Psalam 147:1-20
147 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i liječi tuge njihove;
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, čini te raste na gorama trava;
9 Daje stoci piću njezinu, i vranićima, koji viču k njemu.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci čovječiji.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
13 Jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
14 Ograđuje međe tvoje mirom, nasićava te jedre pšenice.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teče riječ njegova.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko će ostati?
18 Pošlje riječ svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
19 On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
20 Ovo nije učinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!