Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Poslednji dani

Poslednji dani

 Poslednji dani

Definicija: Biblijski izraz „poslednji dani“ ukazuje na završni period koji vodi do izvršenja Božje presude kojom se označava kraj poretka. Poslednji dani jevrejskog poretka, u kome je hram u Jerusalimu bio centar obožavanja, završili su se 70. godine n. e. uništenjem Jerusalima. Ono što se tada događalo jeste predslika onoga što će se događati u mnogo većim razmerama i u čitavom svetu u vreme kada se svi narodi budu suočili sa izvršenjem Božje presude. Poslednji dani ovog zlog sveta počeli su 1914. godine.

Šta pokazuje da danas živimo u „poslednjim danima“?

Biblija opisuje događaje i okolnosti karakteristične za ovo značajno razdoblje. Taj „znak“ je složen i sastoji se od više aspekata, i ispunjenje svih aspekata tog znaka mora biti jasno vidljivo tokom jednog razdoblja u istoriji. Različiti aspekti tog znaka zapisani su u 24. i 25. poglavlju Mateja, 13. poglavlju Marka i 21. poglavlju Luke, a dodatni detalji se nalaze u 2. Timoteju 3:1-5, 2. Petrovoj 3:3, 4 i Otkrivenju 6:1-8. Na osnovu nekoliko primera razmotrićemo neka istaknuta obeležja tog znaka.

’Ustaće narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo‘ (Mat. 24:7)

Rat remeti život na zemlji već hiljadama godina. Vodili su se mnogi međunarodni i lokalni ratovi. Međutim, 1914. godine je počeo Prvi svetski rat. To nije bio sukob dveju vojski na bojnom polju. Prvi put su sve velike sile bile u ratu. Čitavi narodi, uključujući i civile, bili su mobilisani da bi učestvovali u tom ratu. Procenjuje se da je do kraja rata 93 posto svetskog stanovništva bilo uključeno u sukobe. (Informacije o istorijskom značaju 1914. godine nalaze se na  stranama 288, 289.)

Kao što je prorečeno u Otkrivenju 6:4, ’mir je uzet sa zemlje‘. Zato je svet od 1914. godine u stalnom previranju. Drugi svetski rat trajao je od 1939. do 1945. godine. Prema rečima penzionisanog admirala Ženea La Roka, od 1945. do 1982. godine vođeno je još 270 ratova. U dvadesetom veku u ratovima je poginulo više od 100 miliona ljudi. Prema jednom izveštaju, 1982. godine je 100 miliona ljudi direktno ili indirektno učestvovalo u ratovima (World Military and Social Expenditures).

Da li je potrebno još nešto što će potvrditi da se ispunjava ovaj aspekt proročanstva? Desetine hiljada nuklearnih bojevih glava spremno je za upotrebu. Vodeći naučnici su rekli da ukoliko bi narodi iskoristili samo deo svog nuklearnog arsenala, civilizacija i verovatno čitav ljudski rod bili bi uništeni. Međutim, biblijska proročanstva ne govore o takvom ishodu.

„Biće gladi... po raznim mestima“ (Mat. 24:7)

Tokom ljudske istorije bilo je dosta gladi. U kojoj meri je 20. vek bio pogođen glađu? Svetski rat je doveo do toga da su u Evropi i Aziji mnogi umrli od gladi. Afrika je bila zahvaćena sušom, što je dovelo do velike nestašice hrane. Krajem 1980. godine Organizacija za ishranu i poljoprivredu procenila je da je 450 miliona ljudi na ivici smrti zbog gladi, i da skoro milijardu ljudi nema dovoljno hrane. Zbog nestašice hrane oko 40 miliona ljudi godišnje umire, a nekih godina i do 50 miliona ljudi.

Da li su ove nestašice hrane po nečemu karakteristične? Jesu. One postoje iako u suštini ima dovoljno hrane. Neke zemlje imaju velike zalihe hrane, i savremenim prevoznim sredstvima brzo bi je mogle dostaviti onima kojima je potrebna. Ali politički i ekonomski interesi možda nalažu da se postupi drugačije. U stvari, zemlje u kojima milioni ljudi imaju malo hrane možda izvoze većinu svojih najboljih prehrambenih proizvoda u zemlje koje već imaju obilje. Situacija više nije lokalnog karaktera, već poprima svetske razmere. Godine 1981. u jednom časopisu pisalo je sledeće: „Porast životnog standarda i sve veća potražnja za prehrambenim proizvodima širom sveta dovodi do rasta cena hrane, zbog čega je najsiromašnijim zemljama sve teže da uvezu hranu koja im je potrebna“ (The New York Times). U mnogim zemljama proizvodnja hrane, čak i uz pomoć savremene nauke, ne može držati korak s porastom broja stanovnika. Savremeni stručnjaci na tom polju ne vide realno rešenje tog problema.

