Osija 11:1-12
11 Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega.
2 Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima.
3 Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja liječio.
4 Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti, i davah im hranu.
5 Neće se vratiti u zemlju Misirsku, nego će mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti.
6 I mač će stajati u gradovima njegovijem, i potrće prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove.
7 Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k višnjemu, ali se nijedan ne podiže.
8 Kako da te dam, Jefreme? da te predam, Izrailju? kako da učinim od tebe kao od Adame? da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti.
9 Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, svetac usred tebe; neću doći na grad.
10 Ići će oni za Gospodom; on će rikati kao lav; kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi s mora;
11 Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliću ih u kućama njihovijem, govori Gospod.
12 Opkolio me je Jefrem lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima.