Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ispoved

Ispoved

Ispoved

Definicija: Javno ili privatno izjašnjavanje ili priznavanje (1) onoga u šta neko veruje ili (2) greha.

Da li se priznavanje greha, uključujući i crkvenu ispoved pred sveštenikom, što se naučava u Katoličkoj crkvi, temelji na Bibliji?

Način obraćanja svešteniku

Tradicionalni način izražavanja koji se još uvek koristi glasi: „Blagoslovi me, Oče, jer sam grešio. Od moje poslednje ispovedi prošlo je...“ (Časopis U.S. Catholic, oktobar 1982, strana 6).

Mat. 23:1, 9DK: „Isus reče... ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.“

Gresi koji mogu biti oprošteni

„Crkva je oduvek naučavala da svi gresi, bez obzira na to koliko su teški, mogu biti oprošteni“ (The Catholic Encyclopedia, sa oznakom nihil obstat i imprimatur, R. K. Broderik, Nešvil, 1976, strana 554).

Jevr. 10:26: „Ako namerno grešimo nakon što smo dobro upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grehe.“

Mar. 3:29: „Ko huli na sveti duh, neće mu biti oprošteno doveka, nego je kriv za večni greh.“

Kako treba pokazati pokajanje

Ispovednik često kaže osobi koja se kaje da izgovori određeni broj molitvi „Očenaš“ i „Zdravo Marija“.

Mat. 6:7DK: „Kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da će za mnoge riječi svoje [to jest, besmisleno ponavljanje] biti uslišeni.“

Mat. 6:9-12DK: „Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima... oprosti nam dugove naše.“ (Nigde u Bibliji nije zapoveđeno da se molimo Mariji ili preko nje. Vidi Filipljanima 4:6, i stranu 213, pod naslovom „Marija“.)

Rimlj. 12:9DK: „Ljubav da ne bude lažna. Mrzeći na zlo držite se dobra.“

Zar Isus nije ovlastio apostole da opraštaju grehe?

Jov. 20:21-23DK: „Kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši dunu, i reče im: primite Duh sveti. Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.“

Kako su apostoli razumeli i primenjivali ove reči? U Bibliji ne postoji nijedan izveštaj u kome se kaže da je neki apostol slušao nečiju ispoved i zatim proglasio oproštenje greha. Međutim, u Bibliji je izloženo šta Bog traži od ljudi da bi im bili oprošteni gresi. Apostoli su pod vođstvom svetog duha mogli razlučiti da li neka osoba ispunjava te zahteve i na osnovu toga mogli su reći da li im je Bog oprostio ili nije. Na primer, vidi Dela apostolska 5:1-11, kao i 1. Korinćanima 5:1-5 i 2. Korinćanima 2:6-8.

Vidi i naslov „Apostolsko nasledstvo“.

Izučavaoci imaju različita mišljenja što se tiče porekla crkvene ispovedi

„Od četvrtog veka, crkvena ispoved je prihvaćeni metod“ (The Catholic Encyclopedia, R. K. Broderik, strana 58).

„Mnogi savremeni istoričari, i katolički i protestantski, utvrdili su da je ispovedanje bilo uobičajeno u crkvama Irske, Velsa i Velike Britanije, gde su sakramente, uključujući i ispaštanje, obično vršili nastojnik manastira i njegovi sveštenici-monasi. Izgleda da je uz manastirski običaj ispovedanja i uz javno i privatno pružanje duhovnog vođstva, redovna ispoved i ispoved pobožnosti uvedena i za laike... Međutim, sve do 11. veka tajni gresi nisu bili opraštani tokom ispovedi i pre pokajanja“ (New Catholic Encyclopedia, 1967, 11. tom, strana 75).

Istoričar A. H. Sejsi piše sledeće: „Spisi koji govore o obredima pokazuju da je u Vavilonu bilo uobičajeno javno i privatno ispovedanje. Izgleda da je privatna ispoved stariji i uobičajeniji postupak“ (The Religions of Ancient Egypt and Babylonia, Edinburg, 1902, strana 497).

Kako Jehovini svedoci gledaju na ispoved?

Ispovedanje vere javnim obznanjivanjem

Rimlj. 10:9, 10: „Ako svojim ustima obznanjuješ tu ’reč‘ — da je Isus Gospod — i ako u svom srcu iskazuješ veru da ga je Bog podigao iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem iskazuje vera i tako se postiže pravednost, a ustima se obznanjuje vera i tako se postiže spasenje.“

Mat. 10:32, 33: „Svako ko pred ljudima prizna da je u jedinstvu sa mnom, i ja ću pred svojim Ocem koji je na nebesima priznati da sam u jedinstvu s njim, a ko se god odrekne mene pred ljudima, i ja ću se odreći njega pred svojim Ocem koji je na nebesima.“

Kad neko greši protiv Boga

Mat. 6:6-12: „Kad se moliš, uđi u svoju najskrovitiju sobu i zatvori vrata, pa se pomoli svom Ocu koji je u tajnosti... ’Oče naš, koji si na nebesima, neka se sveti ime tvoje... i oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.‘“

Ps. 32:5: „Na kraju sam [Bogu] priznao greh svoj i krivicu svoju nisam prikrio. Rekao sam: ’Priznaću Jehovi prestupe svoje.‘ Ti si oprostio krivicu greha mojih.“

1. Jov. 2:1: „Ako neko i počini greh, kod Oca imamo pomoćnika — Isusa Hrista, pravednika.“

Kad neko sagreši svom bližnjem ili kad je njemu neko drugi sagrešio

Mat. 5:23, 24: „Ako, dakle, doneseš svoj dar na oltar i tamo se setiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred oltarom, pa idi i prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar.“

Mat. 18:15: „Ako tvoj brat počini greh, idi i ukaži mu nasamo na njegov prestup.“

Luka 17:3: „Ako tvoj brat počini greh, ukori ga. Ako se pokaje, oprosti mu.“

Ef. 4:32: „Budite dobri jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Hrista spremno oprostio vama.“

Kad neko počini ozbiljan prestup i želi duhovnu pomoć

Jak. 5:14-16: „Boluje li ko među vama [duhovno]? Neka pozove starešine iz skupštine, pa neka se oni mole za njega, mažući ga uljem u Jehovino ime. Molitva upućena s verom ozdraviće bolesnoga, i Jehova će ga podići. I ako je počinio grehe, biće mu [od Boga] oprošteno. Zato priznajte svoje grehe jedan drugome i molite se jedni za druge, da budete izlečeni.“

Posl. 28:13: „Ko krije prestupe svoje, neće imati uspeha, a ko ih priznaje i ostavlja, ukazaće mu se milosrđe.“

Šta ako neko ko je počinio grehe ne traži pomoć?

Gal. 6:1: „Braćo, ako neko nenamerno pogreši, vi koji ste duhovni ispravljajte takvog čoveka u duhu blagosti, pazeći na sebe da i sami ne dođete u iskušenje.“

1. Tim. 5:20: „One koji čine greh ukori pred svima [to jest pred onima koji znaju za taj greh], da i drugi imaju strah.“

1. Kor. 5:11-13: ’Prestanite da se družite sa svakim ko se zove brat, a koji je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori o drugima ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim nemojte ni da jedete... „Uklonite zloga iz svoje sredine!“‘