„Biće snažnih zemljotresa“ (Luka 21:11)

Tačno je da je u prošlim vekovima bilo velikih zemljotresa. Osim toga, zahvaljujući osetljivim instrumentima naučnici sada mogu zabeležiti više od milion zemljotresa godišnje. Ali ljudima nisu potrebni neki posebni instrumenti da bi saznali gde se dogodio snažan zemljotres.

Da li je od 1914. godine bilo dosta snažnih zemljotresa? Prema podacima Nacionalnog geofizičkog centra u Boulderu, u Koloradu, koji su dopunjeni brojnim priručnicima, 1984. godine sačinjen je tabelarni prikaz kojim su obuhvaćeni samo zemljotresi čija je jačina iznosila najmanje 7,5 stepeni Rihterove skale, ili zemljotresi koji su pričinili materijalnu štetu od najmanje pet miliona američkih dolara ili u kojima je stradalo najmanje 100 ljudi. Procenjeno je da je u razdoblju od 2 000 godina pre 1914. bilo 856 takvih zemljotresa. Ta ista tabela pokazuje da je tokom samo 69 godina posle 1914. bilo 605 takvih zemljotresa. To znači da je u poređenju s prethodnih 2 000 godina, od 1914. prosečan broj zemljotresa u toku godine 20 puta veći.

„Po raznim mestima biće pošasti“ (Luka 21:11)

Pred kraj Prvog svetskog rata španska groznica je prohujala našom planetom i odnela više od 20 miliona ljudskih života, zbog čega se ne može meriti ni sa jednom epidemijom u istoriji ljudskih bolesti. Uprkos naprecima u medicini, svake godine veliki danak uzimaju rak, srčana oboljenja, mnoge venerične bolesti, multipla skleroza, malarija, rečno slepilo i Šagasova bolest.

„Bezakonja će sve više biti, pa će kod većine ohladneti ljubav“ (Mat. 24:11, 12)

Jedan uvaženi kriminolog kaže: „Ono što upada u oči kad posmatrate kriminal na svetskom nivou jeste velik i konstantan porast na svakom mestu. Izuzeci koji postoje samo su usamljeni slučajevi koje će uskoro odneti plima“ (The Growth of Crime, Njujork, 1977, Ser Leon Radzinovic i Džoan King, strane 4, 5). Taj porast je stvaran, i to nije samo stvar bolje obaveštenosti. Tačno je da je i ranije bilo kriminala, ali nikada nije bio tako rasprostranjen kao danas. Osobe koje imaju malo više godina znaju to iz ličnog iskustva.

Bezakonje o kome se govori u proročanstvu obuhvata i prezir prema poznatim Božjim zakonima, stavljanje ličnih interesa na prvo mesto koje u stvari pripada Bogu. Zbog takvog stava broj razvoda raste vrtoglavom brzinom, polni odnosi van braka i homoseksualnost naširoko su prihvaćeni, a svake godine se izvrši na desetine miliona abortusa. Takvo bezakonje je (u Mateju 24:11, 12) povezano sa uticajem lažnih proroka koji Božju Reč stavljaju po strani zarad svojih učenja. Ljudi obraćaju pažnju na njihovu filozofiju umesto da se drže Biblije, što doprinosi tome da u svetu ima sve manje ljubavi (1. Jov. 4:8). Pročitaj opis koji se nalazi u 2. Timoteju 3:1-5.

„Biće zastrašujućih prizora“ (Luka 21:11)

U jednom časopisu je pisalo: „Činjenica je da je strah najjača emocija koja dominira našim životom“ (U.S. News & World Report, 11. oktobar 1965, strana 144). „Nikada ranije ljudi nisu bili toliko preplašeni kao što su sada“, izveštava se u jednom nemačkom časopisu (Hörzu, br. 25, 20. jun 1980, strana 22).

Mnogi faktori doprinose toj globalnoj atmosferi straha: nasilni kriminal, nezaposlenost, ekonomska nestabilnost jer su mnoge države u velikim dugovima, zagađenje životne sredine, pomanjkanje jakih porodičnih veza i ljubavi, i preovladavajući osećaj da je čovečanstvo u neposrednoj opasnosti od nuklearnog uništenja.

’Hristove prave sledbenike mrzeće svi narodi zbog njegovog imena‘ (Mat. 24:9)

Hristovi sledbenici nisu progonjeni zato što se mešaju u politiku već ’zbog Isusovog imena‘, zbog toga što njega priznaju kao Jehovinog Mesijanskog Kralja, zato što više slušaju Hrista nego zemaljske vladare, zato što verno zastupaju njegovo Kraljevstvo i ne mešaju se u svetska zbivanja. Kao što potvrđuje savremena istorija, takav je stav prema Jehovinim svedocima širom sveta.

