Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Poučavanje s primerima

Poučavanje s primerima

Poglavlje 43

Poučavanje s primerima

ISUS je očigledno u Kafarnaumu kad prekorava fariseje. Kasnije tog dana on napušta kuću i hoda pored Galilejskog mora, gde se okuplja mnoštvo naroda. Ovde on ulazi u čamac, otiskuje se od obale i počinje poučavati narod koji stoji na obali o Kraljevstvu nebeskom. On to čini pomoću niza poređenja ili primera, koji su svi uzeti iz okoline koja je vrlo bliska ljudima.

Kao prvo, Isus govori o sejaču koji seje seme. Neko seme padne na put i pojedu ga ptice. Drugo seme padne na kamenito tlo. Pošto nemaju dubok koren, mlade biljke venu pod žarkim suncem. Drugo seme pak padne u trnje, koje uguši biljke kad uzrastu. Konačno, nešto semena padne na dobru zemlju i dâ stostruki, šezdesetorostruki ili tridesetorostruki plod.

U jednom drugom primeru Isus upoređuje Kraljevstvo Božje sa čovekom koji seje seme. Kako dani odmiču, dok čovek spava i dok je budan, seme raste. Čovek ne zna kako. Ono raste samo i uzraste do klasa. Kad klasje sazri, čovek obavlja žetvu.

Isus daje i treći primer o čoveku koji seje ispravnu vrstu semena, ali dok on spava, dolazi neprijatelj i poseje korov među žito. Sluga upita tog čoveka da li će iščupati korov, ali ovaj odgovara: ’Ne, jer ćeš s njim iščupati i pšenicu. Neka rastu zajedno sve do žetve. Tada ću reći žeteocima da odvoje korov i spale ga, a pšenicu spreme u žitnice.‘

Nastavljajući da govori mnoštvu na obali, Isus daje još dva primera. On objašnjava da je „kraljevstvo nebesko“ poput semena gorušice koji usadi neki čovek. Premda je najmanje od sveg semenja, kaže on, kad uzraste postane najveće od sveg bilja. Postane stablo na koje dolaze ptice i nalaze zaklon u njegovim granama.

Neki danas prigovaraju da postoji i manje seme od gorušičinog. Ali, Isus ne daje lekciju iz botanike. Od sveg semenja koje su poznavali tadašnji Galilejci, seme gorušice je zaista bilo najmanje. Zato su oni razumeli to poređenje o velikom rastu.

Konačno, Isus upoređuje „kraljevstvo nebesko“ sa kvascem koji uzima žena i pomeša ga sa tri velike mere brašna. Nakon određenog vremena, kaže on, kvasac se proširi po čitavom testu.

Nakon ovih pet poređenja, Isus otpušta mnoštvo i vraća se u kuću u kojoj prebiva. Uskoro mu se njegovih 12 apostola i drugi pridružuju.

Korist od Isusovih poređenja

Nakon Isusovog govora mnoštvu pored mora, učenici mu prilaze radoznali u vezi njegovog novog načina poučavanja. O, pa oni su ga i pre čuli kako se koristi poređenjima, ali nikad u takvom obimu. Zato pitaju: „Zašto im govoriš u poređenjima?“

Jedan od razloga za to je taj da se ispune prorokove reči: „U poređenjima ću otvoriti svoja usta, objaviti skriveno od osnivanja.“ Ali, nije samo to razlog. Upotreba poređenja služi toj svrsi da mu pomaže otkriti stav srca ljudi.

Većini ljudi je Isus zanimljiv samo kao majstor za pričanje priča i kao onaj koji čini čuda, a ne kao onaj kome treba služiti kao Gospodu i koga treba nesebično slediti. Oni ne žele da se uznemiravaju u njihovim gledištima ili njihovom načinu života. Oni ne žele da ta vest do te mere prodre u njih.

Zato Isus kaže: „Njima govorim u poređenjima zato što gledajući uzalud gledaju i slušajući uzalud slušaju, i ne shvataju smisao toga; i na njima se ispunjava Isaijino proročanstvo koje kaže: ’... Jer je srce tih ljudi postalo neosetljivo’“.

„Međutim“, nastavlja Isus, „srećne su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju. Jer, zaista vam kažem, mnogi su proroci i pravednici želeli videti ovo što vi gledate, a nisu videli, i čuti ovo što vi slušate, a nisu čuli.“

Da, 12 apostola i oni koji su bili s njima imali su prijemljivo srce. Zato Isus kaže: „Vama je dato da razumete svete tajne kraljevstva nebeskog, a njima nije dato.“ Zbog njihove želje za razumevanjem, Isus je objasnio svojim učenicima poređenje o sejaču.

„Seme je reč Božja“, kaže Isus, a zemlja je srce. U vezi semena koje je posejano na tvrdu površinu uz put on objašnjava: „Dolazi Đavo i odnosi reč iz njihovog srca kako ne bi poverovali i spasli se.“

S druge strane, seme posejano na zemlju koja leži na steni odnosi se na srca ljudi koji primaju reč s radošću. Međutim, pošto reč u takvim srcima ne može uhvatiti duboki koren, ti ljudi otpadaju onda kad dođe vreme kušnje i progonstva.

Što se tiče semena koje pada među trnje, nastavlja Isus, ono se odnosi na one koji su čuli reč. Oni su, međutim, zavedeni brigama, bogatstvom i zadovoljstvima ovog života, tako da ih to sve potpuno zaguši i ne mogu ništa dovesti do savršenstva.

