Psalam 17:1-15
17 Usliši, Gospode, pravdu, čuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.
2 Od lica tvojega neka izađe sud moj, oči tvoje neka pogledaju na pravicu.
3 Ispitaj srce moje, obidi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje.
4 Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi riječi usta tvojih držim se putova oštrih.
5 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
6 Tebe prizivljem, jer ćeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i čuj riječi moje.
7 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me
9 Od bezbožnika koji me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
10 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
11 Izagnavši me opet su oko mene; oči su svoje uprli da me obore na zemlju.
12 Oni su kao lav koji hoće da rastrže, i kao lavić koji sjedi u potaji.
13 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju mačem svojim od bezbožnika,
14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da će im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.
15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike tvoje.