Vrati se na sadržaj

Ima li nade za naše mrtve?

Ima li nade za naše mrtve?

Ima li nade za naše mrtve?

„Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?“, upitao je jednom davno čovek po imenu Jov (Jov 14:14, DK). Možda ste se i vi to pitali. Kako biste se osećali kada biste znali da je moguće da ponovo budete zajedno s vašim voljenima, i to upravo ovde na zemlji, pod idealnim uslovima?

To obećanje je zapisano u Bibliji: „Tvoji mrtvi će oživeti. Ustaće.“ Biblija takođe kaže: „Pravednici će držati zemlju i doveka u njoj će ostati“ (Isaija 26:19, NW; Psalam 37:29).

Da bismo bili stvarno uvereni u takva obećanja, treba da saznamo odgovore na neka osnovna pitanja: Zašto ljudi umiru? Gde se nalaze mrtvi? I kako možemo biti sigurni u to da će oni ponovo živeti?

Smrt, i šta se dešava nakon nje

Biblija jasno pokazuje da Bog u početku nije nameravao da ljudi umiru. Nakon što je stvorio prvi ljudski par Adama i Evu, smestio ih je u zemaljski raj nazvan Eden i dao im zadatak da rađaju decu i da prošire svoj rajski dom po celoj planeti. Oni bi umrli samo ako ne bi bili poslušni njegovim uputstvima (Postanje 1:28; 2:15-17).

Pošto Adam i Eva nisu cenili Božju dobrotu, bili su neposlušni i morali su da snose posledice na koje su upozoreni. Bog je rekao Adamu: „[Vratićeš se] u zemlju od koje si uzet; jer si ti prah i u prah ćeš se vratiti“ (Postanje 3:19). Pre nego što je stvoren, Adam nije postojao; bio je prah. Zbog svoje neposlušnosti, to jest greha, Adam je bio osuđen da se vrati u prah, u stanje nepostojanja.

Dakle, smrt je suprotnost životu. Biblija na sledeći način prikazuje tu suprotnost: „Jer je plata koju daje greh smrt, a dar koji daje Bog je večni život“ (Rimljanima 6:23). Biblija pokazuje da je smrt besvesno stanje i kaže: „Jer živi znaju da će umreti, ali mrtvi ništa ne znaju“ (Propovednik 9:5). Ona objašnjava šta se dešava kada ljudi umru: „Izlazi li duh iz njih, vraćaju se u prah svoj, i tad propadaju sve pomisli njihove“ (Psalam 146:3, 4).

Međutim, zašto svi ljudi umiru kada su samo Adam i Eva bili neposlušni zapovesti datoj u Edenu? Zato što smo svi rođeni nakon Adamove neposlušnosti, te smo tako svi nasledili greh i smrt. Biblija to ovako objašnjava: „Kao što je preko jednog čoveka [Adama] u svet ušao greh i preko greha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude“ (Rimljanima 5:12; Jov 14:4).

Pa ipak, neko bi mogao da pita: ’Zar ljudi nemaju besmrtnu dušu koja preživljava smrt?‘ Mnogi tvrde da je tako i čak kažu da je smrt prelaz u neki drugi život. Ali, to gledište ne potiče iz Biblije. Biblija zapravo naučava da ste vi sami duša, da vaša duša zapravo predstavlja vas, sa svim vašim fizičkim i psihičkim osobinama (Postanje 2:7; Jeremija 2:34; Poslovice 2:10). Isto tako, Biblija kaže: „Duša koja zgreši ona će umreti“ (Jezekilj 18:4). U Bibliji se nigde ne naučava da čovek ima besmrtnu dušu koja preživljava smrt tela.

Kako ljudi mogu ponovo živeti

Nakon što su greh i smrt ušli u svet, Bog je otkrio da je njegova namera da mrtvi budu vraćeni u život putem uskrsenja. Biblija objašnjava: ’Avraham... je smatrao da Bog može [njegovog sina Isaka] i iz mrtvih podignuti‘ (Jevrejima 11:17-19). Avraham je imao čvrst temelj za veru, jer Biblija za Svemoćnog kaže: „On nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi oni živi“ (Luka 20:37, 38).

