“. Takođe je objasnio da nasilje na ekranu može podsticati na „psovanje i prostački govor, agresivnost u sportu i igri, pretnje o upotrebi sile, pisanje parola po zidovima [i] razbijanje prozora“. Možda ti smatraš da si imun na takve uticaje, ali Belsonovo istraživanje je pokazalo da nasilje na televiziji „ne menja svestan stav dečaka“ prema nasilju. Izgleda da neprestano gledanje nasilja umanjuje podsvesno sustezanje od nasilja.

Ali, još više zabrinjava kako se zavisnost od nasilja na televiziji može odraziti na nečiji odnos s Bogom, koji „svakoga ko voli nasilje zaista mrzi“ (Psalam 11:5New World Translation).

Kako mogu gledanje televizije držati pod kontrolom?

Ovo ne znači bezuslovno da je gledanje televizije samo po sebi loše. Pisac Vans Pekard (Vance Packard) objašnjava: „Mnogo toga što se daje na televiziji može biti korisno... u ranim večernjim satima često se daju emisije, dokumentirane izvrsnim fotografijama, koje prikazuju život najrazličitijih životinja — na primer, slepog miša, dabra, bizona, riba. Javna televizija daje prvoklasni balet, operske predstave i kamernu muziku. Televizija je zaista dobra kada prenosi važne događaje... Takođe ima čitav niz filmova ili TV-drama koje vredi pogledati.“

Međutim, previše dobroga može takođe štetiti. (Uporedi Poslovice 25:27.) Ako ustanoviš da ti nedostaje samosavladavanje da isključiš televizor kada se prikazuju štetne emisije, dobro bi bilo prisetiti se reči apostola Pavla: „Neću da bilo što oblada mnome“ (1. Korinćanima 6:12). Kako se možeš osloboditi robovanja televiziji i zadobiti kontrolu nad tim?

Književnica Linda Nilzen (Linda Nielsen) zapaža: „Samosavladavanje počinje postavljanjem ciljeva.“ Kao prvo, analiziraj svoje sadašnje navike. Nedelju dana zapisuj šta gledaš i koliko vremena svakog dana provedeš pred ekranom. Da li uključuješ televizor odmah čim dođeš kući? Kada ga isključuješ? Koliko ima emisija svake nedelje „koje jednostavno moraš gledati“? Rezultat će te možda šokirati.

Zatim tačno ispitaj šta gledaš. „Ne raspoznaje li uho reči kao što usta jelo okušaju?“, pita Biblija (Job 12:11). Zato upotrebi razboritost (i poslušaj savet svojih roditelja); ispitaj koje su emisije zaista vredne da ih pogledaš. Neki unapred određuju šta će gledati i uključe televizor samo kada su te emisije na programu! Drugi preduzimaju još drastičnije mere, postavljajući pravilo da nema gledanja televizije tokom školske nedelje ili da će je gledati samo jedan sat dnevno.

Ali, šta ako isključen televizor predstavlja preveliko iskušenje? Jedna porodica je rešila taj problem ovako: „Naš televizor je u podrumu, pa tako nije na putu... U podrumu je manje iskušenje da ga odmah upališ čim dođeš kući. Moraš posebno da siđeš dole da bi gledao nešto.“ Možda će pomoći već i to ako TV prijemnik staviš u ormar ili ako ga jednostavno isključiš iz utikača.

Zanimljivo je da su mladi koji su učestvovali u „nedelji bez TV“, uprkos „simptomima odvikavanja“ pronašli pozitivnu nadoknadu za gledanje televizije. Jedna devojka se priseća: „Razgovarala sam sa svojom mamom. Ona je u mojim očima postala mnogo zanimljivija osoba, zato što moja pažnja nije bila podeljena između nje i televizora.“ Jedna druga devojka se oprobala tokom tog vremena u kuvanju. Dečak po imenu Džejson je otkrio da je zabavno „otići u park, umesto da sediš pred televizorom“, pecati, čitati ili otići na plažu.

