Jezekilj 20:1-49
20 A sedme godine, petoga mjeseca, dana desetoga, dođoše neki od starješina Izrailjevijeh da upitaju Gospoda, i sjedoše preda mnom.
2 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
3 Sine čovječji, kaži starješinama Izrailjevijem i reci im: ovako veli Gospod Gospod: dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, nećete me pitati, govori Gospod Gospod.
4 Hoćeš li da im sudiš? hoćeš li da im sudiš? sine čovječji. Pokaži im gadove otaca njihovijeh.
5 I reci im: ovako veli Gospod Gospod: kojega dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju sjemenu doma Jakovljeva, i pokazah im se u zemlji Misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreći: ja sam Gospod Bog vaš;
6 Onoga dana podigoh im ruku svoju da ću ih odvesti iz zemlje Misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gdje teče mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama.
7 I rekoh im: odbacite svaki gadove ispred svojih očiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove Misirske, ja sam Gospod Bog vaš.
8 Ali se odvrgoše od mene, i ne htješe me poslušati, nijedan ih ne odbaci gadova ispred očiju svojih, i gadnijeh bogova Misirskih ne ostaviše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih da izvršim gnjev svoj na njima usred zemlje Misirske.
9 Ali imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onijem narodima među kojima bijahu, pred kojima im se pokazah, učinih da ih izvedem iz zemlje Misirske.
10 I izvedoh ih iz zemlje Misirske, i dovedoh ih u pustinju.
11 I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši živ će biti kroz njih.
12 I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.
13 Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da ću izliti gnjev svoj na njih u pustinji da ih istrijebim.
14 Ali učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.
15 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neću odvesti u zemlju koju im dadoh, gdje teče mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama;
16 Jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iđaše za gadnijem bogovima njihovijem.
17 Ali ih požali oko moje, te ih ne istrijebih, i ne zatrh ih u pustinji.
18 Nego rekoh sinovima njihovijem u pustinji: ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihovijeh zakona, i ne skvrnite se gadnijem bogovima njihovijem.
19 Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte;
20 I subote moje svetkujte da su znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš.
21 Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakona mojih ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih i navršiti gnjev svoj na njima u pustinji.
22 Ali povratih ruku svoju i učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.
23 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ću ih rasijati po narodima i razasuti po zemljama.
24 Jer zakona mojih ne izvršivaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oči im gledahu za gadnijem bogovima otaca njihovijeh.
25 Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živjeti.
26 I oskvrnih ih darovima njihovijem što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod.
27 Zato govori domu Izrailjevu, sine čovječji, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: još me i ovijem ružiše oci vaši čineći mi bezakonje:
28 Kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da ću im je dati, gdje god vidješe visok hum i drvo granato, ondje prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i ondje ljevaše naljeve svoje.
29 I rekoh im: šta je visina, na koju idete? I opet se zove visina do danas.
30 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: ne skvrnite li se na putu otaca svojih? i za gadovima njihovijem ne kurvate li se?
31 I prinoseći dare svoje, provodeći sinove svoje kroz oganj ne skvrnite li se o sve gadne bogove svoje do danas, i mene li ćete pitati, dome Izrailjev? Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, nećete me pitati.
32 A šta mislite, neće biti nikako, što govorite: bićemo kao narodi, kao plemena po zemljama, služeći drvetu i kamenu.
33 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom carovaću nad vama.
34 I izvešću vas iz naroda, i sabraću vas iz zemalja po kojima ste rasijani, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom.
35 I odvešću vas u pustinju tijeh naroda, i ondje ću se suditi s vama licem k licu.
36 Kako sam se sudim s ocima vašim u pustinji zemlje Misirske, tako ću se suditi s vama, govori Gospod Gospod.
37 I propustiću vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavjetne.
38 I odlučiću između vas odmetnike i koji odustaju mene; izvešću ih iz zemlje gdje su došljaci, ali neće ući u zemlju Izrailjevu, i poznaćete da sam ja Gospod.
39 Vi dakle, dome Izrailjev, ovako veli Gospod Gospod: idite, služite svaki gadnijem bogovima svojim i unapredak, kad nećete da me slušate; ali imena mojega svetoga ne skvrnite više darovima svojim i gadnijem bogovima svojim.
40 Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izrailjevoj, govori Gospod Gospod, ondje će mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, ondje će mi biti mili i ondje ću iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svijem svetijem stvarima vašim.
41 Mili ćete mi biti s ugodnijem mirisom, kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasijani; i biću posvećen u vama pred narodima.
42 I poznaćete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku svoju da ću je dati ocima vašim.
43 I ondje ćete se opomenuti putova svojih i svijeh djela svojih, kojima se oskvrniste, i sami ćete sebi biti mrski za sva zla svoja koja činiste.
44 I poznaćete da sam ja Gospod kad vam učinim radi imena svojega; ne po vašim zlijem putovima niti po opakim djelima vašim, dome Izrailjev, govori Gospod Gospod.
45 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
46 Sine čovječji, okreni lice svoje na jug i pokaplji prema jugu, i prorokuj na šumu u južnom polju.
47 I reci šumi južnoj: čuj riječ Gospodnju, ovako veli Gospod Gospod: evo ja ću raspaliti u tebi oganj koji će proždrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho; plamen razgorjeli neće se ugasiti, i izgorjeće od njega sve od juga do sjevera.
48 I svako će tijelo vidjeti da sam ja zapalio; neće se ugasiti.
49 A ja rekoh: jaoh Gospode Gospode, oni govore za me: ne govori li taj same priče?