Luka 14:1-35
14 I dogodi mu se da dođe u subotu u kuću jednoga kneza fariseje koga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.
2 I gle, bješe pred njim nekakav čovjek na kome bješe debela bolest.
3 I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Jeli slobodno u subotu iscjeljivati?.
4 A oni oćutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.
5 I odgovarajući reče im: Koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?
6 I ne mogaše mu odgovoriti na to.
7 A gostima kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im:
8 Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među gostima ko stariji od tebe;
9 I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome; i onda ćeš sa stidom sjesti na niže mjesto.
10 Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto. da ti reče kad dođe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada će tebi biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.
11 Jer svaki koji se podiže, poniziće se; a koji se ponizuje, podignuće se.
12 A i onome što ih je pozvao reče: kad daješ objed ili večeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braće svoje, ni rođaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi oni tebe kad pozvali i vratili ti;
13 Nego kad činiš gozbu zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;
14 I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.
15 A kad ču to neki od onijeh što sjeđahu s njim za trpezom reče mu: Blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu!
16 A on mu reče: Jedan čovjek zgotovi veliku večeru, i pozva mnoge;
17 I kad bi vrijeme večeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je već sve gotovo.
18 I počeše se izgovarati svi redom; prvi mu reče: kupih njivu, i valja mi ići da je vidim; molim te izgovori me.
19 I drugi reče: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te izgovori me.
20 I treći reče: oženih se, i za to ne mogu doći.
21 I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svome: idi brzo na raskršća i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.
22 I reče sluga: Gospodaru. učinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima.
23 I reče gospodar sluzi: Iziđi na putove i među ograde, te natjeraj da dođu da mi se napuni kuća.
24 Jer vam kažem da ni jedan od onijeh zvanijeh ljudi ne će okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.
25 Iđaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reče im:
26 Ako ko dođe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braću, i na sestre, i na samu dušu svoju, ne može biti moj učenik.
27 I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.
28 I koji od vas kad hoće da zida kulu ne sjede najprije i ne proračuni šta će ga stati, da vidi ima li da može dovršiti?
29 Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati
30 Govoreći: ovaj čovjek poče zidati, i ne može da dovrši.
31 Ili koji car kad pođe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeću može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?
32 Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire.
33 Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik.
34 So je dobra, ali ako so obljutavi, čim će se osoliti?
35 Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu na polje. Ko ima uši da čuje neka čuje.