Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Brak

Brak

Brak

Definicija: Zajednica muškarca i žene koji zajedno žive kao venčani par prema merilima izloženim u Svetom pismu. Brak je Božje uređenje. Omogućuje prisan odnos između muža i žene i pruža osećaj sigurnosti zbog ljubavi i lične privrženosti bračnih drugova. Jehova je osnovao bračnu zajednicu ne samo zato da bi čoveku obezbedio bliskog saradnika koji bi ga upotpunio već i da bi se rađali novi ljudi, i to unutar porodice. Gde god je moguće, zahteva se zakonska registracija braka koja je prihvatljiva za hrišćansku skupštinu.

Da li je zaista važno venčati se u skladu sa zakonskim propisima?

Titu 3:1: „Podsećaj ih da budu podložni i pokorni vlastima i vladarima.“ (Kada ljudi slede ove savete, čuva se čast i muža i žene, a deca su pošteđena prezira koji pada na one čiji roditelji nisu venčani. Sem toga, ako je brak zakonski registrovan, zaštićena su prava članova porodice u slučaju smrti jednog od supružnika.)

Jevr. 13:4: „Brak neka bude častan kod svih i bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima.“ (Da bi brak bio „častan“ mora biti zakonski registrovan. Kada govorimo o „bludu“ i „preljubi“, treba da zadržimo u mislima ono što stoji u Titu 3:1, što je prethodno citirano.)

1. Petr. 2:12-15: „Neka vaš život među ljudima iz sveta bude uzoran, da bi oni, videvši vaša dobra dela, iako vas optužuju da zlo činite, slavili Boga u dan kad dođe da ispita kakva su dela što se čine. Radi Gospoda podložite se svakoj ljudskoj vlasti: bilo kralju kao višem bilo namesnicima kao onima koje on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji čine dobro. Jer to je Božja volja, da dobrim delima ućutkate nerazumne ljude koji govore ono u šta nisu upućeni.“

Da li je bilo nekih „pravnih formalnosti“ kada su Adam i Eva započeli zajednički život?

Post. 2:22-24: „Jehova Bog je od rebra koje je uzeo čoveku [Adamu] načinio ženu i doveo je čoveku. Tada je čovek rekao: ’Evo napokon kosti od mojih kostiju i mesa od mog mesa. Neka se zove žena, jer je uzeta od čoveka.‘ Zato će čovek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno telo.“ (Zapazi da je sam Jehova Bog, Vrhovni vladar čitavog svemira, spojio Adama i Evu. Nisu muškarac i žena sami rešili da žive zajedno ne uzimajući u obzir zakonsku vlast. Zapazi takođe da je Bog naglasio trajnost te zajednice.)

Post. 1:28: „Zatim ih je [Adama i Evu] Bog blagoslovio i rekao im: ’Rađajte se i množite se, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad morskim ribama i stvorenjima koja lete po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji.‘“ (Najveći zakonski autoritet blagoslovio je tu zajednicu, dozvolio im da imaju polne odnose i dao im zadatak koji bi njihovom životu dao smisao.)

Može li neko biti poligamista ukoliko je to zakonom dozvoljeno?

1. Tim. 3:2, 12: „Nadglednik treba da bude besprekoran, da ima samo jednu ženu... Sluge pomoćnici neka imaju samo jednu ženu.“ (Tim muškarcima su bile poverene odgovornosti, ali su isto tako morali biti primer na koji bi se drugi u skupštini ugledali.)

1. Kor. 7:2: „Pošto je blud veoma raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svog muža.“ (Na osnovu ovoga se ne može zaključiti da je dozvoljeno u isto vreme imati više bračnih partnera.)

Zašto je Bog dozvolio Avrahamu, Jakovu i Solomonu da imaju više žena?

Jehova nije osnovao poligamiju. Adamu je dao samo jednu ženu. Kasnije je Lameh, Kainov potomak, uzeo sebi dve žene (Post. 4:19). S vremenom su i drugi to isto radili, a neki su uzimali robinje da im budu inoče. Bog je tolerisao takvo ponašanje, i u Mojsijevom zakonu je čak propisao ispravan način ophođenja prema takvim ženama. Tako je bilo sve dok nije osnovana hrišćanska skupština, od kada Bog zahteva da njegove sluge ponovo poštuju merila koja je on postavio u Edenu.

