Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

8. DEO

Povratak zadovoljavajućem životu

Povratak zadovoljavajućem životu

IAKO je došlo do toga da zbog pobune protiv Božjeg vladanja čovečanstvo živi ispraznim životom, Bog nije ljude ostavio bez nade. Biblija objašnjava: „Stvarstvo je podloženo ništavnosti, ne svojom voljom, nego preko onoga koji ga je podložio, na osnovu nade da će i sâmo stvarstvo biti oslobođeno od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje dece“ (Rimljanima 8:20, 21). Da, Bog je potomstvu prvog ljudskog para pružio nadu. Bila je to sigurna nada da će čovečanstvo biti oslobođeno nasleđenog greha i smrti. Ljudi ponovo mogu biti u bliskom odnosu s Jehovom Bogom. Kako?

Bog je ljudima pružio nadu da mogu biti oslobođeni ropstva grehu i smrti

2 Kada su Adam i Eva sagrešili, oni su svoje potomke lišili mogućnosti da uživaju u večnom i zadovoljavajućem životu na zemlji. U zamenu za slobodu da sami odlučuju šta je ispravno a šta nije, oni su svoju buduću porodicu prodali u ropstvo grehu i smrti. Njihovi potomci rođeni u toj porodici mogu da se uporede s robovima koji su zatočeni na nekom dalekom ostrvu na kome vladaju okrutni kraljevi. Stvarno, smrt kao kralj vlada nad ljudima koji robuju još jednom kralju — grehu (Rimljanima 5:14, 21). Izgleda da nema nikoga ko bi ih izbavio. U ropstvo ih je prodao još njihov predak! Ali jedan dobrodušni čovek šalje svog sina, koji sa sobom nosi punu vrednost koja je potrebna da bi se dobila sloboda za sve koji su zarobljeni (Psalam 51:7; 146:4; Rimljanima 8:2).

3 U ovoj ilustraciji čovek koji je izbavio robove predstavlja Jehovu Boga. Sin koji je doneo vrednost potrebnu za oslobođenje jeste Isus Hrist. On je kao Božji jedinorođeni Sin živeo još i pre nego što je postao čovek (Jovan 3:16). Bio je Božje prvo stvorenje, i sva druga stvorenja u svemiru postala su preko njega (Kološanima 1:15, 16). Jehova je život tog duhovnog Sina čudom preneo u utrobu jedne device, čime je omogućio da dete koje će se roditi bude savršeno ljudsko biće, i da ima vrednost potrebnu da se zadovolje zahtevi Božje pravde (Luka 1:26-31, 34, 35).

4 Kad je imao oko 30 godina, Isus se krstio u reci Jordan. Prilikom krštenja on je bio pomazan svetim duhom, to jest Božjom aktivnom silom. Tako je postao Hrist, što znači „Pomazanik“ (Luka 3:21, 22). Isusova služba na zemlji trajala je tri i po godine. Za to vreme on je svoje sledbenike poučavao o „Božjem kraljevstvu“, nebeskoj vladavini pod kojom će čovečanstvo ponovo doći u miroljubiv odnos s Jehovom Bogom (Luka 4:43; Matej 4:17). Isus je znao kako ljudi mogu biti srećni u životu, i svojim sledbenicima je dao specifična uputstva o sreći. Zašto u svojoj Bibliji ne otvoriš knjigu Mateja i u poglavljima od 5 do 7 ne pročitaš neka njegova učenja iz Propovedi na gori?

Zar ne bi bio duboko zahvalan onome ko te oslobodio ropstva?

5 Za razliku od Adama, Isus je u svakom trenutku svog života bio poslušan Bogu. „On nije učinio greh“ (1. Petrova 2:22; Jevrejima 7:26). U stvari, imao je pravo da živi zauvek na zemlji, ali je ’položio svoju dušu‘ da bi platio Bogu ono što je Adam izgubio. Isus je na mučeničkom stubu dao svoj savršeni život (Jovan 10:17; 19:17, 18, 28-30; Rimljanima 5:19, 21; Filipljanima 2:8). Time je Isus obezbedio otkupninu, to jest platio je potrebnu cenu da bi čovečanstvo otkupio iz ropstva grehu i smrti (Matej 20:28). Zamisli da radiš u nekoj fabrici gde te eksploatišu i gde si doslovno rob. Zar ne bi bio duboko zahvalan onome ko bi uredio da budeš oslobođen tog ropstva i onome ko bi dobrovoljno žrtvovao svoj život za tvoj? Preko otkupnine otvara ti se put za povratak u Božju sveobuhvatnu porodicu kao i to da budeš istinski zadovoljan svojim životom, da ne budeš u ropstvu grehu i smrti (2. Korinćanima 5:14, 15).

6 Poznavanje i cenjenje te Jehovine nezaslužene dobrote pruža ti samo razlog više da u svom životu primenjuješ mudre reči iz Biblije. Na primer, razmisli o jednom od načela koja je najteže primeniti — da oprostiš drugima kad te uvrede. Da li se sećaš šta stoji u 3. poglavlju Kološanima, od 12. do 14. stiha što smo osmotrili u 2. lekciji? Ti stihovi su te podstakli da opraštaš drugima čak i ako možda imaš razlog za pritužbu. Iz konteksta je očigledno zašto treba da opraštamo, jer tamo stoji: „Baš kao što je Jehova dragovoljno oprostio vama, tako činite i vi.“ Kad jednom uzmeš k srcu šta su Jehova i Isus Hrist učinili za čovečanstvo, to će te navesti da opraštaš drugima bilo koje uvrede koje ti možda nanesu, a posebno kad se pokaju i izvine.