Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Marija (Isusova majka)

Marija (Isusova majka)

Marija (Isusova majka)

Definicija: Izuzetno počastvovana žena koju je Bog izabrao da rodi Isusa. Biblija spominje još pet žena koje su nosile to ime. Marija o kojoj govorimo poticala je iz loze kralja Davida, iz Judinog plemena i bila je Ilijeva ćerka. U trenutku kada se prvi put spominje u Bibliji, Marija je isprošena za Josifa, koji je takođe bio iz Judinog plemena i Davidov potomak.

 Kakvu pouku možemo izvući iz biblijskog izveštaja o Mariji?

(1) Jedna pouka je u tome da treba da slušamo ono što Bog kaže preko svojih glasnika, čak i onda kada nas u prvih mah uznemiri to što čujemo ili nam izgleda nemoguće (Luka 1:26-37).

(2) Čovek treba da bude hrabar da bi postupao u skladu s Božjom voljom i da bi se potpuno uzdao u Boga. (Vidi Luku 1:38. Kao što to pokazuju stihovi iz Ponovljenih zakona 22:23, 24, neudata Jevrejka koja bi ostala trudna snosila bi ozbiljne posledice.)

(3) Bog je spreman da upotrebi neku osobu bez obzira na to kakav je njen društveni položaj. (Uporedi Luku 2:22-24Levitskom 12:1-8.)

(4) Prednost treba dati duhovnim stvarima. (Vidi Luku 2:41; Dela apostolska 1:14. Od žena se nije zahtevalo da svake godine sa svojim mužem krenu na dug put do Jerusalima na Pashu, ali Marija je to činila.)

(5) Treba ceniti moralnu čistoću (Luka 1:34).

(6) Treba marljivo poučavati decu Božjoj Reči. (To se vidi na osnovu onoga što je Isus radio kada je imao 12 godina. Vidi Luku 2:42, 46-49.)

Da li je Marija zaista bila devica kada je rodila Isusa?

U Luki 1:26-31 piše da je „devici“ koja se zvala Marija anđeo Gavrilo preneo sledeću vest: „Zatrudnećeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus.“ Tada je, prema 34. stihu, Marija rekla anđelu: „Kako će to biti, kad još nisam imala odnose s muškarcem?“ U Mateju 1:22-25 stoji sledeće: „Sve se to dogodilo da bi se ispunilo ono što je Jehova rekao preko svog proroka: ’Evo, devica će zatrudneti i rodiće sina i daće mu ime Emanuilo‘, što znači: ’s nama je Bog‘. Tada se Josif probudio iz sna i učinio je kako ga je uputio Jehovin anđeo, i doveo je svoju ženu kući. Ali nije imao odnose s njom dok nije rodila sina. I dao mu je ime Isus.“

Realno gledano, da li je to moguće? Stvoritelju, koji je načinio ljudske reproduktivne organe, sigurno nije bilo nemoguće da natprirodnim putem izazove oplodnju jajne ćelije u Marijinoj materici. Jehova je čudom preneo životnu silu i obrazac ličnosti svog prvorođenog nebeskog Sina u Marijinu matericu. Božja sila, njegov sveti duh, štitila je razvoj deteta u Marijinoj materici tako da je na kraju rođen savršen čovek (Luka 1:35; Jov. 17:5).

Da li je Marija zauvek ostala devica?

Mat. 13:53-56: „Kad je Isus ispričao ta poređenja, otišao je odande u drugi kraj. I kad je došao u svoj zavičaj, počeo je da ih poučava u njihovoj sinagogi, tako da su bili zadivljeni i rekli su: ’Otkuda ovome mudrost i moć da čini takva dela? Zar to nije tesarev sin? Zar se njegova majka ne zove Marija, i njegova braća [grčki: adelfi] Jakov, Josif, Simon i Juda? I zar nisu sve njegove sestre [grčki: adelfe] s nama?‘“ (Da li bi na osnovu ovih stihova zaključio da je Isus bio Marijino jedino dete ili da je imala još sinova i ćerki?)