Što se tiče Avrahama, on je za ženu uzeo Saraju (Saru). Kada je imala oko 75 godina i kada je mislila da više nema nade da će roditi dete, ona je tražila da njen muž ima odnose s njenom sluškinjom kako bi posredstvom nje mogla imati zakonsko dete. Avraham je tako i postupio, ali to je dovelo do ozbiljnih problema u porodici (Post. 16:1-4). Jehova je ispunio svoje obećanje dato Avrahamu u vezi s ’potomkom‘ tako što je kasnije čudom prouzrokovao da Sara zatrudni (Post. 18:9-14). Avraham je tek posle Sarine smrti uzeo drugu ženu (Post. 23:2; 25:1).

Jakov je postao poligamista zato što ga je tast prevario. Jakov nije imao nameru da bude poligamista kada je pošao u Padan-Aram da traži ženu. Biblijski izveštaj dosta govori o rivalstvu između njegovih žena koje nikome nije donelo sreću (Post. 29:18–30:24).

Dobro je poznato da je Solomon imao mnogo žena i inoča. Ali mnogi ne znaju da je time kršio Jehovinu jasnu zapovest da kralj ’ne treba da ima mnogo žena, da mu srce ne zastrani‘ (P. zak. 17:17). Takođe treba zapaziti da se zbog uticaja svojih žena koje su bile tuđinke Solomon okrenuo obožavanju lažnih bogova i „počeo da čini ono što je zlo u Jehovinim očima i... Jehova se razgnevio na Solomona“ (1. Kralj. 11:1-9).

Da li je bračnim partnerima dozvoljeno da se razdvoje ukoliko više ne mogu da žive zajedno?

1. Kor. 7:10-16: „Onima koji su u braku zapovedam, ali ne ja, nego Gospod, da žena ne odlazi od muža — ako ipak ode, neka ostane neudata ili neka se pomiri s mužem — i da muž ne ostavlja ženu. A drugima kažem ja, a ne Gospod [ali kao što 40. stih pokazuje, Pavle je bio vođen svetim duhom]: ako neki brat ima ženu koja nije vernica i ona pristaje da živi s njim, neka je ne ostavlja, a tako i žena koja ima muža koji nije vernik i on pristaje da živi s njom, neka ne ostavlja muža. Jer muž koji nije vernik posvećen je svojom ženom i žena koja nije vernica posvećena je bratom. Inače bi vaša deca bila nečista, a sada su sveta. Ali ako onaj ko nije vernik želi da ode, neka ode. Brat ili sestra u tom slučaju nisu vezani, jer vas je Bog pozvao da živite u miru. Jer otkud znaš, ženo, da nećeš spasti muža? Ili otkud znaš, mužu, da nećeš spasti ženu?“ (Zašto bi neki Jehovin svedok podnosio teškoće i iskreno se trudio da sačuva brak? Zato što poštuje brak kao Božje uređenje i zato što se nada da će njegov bračni drug jednog dana odlučiti da služi istinitom Bogu.)

Kakvo je biblijsko gledište o razvodu i ponovnom sklapanju braka?

Mal. 2:15, 16: „’Čuvajte svoj duh i ženi svoje mladosti ne budite neverni! Jer ja mrzim razvod‘, kaže Jehova, Izraelov Bog.“

Mat. 19:8, 9: „[Isus] im je odgovorio: ’Mojsije vam je zbog okorelosti vašeg srca učinio ustupak da se razvodite od svojih žena, ali u početku nije bilo tako. Kažem vam, ko se razvede od svoje žene, osim zbog bluda [polnih odnosa izvan braka], i oženi se drugom, čini preljubu.‘“ (Dakle, nedužnom bračnom drugu je dozvoljeno, ukoliko to želi, da se razvede od bračnog druga koji je počinio blud.)

