Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

OKVIR 15A

Dve sestre bludnice

Dve sestre bludnice

U 23. poglavlju knjige proroka Jezekilja, Božji narod je oštro osuđen zbog neverstva. Ovo poglavlje je u mnogo čemu slično 16. poglavlju Jezekiljeve knjige, jer se i u njemu govori o simboličnom bludu. Jerusalim je nazvan mlađom sestrom Samarije. Oba poglavlja govore o tome da je mlađa sestra krenula stopama starije i odala se prostituciji i da ju je zatim nadmašila po zlu i nemoralu. Jehova je u 23. poglavlju Jezekiljeve knjige ovim dvema sestrama dao imena. Starijoj sestri, Samariji, prestonici desetoplemenskog kraljevstva Izraela, dao je ime Ola, a mlađoj sestri, Jerusalimu, prestonici Jude, dao je ime Oliva a (Jezek. 23:1-4).

U ovim poglavljima ima još nekih sličnosti. Možda su najznačajnije sledeće: Pre nego što su se odale duhovnom bludu, one su u simboličnom smislu Jehovi bile poput supruge, a zatim su ga izneverile. Osim toga, tu je i obećanje koje pruža nadu da će im gresi biti oprošteni. Doduše, 23. poglavlje ne govori o tome direktno, ali Jehovine reči: „Staću na kraj tvojim besramnim delima i tvom bludu“, podsećaju na ono što stoji u 16. poglavlju (Jezek. 16:16, 20, 21, 37, 38, 41, 42; 23:4, 11, 22, 23, 27, 37).

Da li one predočavaju lažno hrišćanstvo?

Ranije je u našim publikacijama pisalo da ove dve sestre, Ola i Oliva, proročanski predočavaju lažno hrišćanstvo, u kome se ističu katolicizam i protestantizam. Međutim, nakon što smo pod molitvom detaljnije istraživali tu temu, pojavila su se neka pitanja. Da li je Jehova na lažno hrišćanstvo ikada gledao kao na svoju simboličnu ženu? Da li je ono ikada bilo u savezu s njim? Očigledno nije. Kada je sklopljen „novi savez“ sa duhovnim Izraelom, u kome je Isus bio posrednik, lažno hrišćanstvo nije ni postojalo, niti je ono ikada bilo deo tog naroda pomazanog Božjim svetim duhom (Jer. 31:31; Luka 22:20). Ono je nastalo nekoliko stotina godina nakon smrti apostola, to jest u četvrtom veku n. e. Od samog početka je bilo korumpirano budući da ga čine lažni hrišćani, to jest „kukolj“ iz Isusovog proročanstva o pšenici i kukolju (Mat. 13:24-30).

Evo još jedne bitne razlike: Jehova je nevernom Jerusalimu i Samariji pružio nadu da se mogu vratiti na pravi put (Jezek. 16:41, 42, 53-55). Da li Biblija pruža sličnu nadu hrišćanskim religijama? Ne! Za lažno hrišćanstvo nema nade kao ni za sve ostale religije koje čine Vavilon Veliki.

Dakle, Ola i Oliva ne predočavaju lažno hrišćanstvo. Međutim, na osnovu opisa te dve bludnice saznajemo nešto veoma važno, naime šta Jehova misli o onima koji tvrde da su njegov narod ali skrnave njegovo sveto ime i krše njegova uzvišena merila. Lažno hrišćanstvo u ovom pogledu snosi veliku krivicu jer upravo mnoge hrišćanske crkve tvrde da predstavljaju Boga o kome govori Biblija. Osim toga, tvrde da je Isus Hrist, Jehovin voljeni Sin, njihov vođa. Ali oni sami to negiraju jer ga predstavljaju kao deo nekog trojednog boga i ne slušaju izričitu zapovest da ne budu „deo sveta“ (Jov. 15:19). Činjenica da je lažno hrišćanstvo ogrezlo u idolopoklonstvu i da je umešano u mnoge političke spletke, samo dodatno potvrđuje da je ono deo Vavilona Velikog, velike bludnice (Otkr. 17:1). Nema sumnje da ga očekuje ista sudbina kao i sve ostale lažne religije!

a One nisu slučajno dobile ta imena. Ola znači „njen šator [za svetu službu]“ – što po svemu sudeći aludira na činjenicu da pripadnici desetoplemenskog kraljevstva Izraela nisu više služili Jehovi u hramu u Jerusalimu već su podizali svoja svetilišta. S druge strane, Oliva znači „moj šator [za svetu službu] je u njoj“. Jerusalim je bio grad u kome se nalazio hram posvećen Jehovi.