Što se tiče grčkih reči adelfi i adelfe koje su upotrebljene u Mateju 13:55, 56, u jednoj enciklopediji se kaže da su te reči „u svetu u kome se govorilo grčkim jezikom u doba Jevanđeliste označavale rođenog brata i sestru i da ih je grčki čitalac u tom smislu i prihvatao. Pred kraj 4. veka (oko 380. godine) Helvidije je u jednom delu koje je sada izgubljeno isticao činjenicu da je Marija imala i drugu decu pored Isusa kako bi od nje stvorio uzor majkama u većim porodicama. Sv. Jeronim, podstaknut tradicionalnom verom Crkve u Marijinu večnu nevinost, napisao je jedan pamflet protiv Helvidija (383. n. e.) u kome je izneo jedno objašnjenje... koje je još uvek aktuelno među katoličkim izučavaocima.“

Mar. 3:31-35: „Došli su njegova majka i njegova braća. Stojeći napolju, poslali su nekoga da ga pozove. A oko njega je sedelo mnoštvo ljudi. I rekli su mu: ’Napolju su tvoja majka i tvoja braća, traže te.‘ Na to im reče: ’Ko su moja majka i moja braća?‘ I pogledavši one koji su sedeli oko njega, reče: ’Evo moje majke i moje braće! Ko god vrši Božju volju, on mi je brat i sestra i majka.‘“ (Ovde je napravljena jasna razlika između Isusove rođene braće i njegove duhovne braće, to jest učenika. Niko ne tvrdi da je ukazivanje na Isusovu majku značilo bilo šta drugo. Da li se onda može smatrati da nije bila reč o njegovoj rođenoj braći, već možda o rođacima? Kada se ne misli na rođenu braću već na rođake koristi se druga grčka reč [singenon], kao na primer u Luki 21:16.)

Da li je Marija bila Majka Božja?

Anđeo koji joj je najavio da će posredstvom jednog čuda roditi sina, nije joj rekao da će taj sin biti Bog. Kazao joj je: „Zatrudnećeš i rodićeš sina. Daj mu ime Isus. On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega... Zato će dete koje ćeš roditi biti sveto, Božji Sin“ (Luka 1:31-35).

Jevr. 2:14, 17: „Pošto su ta ’deca‘ ljudi od krvi i mesa, i on [Isus] je postao čovek od krvi i mesa... Zato je u svemu morao da postane poput svoje ’braće‘.“ (Ali da li bi bio „poput svoje braće“ ako bi bio bogočovek?)

U jednoj enciklopediji piše sledeće: „Marija je zaista majka Božja ukoliko su ispunjena dva uslova: da je ona zaista Isusova majka i da je Isus zaista Bog“ (New Catholic Encyclopedia, 1967, 10. tom, strana 21). Biblija kaže da je Marija bila Isusova majka, ali da li je Isus bio Bog? U četvrtom veku, dakle kada je pisanje Biblije već uveliko bilo završeno, Crkva je formulisala doktrinu o Trojstvu (New Catholic Encyclopedia, 1967, 14. tom, strana 295; vidi strane 389, 390, pod naslovom „Trojstvo“). U to vreme je nastao Nikejski simvol vere u kome se za Isusa Hrista kaže da je „Bog“. Posle toga, na saboru u Efesu 431. godine n. e., Crkva je proglasila da je Marija Teotokos, što znači „Bogorodica“ ili „Majka Božja“. Međutim, ni taj naziv ni ta ideja ne nalaze se ni u jednom prevodu Biblije. (Vidi strane 141-145, pod naslovom „Isus Hrist“.)

Da li je Marija bila bezgrešno začeta, što bi značilo da od svoje majke nije nasledila greh?