Rimlj. 7:2, 3: „Udata žena [je] zakonom vezana za muža dok je on živ, a ako joj muž umre, oslobođena je muževljevog zakona. Dakle, dok joj je muž živ, biće nazvana preljubnicom ako pripadne drugom čoveku. Ali ako joj muž umre, slobodna je od njegovog zakona, i nije preljubnica ako pripadne drugom čoveku.“

1. Kor. 6:9-11: „Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodne odnose, ni muškarci koji ležu s muškarcima... neće naslediti Božje kraljevstvo. A neki od vas bili su takvi, ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našeg Gospoda Isusa Hrista i duhom našeg Boga.“ (Ovim rečima se naglašava koliko je to ozbiljna stvar. Nepokajnički preljubnici neće biti u Božjem Kraljevstvu. Međutim, oni koji su ranije činili preljubu, ili su se možda ponovo venčali iako nisu imali pravo na to, mogu steći Božju naklonost i biti čisti pred njim ako se iskreno pokaju i iskazuju veru u otkupnu vrednost Isusove žrtve.)

Zašto je Bog u prošlosti dozvoljavao brak između brata i sestre?

Biblijski izveštaj ukazuje na to da se Kain oženio jednom od svojih sestara (Post. 4:17; 5:4), ili možda bratanicom ili sestričinom, i da se Avram oženio svojom polusestrom (Post. 20:12). Međutim, kasnije su u Zakonu koji je bio dat preko Mojsija takve bračne zajednice bile izričito zabranjene (Lev. 18:9, 11). One ni danas nisu dozvoljene među hrišćanima. U braku među bliskim rođacima mnogo je veća verovatnoća da će se štetni nasledni činioci preneti na potomstvo.

Zašto na početku ljudske istorije nije bilo neumesno sklopiti brak između brata i sestre? Bog je Adama i Evu stvorio kao savršene ljude i nameravao je da celokupno čovečanstvo potiče od njih (Post. 1:28; 3:20). Očigledno je da bi došlo do sklapanja braka među bliskim rođacima, naročito unutar nekoliko prvih generacija. Čak i kada se pojavio greh, postojala je relativno mala opasnost da će u prvim generacijama doći do deformacija zato što je ljudski rod bio veoma blizu savršenstva koje su Adam i Eva imali. Potvrda za to je i dugovečnost ljudi iz tog doba. (Vidi Postanak 5:3-8; 25:7.) Ali otprilike 2 500 godina nakon što je Adam sagrešio, Bog je zabranio sklapanje braka među bliskim rođacima. Time je bilo zaštićeno potomstvo, a moral Jehovinih slugu bio je izdignut iznad morala okolnih naroda koji su se upuštali u sve oblike izopačenosti. (Vidi Levitsku 18:2-18.)

Šta može doprineti tome da brak bude bolji?

(1) Zajedničko redovno proučavanje Božje Reči i molitva Bogu za pomoć u rešavanju problema (2. Tim. 3:16, 17; Posl. 3:5, 6; Fil. 4:6, 7).

(2) Poštovanje načela poglavarstva. Time se velika odgovornost stavlja na supruga (1. Kor. 11:3; Ef. 5:25-33; Kol. 3:19). A od supruge se zahteva iskren trud (Ef. 5:22-24, 33; Kol. 3:18; 1. Petr. 3:1-6).

(3) Zanimanje za suprotni pol ograničiti na svog bračnog druga (Posl. 5:15-21; Jevr. 13:4). Ljubav i iskrena zainteresovanost za potrebe bračnog druga zaštitiće osobu od toga da počini greh (1. Kor. 7:2-5).

(4) Prijatno i obzirno obraćanje; izbegavanje izliva gneva, prigovaranja i oštrih primedbi (Ef. 4:31, 32; Posl. 15:1; 20:3; 21:9; 31:26, 28).

(5) Marljivost i odgovornost u brizi oko toga da porodica ima krov nad glavom, odeću i hranu (Titu 2:4, 5; Posl. 31:10-31).

(6) Ponizno primenjivanje biblijskih saveta bez obzira na to da li smatraš da druga strana čini ili ne čini sve što treba (Rimlj. 14:12; 1. Petr. 3:1, 2).

(7) Razvijanje sopstvene duhovnosti (1. Petr. 3:3-6; Kol. 3:12-14; Gal. 5:22, 23).

(8) Pružanje neophodne ljubavi, pouke i vaspitavanja deci, ukoliko ih ima (Titu 2:4; Ef. 6:4; Posl. 13:24; 29:15).