Da, osim što ima moć, Svemoćni Bog ima i želju da uskrsne osobe koje izabere. Sam Isus Hrist je rekao: „Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti njegov glas i izaći će“ (Jovan 5:28, 29; Dela 24:15).

Ubrzo nakon što je izgovorio ove reči, Isus je naišao na pogrebnu povorku koja je dolazila iz izraelskog grada Naina. Preminuli mladić bio je sin jedinac jedne udovice. Videvši njenu veliku bol, Isus je bio podstaknut saosećanjem. Obraćajući se mrtvom telu, zapovedio je: „Mladiću, tebi govorim, ustani!“ Mladić je ustao i Isus ga je predao njegovoj majci (Luka 7:11-17).

Kao u slučaju ove udovice, veliko uzbuđenje je nastupilo i kada je Isus došao u dom Jaira, starešine jevrejske sinagoge. Njegova 12-godišnja kćerka je umrla. Ali, kad je Isus stigao u Jairov dom, prišao je mrtvom detetu i rekao: „Devojko, ustani!“ I ona je ustala! (Luka 8:40-56).

Kasnije je umro Isusov prijatelj Lazar. Kad je Isus došao u njegov dom, Lazar je već četiri dana bio mrtav. Iako je bila u dubokoj žalosti, njegova sestra Marta pokazala je da ima nadu, rekavši: „Znam da će ustati o uskrsenju u poslednji dan.“ Međutim, Isus je otišao do groba, naredio da se skloni kamen i rekao: „Lazare, izađi!“ I Lazar je izašao! (Jovan 11:11-44).

Razmislite sada o ovome: U kakvom se stanju nalazio Lazar tokom ta četiri dana dok je bio mrtav? On nije pričao o nekom blaženstvu na nebu niti o mukama u paklu, što bi sigurno učinio da je bio tamo. Ne, Lazar je bio potpuno bez svesti, i da ga Isus nije vratio u život ostao bi u takvom stanju sve do ’uskrsenja u poslednji dan‘.

Istina je da su ta Isusova čuda bila samo od privremene koristi, pošto su osobe koje je on uskrsnuo ponovo umrle. Međutim, on je pre skoro 2 000 godina pružio dokaz da, zahvaljujući Božjoj sili, mrtvi zaista mogu ponovo živeti! Tako je svojim čudima Isus u malom pokazao šta će se događati na zemlji pod Božjim Kraljevstvom.

Kada umre neko od naših voljenih

Kada se suočimo s neprijateljem kao što je smrt, naša tuga može biti velika, iako možda imamo nadu u uskrsenje. Avraham je verovao da će njegova supruga ponovo živeti, pa ipak u biblijskom izveštaju piše da on „dođe da ožali i oplače Saru“ (Postanje 23:2). A kako je Isus reagovao? Kad je Lazar umro, on se ’duboko potresao u duhu i uznemirio se‘, i kratko nakon toga „Isusu potekoše suze“ (Jovan 11:33, 35). Dakle, kada umre neko koga volimo, suze nisu znak slabosti.

Naročito je teško majci kada izgubi dete. U Bibliji je opisana ogromna bol koju majka može osećati (2. Kraljevima 4:27). Naravno, nije lako ni ožalošćenom ocu. „Što nisam ja umro umesto tebe!“, jadikovao je kralj David kada je izgubio sina Avesaloma (2. Samuilova 18:33).

Međutim, pošto imamo veru u uskrsenje, naša tuga neće trajati zauvek. Kao što kaže Biblija, mi nećemo ’tugovati kao i ostali, koji nemaju nadu‘ (1. Solunjanima 4:13). Umesto toga, približićemo se Bogu u molitvi, a Biblija obećava da će nas ’on podržati‘ (Psalam 55:23).

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski stihovi su uzeti iz prevoda dr Lujo Bakotić/Novi svet, izdanje iz 1999.