Što se tiče porekla ovog verovanja u jednoj enciklopediji se priznaje sledeće: „... u Svetom pismu se ne govori izričito o Bezgrešnom začeću... Prvi crkveni oci su smatrali da je Marija sveta ali ne i apsolutno bezgrešna... Nemoguće je sa sigurnošću reći kada je to verovanje postalo deo vere, ali izgleda da je do 8.  i 9. veka postalo opšteprihvaćeno... [Godine 1854. papa Pije IX definisao je tu dogmu] ’kojom se smatra da je Najblaženija Devica Marija prilikom svog začeća bila sačuvana od svake mrlje prvobitnog greha‘.“ To verovanje bilo je potvrđeno na Drugom vatikanskom saboru, 1962-1965 (New Catholic Encyclopedia, 1967, 7. tom, strane 378-381; The Documents of Vatican II, Njujork, 1966, urednik V. M. Abot, S. J., strana 88).

Sama Biblija kaže: „Kao što je preko jednog čoveka [Adama] u svet ušao greh i preko greha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagrešili“ (Rimlj. 5:12). Da li se to odnosi i na Mariju? Biblijski izveštaj kaže da je, u skladu sa zahtevima iz Mojsijevog zakona, 40 dana posle Isusovog rođenja Marija prinela u hramu u Jerusalimu žrtvu za greh radi očišćenja. I ona je od Adama nasledila greh i nesavršenost (Luka 2:22-24; Lev. 12:1-8).

Da li je Marija uzašla na nebo u materijalnom telu?

Govoreći o proglasu kojim je 1950. godine papa Pije XII ozvaničio ovu dogmu kao deo katoličke vere, jedna enciklopedija kaže: „U Bibliji se nigde ne govori o Marijinom uzašašću, ali papa insistira na odredbi o proglašenju da je Sveto pismo temelj te istine“ (New Catholic Encyclopedia, 1967, 1. tom, strana 972).

Sama Biblija kaže: „Telo i krv ne mogu naslediti Božje kraljevstvo, niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost“ (1. Kor. 15:50). Isus je rekao „Bog je Duh“. Kada je Isus uskrsnuo ponovo je postao duh, ali je tada postao „duh koji daje život“. Anđeli su takođe duhovna stvorenja (Jov. 4:24; 1. Kor. 15:45; Jevr. 1:13, 14). Da li se onda na temelju Biblije može reći da neko odlazi u nebeski život u telu kojem je potrebno fizičko okruženje poput onog na zemlji da bi opstalo? (Vidi strane 418-420, pod naslovom „Uskrsenje“.)

Da li je ispravno molitve upućivati Mariji kao posrednici?

Isus Hrist je rekao: „Molite se, dakle, ovako: ’Oče naš, koji si na nebesima...‘“ Takođe je rekao: „Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim preko mene.... Ako nešto zamolite u moje ime, učiniću to“ (Mat. 6:9; Jov. 14:6, 14).

Da li će molitve upućene Ocu preko Isusa Hrista biti prihvaćene sa isto toliko razumevanja i saosećanja kao da su upućene preko nekoga ko je imao iskustvo kao pripadnik ženskog roda? Što se tiče Oca, Biblija nam kaže: „Kao što je otac milosrdan sinovima svojim, tako je i Jehova milosrdan onima koji ga se boje. Jer on dobro poznaje građu našu, pamti da smo prah.“ On je „Bog milosrdan i milostiv, spor na gnev i pun dobrote i istine“ (Ps. 103:13, 14; Izl. 34:6). O Hristu je zapisano sledeće: „Naš prvosveštenik je neko ko ne samo što može da saoseća s nama u našim slabostima, nego je i poput nas iskušan u svemu, ali nije zgrešio. Pristupimo, dakle, sa slobodom govora prestolu nezaslužene dobrote, da bi nam Bog pokazao milosrđe i iskazao nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć“ (Jevr. 4:15, 16).

Da li je obožavanje likova Marije u skladu s hrišćanstvom koje se zasniva na Bibliji?

Taj običaj je preporučen na Drugom vatikanskom saboru (1962-1965). „Ovaj presveti Sinod... savetuje svim sinovima Crkve da velikodušno podupiru kult, naročito liturgijski kult Blažene Device. Nalaže se da se običaji i iskazivanje odanosti prema njoj veoma cene kao što to vekovima preporučuje crkvena vlast, i da se ranije izdate odredbe u vezi sa obožavanjem likova Hrista, Blažene Device i svetaca pobožno drže“ (The Documents of Vatican II, strane 94, 95).

