Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Radnici u vinogradu

Radnici u vinogradu

Poglavlje 97

Radnici u vinogradu

„ALI će mnogi koji su prvi“, upravo je rekao Isus, „biti poslednji i poslednji prvi.“ Sada on to prikazuje pričajući priču: „Jer je Kraljevstvo nebesko“, počinje on, „kao čovek, domaćin, koji je izašao rano ujutro da unajmi radnike za svoj vinograd.“

Isus nastavlja: „Kad se pogodio s radnicima za denar na dan, poslao ih je u vinograd. Izlazeći takođe oko trećeg sata, video je druge kako stoje bez posla na trgu; i njima je rekao: ’I vi otidite u vinograd, i što je god pravedno, daću vam.‘ Tako su oni otišli. Ponovo je izašao oko šestog i devetog sata i učinio isto. Konačno je otišao oko jedanaestog sata i našao druge kako stoje, i rekao im je: ’Zašto stojite ovde celi dan bez posla?‘ Rekli su mu: ’Jer nas niko nije unajmio.‘ Rekao im je: ’Otidite i vi u vinograd.‘“

Domaćin, ili vlasnik vinograda, je Jehova Bog, a vinograd je izraelska nacija. Radnici u vinogradu su osobe uzete u Zakon saveza; to su naročito oni Jevreji koji su živeli u vreme apostola. Samo je sa celodnevnim radnicima načinjen ugovor za nadnicu. Nadnica je bila denar za dnevni posao. Pošto je ’treći sat‘ 9 sati, oni koji su pozvani u trećem, šestom, devetom i jedanaestom satu radili su, pojedinačno, samo 9, 6, 3 i 1 sat.

Dvanaestočasovni, ili celodnevni, radnici predstavljaju jevrejske vođe koji su neprestano bili zaokupljeni religioznom službom. Oni nisu bili kao Isusovi učenici, koji su većinu svog života bili zaposleni ribarenjem ili drugim svetovnim zaposlenjima. Niti je sve do kraja 29. n. e. „domaćin“ poslao Isusa Hrista da sakupi takve da budu njegovi učenici. Tako su oni postali „poslednji“, ili radnici u vinogradu od jedanaestog sata.

Konačno, simbolični dnevni posao završava Isusovom smrću, i dolazi vreme da se radnici isplate. Sledi neobično pravilo da se najpre isplati poslednji, kao što je objašnjeno: „Kad je došlo veče, gospodar vinograda je rekao svom upravitelju: ’Pozovi radnike i daj im platu, krenuvši od poslednjeg prema prvom.‘ Kad su došli ljudi iznajmljeni u jedanaesti sat, svaki je dobio denar. Tako, kad su došli prvi, zaključili su da će dobiti više; ali i oni su primili isplatu u iznosu jednog denara. Primivši je, počeli su da mrmljaju protiv domaćina, i rekli su: ’Ovim poslednjim predan je jednosatni posao; ipak si ih izjednačio s nama koji smo poneli teret dana i goruću žegu!‘ Ali, on je u odgovoru jednome od njih rekao: ’Prijatelju, nisam ti učinio ništa nažao. Pogodio si se sa mnom za denar, zar ne? Uzmi što je tvoje i idi. Želim ovom poslednjem dati isto kao i tebi. Zar nije zakonito da činim što želim sa onim što je moje? Ili je tvoje oko zlo što sam ja dobar?‘“ U zaključku, Isus ponavlja raniju poruku, i kaže: „Na taj način će poslednji biti prvi, a prvi poslednji.“

Primanje denara ne zbiva se prilikom Isusove smrti, već na Pentekost 33. n. e., kad je Hrist, ’upravitelj‘, izlio sveti duh na svoje učenike. Ti Isusovi učenici su poput ’poslednjih‘, ili radnika unajmljenih u jedanaest. Denari ne predstavljaju dar samog svetog duha. Denari su nešto što su učenici mogli upotrebiti ovde na Zemlji. To je nešto što im znači život, njihov večni život. To je prednost da budu duhovni Izraelci, pomazani da propovedaju o Božjem Kraljevstvu.

Uskoro oni koji su unajmljeni prvi primećuju da su Isusovi učenici isplaćeni, i oni ih vide kako koriste simbolične denare. Ali, oni žele više od svetog duha i propratnih kraljevskih prednosti. Njihovo mrmljanje i prigovaranje uzima oblik proganjanja Hristovih učenika, ’poslednjih‘ radnika u vinogradu.

Da li je to ispunjenje u prvom veku jedino ispunjenje Isusovog poređenja? Ne, sveštenstvo tzv. hrišćanstva našeg, 20. veka bilo je, zbog svojih položaja i odgovornosti, ’prvo‘ koje je unajmljeno za rad u Božjem simboličnom vinogradu. Oni su gledali na predane propovednike povezane sa Biblijskim i traktatnim društvom Kula stražara kao na ’poslednje‘ koji imaju bilo kakvu pravovaljanu dužnost u Božjoj službi. Međutim, ustvari su oni, koje je sveštenstvo preziralo, bili ti koji su primili denar — čast da služe kao pomazani poslanici Božjeg nebeskog Kraljevstva. Matej 19:30–20:16.

▪ Šta je predstavljeno vinogradom? Ko je predstavljen vlasnikom vinograda i celodnevnim i jednosatnim radnicima?

▪ Kad je završen simbolični dnevni posao, i kad je izvršena isplata?

▪ Šta je predočeno isplatom denara?