„Ova dobra vest o kraljevstvu propovedaće se po celom svetu za svedočanstvo“ (Mat. 24:14)

Vest koja treba da se propoveda jeste da je Božje Kraljevstvo sa Isusom Hristom na čelu počelo da vlada na nebesima, da će uskoro uništiti čitav zao svet, da će pod njegovom vlašću ljudi postići savršenstvo i da će zemlja biti pretvorena u raj. Ta dobra vest se sada propoveda u preko 200 zemalja i ostrva, do najudaljenijih delova planete. Svake godine Jehovini svedoci provedu više od milijardu sati u propovedanju i posećivanju ljudi kako bi svi mogli čuti tu vest.

Na šta ukazuju svi ti događaji u „poslednjim danima“?

Luka 21:31, 32: „Kad vidite da se sve to zbiva, znajte da je blizu Božje kraljevstvo [to jest, vreme kada će ono uništiti sadašnji zli svet i zavladati zemljom]. Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.“ (Taj znak je vidljiv od 1914. godine, tako da preostalo vreme mora da je veoma kratko. Događaji u svetu to jasno pokazuju.)

Zašto Jehovini svedoci kažu da su „poslednji dani“ počeli 1914. godine?

Biblijska proročanstva ukazuju na 1914. godinu. Detalji u vezi s hronologijom nalaze se na stranama 87-89, pod naslovom „Datumi“. Da se radi o 1914. godini pokazuje i činjenica da se od te godine situacija u svetu odvija upravo onako kako je to i prorečeno. Činjenice koje su prethodno navedene to jasno potvrđuju.

  Kako istoričari gledaju na 1914. godinu?

„Kada se osvrnemo na prošlost, danas jasno vidimo da je izbijanje Prvog svetskog rata dovelo do ’vremena nevolja‘ dvadesetog veka iz kog naša civilizacija još nije isplivala — da se poslužimo vrlo snažnim izrazom britanskog istoričara Arnolda Tojnbija. Direktno ili indirektno svi nemiri druge polovine ovog veka potiču od 1914.“ (The Fall of the Dynasties: The Collapse of the Old Order, Njujork, 1963, Edmond Tejlor, strana 16).

„Generacija Drugog svetskog rata, moja generacija, uvek će razmišljati o tom sukobu kao o savremenoj prekretnici... Treba uzeti u obzir našu taštinu, naš lični susret sa istorijom. Ali treba da znamo da je u društvenim okvirima presudna promena nastupila s Prvim svetskim ratom. Tada su se raspali politički i društveni sistemi koji su građeni vekovima — a u nekim slučajevima su se raspali za samo nekoliko sedmica. Neki su zauvek promenjeni. U Prvom svetskom ratu su izgubljene vekovne vrednosti... Drugi svetski rat je nastavio, produbio i potvrdio tu promenu. U društvenim okvirima Drugi svetski rat je poslednja bitka Prvog svetskog rata“ (The Age of Uncertainty, Boston, 1977, Džon. K. Galbrejt, strana 133).

„Prošlo je pola veka, ali tragovi koje je tragedija Velikog Rata [Prvog svetskog rata koji je počeo 1914] ostavila na telu i duši naroda nisu izbledeli... Razmere tog fizičkog i moralnog iskušenja bile su tolike da ništa više nije bilo kao ranije. Celokupno društvo: oblici vladavina, državne granice, zakoni, oružane snage, međudržavni odnosi, kao i ideologije, porodični život, sudbina, položaj, lični odnosi — sve se iz korena promenilo... Čovečanstvo je izgubilo ravnotežu, i do današnjeg dana nije je povratilo“ (govor generala Šarla de Gola 1968. godine, Le Monde, 12. novembar 1968, strana 9).

Da li će iko preživeti kraj ovog sveta?

Sigurno hoće. Kraj ovog sveta neće biti posledica sveopšteg nuklearnog rata, već posledica velike nevolje u okviru koje će biti „rat koji će se dogoditi na veliki dan Boga Svemoćnog“ (Otkr. 16:14, 16). U tom ratu neće biti uništena naša planeta, niti će se zatrti čitavo čovečanstvo.

Mat. 24:21, 22: „Tada će biti velika nevolja kakve nije bilo od početka sveta do sada, niti će je više biti. I kad se ne bi skratili ti dani, niko se ne bi spasao. Ali zbog izabranih skratiće se ti dani.“ (Dakle, neko će preživeti.)

Posl. 2:21, 22: „Čestiti će živeti na zemlji, i besprekorni će ostati na njoj. A zli će biti istrebljeni sa zemlje, i oni koji postupaju neverno biće iščupani iz nje.“

Ps. 37:29, 34: „Pravednici će posedovati zemlju, i zauvek će na njoj živeti. Uzdaj se u Jehovu, i drži se puta njegovog, on će te uzvisiti i ti ćeš zemlju posedovati. Kad zli budu istrebljeni, ti ćeš to gledati.“

Zašto je Bog dozvolio da prođe toliko vremena pre nego što uništi zle?