Biblijski odgovor potraži pod naslovom „Likovi“, na stranama 204-208.

Da li se u hrišćanskoj skupštini prvog veka Mariji iskazivala posebna čast?

Apostol Petar u svojim nadahnutim pismima nigde nije spomenuo Mariju. Apostol Pavle u svojim nadahnutim poslanicama nije upotrebio njeno ime već je govorio o njoj samo kao o ’ženi‘ (Gal. 4:4).

Kakav je primer Isus ostavio kada je reč o odnosu prema njegovoj majci?

Jov. 2:3, 4: „Kad je nestalo vina [na svadbi u Kani], Isusu je majka rekla: ’Nemaju vina.‘ Isus joj je rekao: ’Šta ja imam s tim, ženo? Moj čas još nije došao.‘“ (Dok je bio dete Isus je slušao svoju majku i svog poočima. Ali kao odrastao čovek ljubazno, ali odlučno je odbacio Marijin savet. Ona je to ponizno prihvatila.)

Luka 11:27, 28: „Dok je [Isus] to govorio, jedna žena iz naroda je povikala: ’Srećna je utroba koja te je nosila i grudi koje su te dojile!‘ A on je rekao: ’Ne, nego srećni su oni koji slušaju Božju reč i drže je!‘“ (To je sigurno bila izvanredna prilika da Isus iskaže posebnu čast svojoj majci ukoliko bi to bilo prikladno. Ali on to nije uradio.)

Odakle potiče obožavanje Marije?

Katolički sveštenik Endru Grili kaže sledeće: „Marija je jedan od najmoćnijih religioznih simbola u istoriji Zapadnog sveta... Simbol Marije direktno povezuje hrišćanstvo s drevnim religijama u kojima se obožavala boginja majka (The Making of the Popes 1978, SAD, 1979, strana 227).

Zanimljivo je na kom mestu je potvrđeno učenje da je Marija Majka Božja. „Sabor u Efesu održan je u bazilici Teotokos 431. godine. U tom gradu koji je bio toliko poznat po odanosti Artemidi, ili Dijani kako su je Rimljani zvali, gde se za njen lik govorilo da je pao s neba, u senci velikog hrama koji je od 330. n. e posvećen Velikoj Majci i koji je prema tradiciji Marijino privremeno boravište, naziv ’Bogorodica‘ teško da je mogao biti neprihvaćen“ (The Cult of the Mother-Goddess, Njujork, 1959, E. O. Džejms, strana 207).

Ako neko kaže:

’Verujete li u Devicu Mariju?‘

Možeš odgovoriti: ’Sveto pismo jasno kaže da je majka Isusa Hrista bila devica, i mi u to verujemo. Bog je bio njegov Otac. Dete koje se rodilo zaista je bilo Božji Sin, kao što je anđeo i rekao Mariji (Luka 1:35).‘ Zatim možeš dodati: ’Međutim, da li ste se ikada pitali zašto je bilo toliko važno da se Isus rodi na takav način?... Jedino tako je mogla biti obezbeđena otkupnina kojom bismo bili oslobođeni greha i smrti (1. Tim. 2:5, 6; zatim možda Jovan 3:16).‘

Ili možeš reći: ’Da, verujemo. Verujemo u sve ono što Sveto pismo kaže o njoj, a ono izričito kaže da je bila devica kada je rodila Isusa. Dopadaju mi se i druge stvari koje Sveto pismo govori o Mariji jer od nje možemo mnogo toga naučiti. (Upotrebi informacije na  stranama 209, 210.)‘

’Vi ne verujete u Devicu Mariju‘

Možeš odgovoriti: ’Shvatam da ima ljudi koji ne veruju da je devica rodila Božjeg Sina. Ali mi u to verujemo. (Otvori neku od naših knjiga tamo gde se govori o toj temi i pokaži to stanaru.)‘ Zatim možeš dodati: ’Ali da li nam je potrebno još nešto da bismo postigli spasenje?... Zapazite šta je Isus rekao u molitvi svom Ocu (Jov. 17:3).‘