Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ponovna poseta hramu

Ponovna poseta hramu

Poglavlje 103

Ponovna poseta hramu

ISUS i njegovi učenici upravo su proveli treću noć u Betaniji otkako su stigli iz Jerihona. Sada ih već rana jutarnja svetlost u ponedeljak, 10. nisana, zatiče na putu za Jerusalim. Isus je gladan. Zato, kad ugleda malo drvo smokve sa lišćem, odlazi do njega da vidi ima li na njemu neka smokva.

Lišće na drvetu ne odgovara godišnjem dobu, jer smokvama nije vreme sve do juna, a sad je tek kraj marta. Ali, Isus očigledno misli da bi se, pošto je lišće uranilo, mogle naći i smokve. Međutim, on je razočaran. Lišće je drvetu dalo varljiv izgled. Isus proklinje drvo, i kaže: „Neka niko zauvek ne jede s tebe ploda.“ Posledice Isusovog dela i njegovo značenje saznale su se idućeg jutra.

Nastavljajući put, Isus i njegovi učenici ubrzo stižu u Jerusalim. On odlazi u hram, koji je posetio prethodnog popodneva. Međutim, danas on preduzima akciju, baš kao što je učinio pre tri godine kad je došao na Pashu 30. n. e. Isus izgoni one koji prodaju i kupuju u hramu i prevrće stolove menjača novca i onih koji prodaju golubove. Ne dozvoljava nikome da kroz hram pronese čak ni neki alat.

Koreći one koji menjaju novac i prodaju životinje u hramu, on kaže: „Nije li pisano: ’Moja će se kuća zvati kućom molitve za sve narode‘? A vi ste je učinili razbojničkom pećinom.“ Oni su razbojnici jer zahtevaju preteranu cenu od onih koji imaju mali izbor, budući da moraju od njih kupovati životinje potrebne za žrtvu. Zato Isus gleda na te trgovačke poslove kao na oblik iznuđivanja ili pljačke.

Kad glavari sveštenički, književnici i prvaci naroda čuju šta je Isus učinio, opet traže način da ga ubiju. Time oni dokazuju da su nepopravljivi. Ipak, oni ne znaju kako da ubiju Isusa, budući da sav narod nastavlja uporno da ostaje uz njega da bi ga čuo.

Osim prirodnih Jevreja, na Pashu dolaze i ne-Jevreji. To su prozeliti, što znači da su se obratili na jevrejsku religiju. Izvesni Grci, očigledno prozeliti, prilaze sada Filipu i mole ga da vide Isusa. Filip odlazi Andriji, možda da pita gde bi bilo prikladno da se ugovori takav sastanak. Isus je očigledno još uvek u hramu, gde ga Grci mogu videti.

Isus zna da mu je preostalo još samo nekoliko dana života i zato odgovarajuće prikazuje svoj položaj: „Došao je čas da se proslavi Sin čovečiji. Zaista, zaista vam kažem: Ukoliko zrno pšenice ne padne na zemlju i ne usahne, ostaje samo jedno zrno; ali, ako usahne, tada donosi mnogo ploda.“

Jedno zrno pšenice ima malu vrednost. Ali, šta ako je položeno u zemlju i „usahne“, završavajući svoj život kao seme? Ono tada nikne i vremenom naraste u stabljiku koja donosi mnogo, mnogo zrna pšenice. Na isti način, Isus je samo jedan savršeni čovek. Ali, ako umre veran Bogu, on postaje sredstvo pružanja večnog života vernima koji imaju isti samopožrtvovni duh poput njega. Zato Isus kaže: „Ko voli svoju dušu, uništava je, a ko mrzi svoju dušu u ovome svetu, sačuvaće je za večni život.“

Isus očigledno ne misli samo o sebi, jer nadalje objašnjava: „Bude li mi ko služio, neka me sledi, i gde sam ja, tu će biti i moj sluga. Bude li mi ko služio, Otac će mu iskazati čast.“ Kakva divna nagrada za sleđenje Isusa i služenje njemu! To je nagrada biti počašćen od Oca učestvovanjem s Hristom u Kraljevstvu.

Misleći na veliku patnju i bolnu smrt koja ga čeka, Isus nastavlja: „Sada je moja duša uznemirena, i šta ću reći? Oče, spasi me od ovog časa.“ Samo kad bi se moglo izbeći ono što ga čeka! Međutim, to se ne može, kao što kaže: „Ali, zato sam došao do ovog časa.“ Isus je u saglasnosti sa celom Božjom pripremom, uključujući svoju vlastitu žrtvenu smrt. Matej 21:12, 13, 18, 19; Marko 11:12-18; Luka 19:45-48; Jovan 12:20-27.

▪ Zašto Isus očekuje da će naći smokve iako nije vreme za njih?

▪ Zašto Isus one koji prodaju u hramu naziva ’razbojnicima‘?

▪ Na koji način je Isus poput zrna pšenice koje usahne?

▪ Kako se Isus oseća s obzirom na patnju i smrt koje ga čekaju?