2. Petr. 3:9: „Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, već je strpljiv s vama jer ne želi da iko propadne, već da svi dođu do pokajanja.“

Mar. 13:10: „U svim narodima najpre mora da se propoveda dobra vest.“

Mat. 25:31, 32, 46: „Kad Sin čovečji [Isus Hrist] stigne u svojoj slavi i svi anđeli s njim, tada će sesti na svoj slavni presto. I svi će se narodi skupiti pred njim, i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. I ovi [koji nisu priznali Hristovu duhovnu braću kao predstavnike samog Kralja] će otići u večnu smrt, a pravednici u večni život.“

Vidi i strane 343, 344 i 131-133.

Ako neko kaže:

’Sada nije ništa gore; oduvek je bilo ratova, gladi, zemljotresa i kriminala‘

Možeš odgovoriti: ’Razumem vas što tako mislite. Rođeni smo u svetu u kom se takve stvari dešavaju svakodnevno. Ali istoričari kažu da je 20. vek po nečemu sasvim drugačiji. (Pročitaj navode na  stranama 288, 289.)‘

Ili možeš reći: ’Nije značajna samo činjenica da je oduvek bilo ratova, gladi, zemljotresa i kriminala. Da li ste znali da se znak koji je Isus dao sastoji od više stvari?‘ Zatim možeš dodati: ’On nije rekao da će bilo koji od tih znakova sam za sebe biti dokaz da živimo u „poslednjim danima“. Ali značajno je kada se svi delovi znaka ispunjavaju — a naročito kada se to dešava u svetskim razmerama i kada počinje godinom na koju ukazuje biblijska hronologija.‘ (Vidi  strane 283-288, kao i strane 87-89.)

’Kako znate da se neka buduća generacija neće bolje uklapati u to proročanstvo od ove?‘

Možeš odgovoriti: ’To je zanimljivo pitanje, a odgovor ističe činjenicu da zaista živimo u „poslednjim danima“. Kako? Pa, deo znaka koji je Isus dao podrazumeva rat između naroda i kraljevstava. Ali šta bi se danas dogodilo kada bismo kao ispunjenje znaka čekali da izbije sveopšti rat između supersila? Takav rat bi preživelo veoma malo ljudi. Dakle, to što je Božja namera da neki prežive kraj ovog sveta pokazuje da smo veoma blizu tog kraja.‘

Ili možeš reći: ’Poklapanje svetskih događaja s tim proročanstvom je kao otisak prsta koji odgovara samo jednom čoveku. Ne postoji još neka osoba koja ima isti takav otisak. Slično tome, događaji koji su započeli 1914. neće se ponoviti u nekoj budućoj generaciji.‘ Zatim možeš dodati: (1) ’Sve što sačinjava taj znak jasno se može videti.‘ (2) ’Sigurno ne želimo da budemo poput ljudi iz Nojevog doba (Mat. 24:37-39).‘

’Kraj neće doći dok smo mi živi‘

Možeš odgovoriti: ’Ali ipak verujete da će Bog jednog dana nešto učiniti?‘ Zatim možeš dodati: (1) ’Jedini način na koji bismo mogli saznati kada će se to desiti jeste da imamo informacije koje bi nam Bog pružio. Isus je jasno rekao da nijedan čovek ne zna dan ni čas, ali je i detaljno opisao ono što će se događati tokom naraštaja koji će to doživeti.‘ (2) ’Taj opis govori o događajima s kojima smo lično upoznati. (Ukoliko je moguće, razgovaraj o pojedinostima znaka koristeći činjenice koje su iznete na prethodnim stranama.)‘

’Ja se ne brinem previše oko toga; živim samo za danas‘

Možeš odgovoriti: ’Svakako je dobro da ne budemo preterano zabrinuti za budućnost. Ali svi mi pokušavamo da planiramo svoj život kako bismo zaštitili sebe i svoje voljene. Dobro je imati realne planove. Biblija kaže da nam predstoji divna budućnosti, i bilo bi mudro da planiramo kako bismo i mi bili deo te budućnosti (Posl. 1:33; 2. Petr. 3:13).‘

’Ja ne razmišljam o svim tim lošim stvarima; na budućnost gledam optimistički‘

Možeš odgovoriti: ’Zanimljivo je da je Isus rekao da će njegovi sledbenici imati dobar razlog da u današnje vreme budu optimisti (Luka 21:31).‘ Zatim možeš dodati: ’Ali nije im rekao da zatvore oči pred stvarnošću i da budu srećni. On je rekao da će imati čvrste razloge da budu optimisti, jer će razumeti značenje događaja u svetu i znaće kakav će biti ishod.‘