Što se tiče semena na dobroj zemlji, to su, kako Isus konačno kaže, oni koji, nakon što su čuli reč s dobrim srcem, zadrže je i istrajnošću donose plodove.

Kako su samo blagoslovljeni ti učenici koji su od Isusa tražili objašnjenje za ono što uči! Isusova namera je da se njegova poređenja razumeju i da drugima saopšti istinu. „Ne donosi se svetiljka da se stavi pod korpu za meru ili pod krevet, zar ne?“ pita Isus. Ne, „ona se donosi da se stavi na postolje“. Zato Isus dodaje: „Pazite kako slušate“.

Blagoslovljeni s više pouka

Nakon što su Isusovi učenici dobili objašnjenje poređenja o sejaču, oni žele još više saznati. „Objasni nam“, traže oni, „poređenje o korovu u polju“.

Kako je različit stav ovih učenika od ostalog mnoštva na obali! Tim ljudima nedostaje iskrena želja da saznaju značenje tih poređenja, i zadovoljni su samo sa obrisom onoga što im se iznosi. Upoređujući te slušaoce s obale sa svojim radoznalim učenicima, koji su došli kod njega u kuću, Isus kaže:

„Merom kojom merite, vama će se meriti, da, i još će vam se nadodati“. Učenici mere Isusa iskrenim zanimanjem i pažnjom i zato su blagoslovljeni tako što primaju još više pouka. Tako, u odgovoru na pitanje svojih učenika, Isus objašnjava:

„Sejač dobrog semena je Sin čovečiji; polje je svet; dobro seme, to su sinovi Kraljevstva, a korov, to su sinovi zloga, a neprijatelj koji ga je posejao je Đavo. Žetva je svršetak sistema stvari, žeteoci su anđeli.“

Nakon što je razjasnio svaku pojedinost ovog poređenja, Isus opisuje ishod. On kaže da će na svršetku sistema stvari žeteoci, odnosno anđeli, odvojiti lažne korovu slične hrišćane od pravih ’sinova kraljevstva‘. Tada će „sinovi zloga“ biti označeni za uništenje, a sinovi Božjeg Kraljevstva, „pravednici“ zasjaće blistavo u Kraljevstvu svoga Oca.

Nakon toga, Isus blagosilja svoje radoznale učenike s još tri poređenja. Kao prvo on kaže: „Kraljevstvo je nebesko poput blaga skrivenog u polju koje je neki čovek našao i sakrio; i od radosti on ode, proda što ima i kupi to polje.“

„I opet“, nastavlja on, „Kraljevstvo je nebesko poput putujućeg trgovca koji traži vrsne bisere. Kad je našao biser visoke vrednosti, otišao je i odmah prodao sve što je imao, i kupio ga.“

Sam Isus je poput čoveka koji otkriva skriveno blago i poput trgovca koji nalazi skupoceni biser. On takoreći prodaje sve, odriče se časnog položaja na nebu i postaje mali čovek. Zatim, kao čovek na Zemlji, podnosi prekore, mržnju i progonstvo i dokazuje da je vredan da postane vladar Božjeg Kraljevstva.

Pred Isusove učenike stavljen je izazov da prodaju sve da bi dobili veliku nagradu: da budu suvladari s Hristom ili da budu zemaljski podanici Kraljevstva. Hoćemo li udeo u Božjem Kraljevstu smatrati nečim vrednijim od bilo čega drugog u životu, poput neprocenjivog blaga ili dragocenog bisera?

Konačno, Isus „Kraljevstvo nebesko“ upoređuje s mrežom u koju se hvata riba svake vrste. Prilikom odvajanja, neprikladne ribe se izbacuju, a dobre se zadržavaju. Isus kaže da će tako biti na svršetku ovog sistema stvari; anđeli će razdvojiti zle od pravednih, s tim što će zle sačuvati za uništenje.

Sam Isus započinje taj projekt ribarenja, a svoje prve učenike naziva ’ribarima ljudi‘. Tokom vekova se to delo ribarenja nastavlja pod nadzorom anđela. Konačno dolazi vreme da se izvuče „mreža“, koja simbolizuje organizacije na Zemlji koje tvrde da su hrišćanske.

Iako se neprikladne ribe bacaju u uništenje, možemo biti zahvalni za mogućnost da budemo ubrojeni među ’dobre ribe‘ koje će se zadržati. Ako pokazujemo istu iskrenu želju za znanjem i razumevanjem kao i Isusovi učenici, bićemo blagoslovljeni, ne samo s još više pouka, nego i Božjim blagoslovom večnog života. Matej 13:1-52; Marko 4:1-34; Luka 8:4-18; Psalam 78:2; Isaija 6:9, 10.

▪ Kada i gde Isus u primerima govori mnoštvu?

▪ Kojih pet poređenja Isus priča mnoštvu?

▪ Zašto Isus kaže da je seme gorušice najmanje od svega semenja?

▪ Zašto Isus govori u poređenjima?

▪ Kako Isusovi učenici pokazuju da se razlikuju od mnoštva?

▪ Kakvo objašnjenje poređenja o sejaču daje Isus?

▪ Kako se učenici razlikuju od mnoštva na obali?

▪ Ko ili šta se predstavlja sejačem, poljem, dobrim semenom, neprijateljem, žetvom i žeteocima?

▪ Koja tri dodatna poređenja daje Isus i šta iz njih možemo naučiti?