Iskustvo Vajanta (vidi okvir pod naslovom „Bio sam zavisnik od televizije“) pokazuje daljnji ključ za kontrolu gledanja televizije: ’biti bogato zaposlen u delu Gospodovom‘ (1. Korinćanima 15:58NW). I ti ćeš takođe utvrditi da možeš savladati zavisnost od televizije ako se približiš Bogu, ako proučavaš Bibliju uz pomoć mnogih izvanrednih publikacija koje su ti dostupne i ako si zaposlen u službi za Boga (Jakov 4:8). Istina, ograničavanje gledanja televizije značiće da ćeš morati da propustiš neke od tebi najdražih emisija. Ali, zašto bi koristio televiziju do kraja i ropski gledao svaku emisiju? (Vidi 1. Korinćanima 7:29, 31.) Bolje je da si strog prema sebi, kao apostol Pavle koji je jednom rekao: „Nego morim telo svoje i uzdržavam ga“ (1. Korinćanima 9:27). Zar to nije bolje nego da budeš rob televizora?

Pitanja za razgovor

◻ Zašto se navike gledanja televizije nekih mladih mogu označiti kao zavisnost?

◻ Kakve štete može izazvati prekomerno gledanje televizije?

◻ Kako se navike gledanja televizije mogu držati pod kontrolom?

◻ Šta možeš da radiš umesto da gledaš televiziju?

[Istaknuti tekst na 295. strani]

„Bila sam u stanju depresije... Skoro sam izludela“ (Suzan, 12 godina, učesnik u „nedelji bez TV“)

[Okvir na stranama 292, 293]

’Bio sam zavisnik od televizije‘ — intervju

Pitanje: Koliko si imao godina kad si postao zavisan od televizije?

Vajant: Otprilike deset godina. Čim bih došao iz škole, uključio bih televizor. Prvo sam gledao crtane filmove i emisije za decu. Zatim su bile vesti... a onda sam odlazio u kuhinju da potražim nešto za jelo. Onda bih opet seo pred televizor i gledao sve dok ne bih poželeo da odem na spavanje.

Pitanje: Pa, kada si našao vremena za svoje prijatelje?

Vajant: Televizor je bio moj prijatelj.

Pitanje: Zar nisi nikada imao vremena za igru ili sport?

Vajant: [Smeje se] Ja sam potpuno bez kondicije. Pošto sam sve vreme sedeo pred televizorom, nisam je nikada mogao razviti. Ja sam vrlo loš košarkaš, a na času gimnastike su me uvek poslednjeg odabrali. Voleo bih da sam se malo više bavio sportom — ne toliko da bih se time mogao hvaliti, nego samo toliko da bih u tome nalazio zadovoljstvo.

Pitanje: Kakve si ocene imao?

Vajant: U osnovnoj školi je nekako išlo. Kasno sam išao na spavanje, a domaće zadatke sam radio uvek u poslednji čas. Ali, u srednjoj školi je bilo teže, zato što nisam navikao da učim.

Pitanje: Da li se toliko gledanje televizije odrazilo na tebe i u drugom pogledu?

Vajant: Da. Ponekad, kada sam među ljudima, zateknem sebe kako ih samo posmatram — kao da gledam televizijski razgovor — umesto da učestvujem u razgovoru. Želeo bih da mogu lakše uspostavljati kontakt s ljudima.

Pitanje: Pa, ovaj razgovor je jako dobro tekao. Očigledno si savladao svoju zavisnost.

Vajant: Kada sam krenuo u srednju školu, počeo sam da se odvikavam od televizije... Tražio sam prijatelje među Jehovinim svedocima i počeo sam duhovno da napredujem.

Pitanje: Kakve je to imalo veze s gledanjem televizije?

Vajant: Što sam više cenio duhovne stvari, to mi je bivalo jasnije da mnoge emisije koje sam gledao nisu za hrišćane. Takođe sam osećao potrebu da više proučavam Bibliju i da se pripremam za hrišćanske sastanke. To je značilo rigorozno smanjenje gledanja televizije. To, doduše, nije bilo lako. Voleo sam crtane filmove u subotu ujutro. Ali, onda me je jedan brat iz skupštine pozvao da ga pratim subotom ujutro u službu propovedanja od kuće do kuće. Time je bila prekinuta moja navika. Tako sam najzad naučio kako da smanjim gledanje televizije.

Pitanje: Kako to izgleda danas?

Vajant: Pa, još uvek imam problem da ne mogu ništa drugo da radim dok je televizor uključen. Zato ga uglavnom ne uključujem. U stvari, pre nekoliko meseci moj se televizor pokvario i uopšte se nisam trudio da ga dam na popravku.

[Slika na 291. strani]

Za neke je gledanje televizije ozbiljna zavisnost

[Slika na 294. strani]

Ako je televizor na „nezgodnom“ mestu, manje je iskušenje da ga uključiš