Psalam 71:1-24
71 U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vječnom.
2 Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.
3 Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.
4 Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.
5 Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.
6 Tebe se držim od rođenja, od utrobe matere moje ti si branič moj; tobom se hvalim svagda.
7 Čudo sam mnogima, a ti si utočište moje jako.
8 Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.
9 Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.
10 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,
11 Govoreći: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.
12 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoć.
13 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!
14 A ja ću se svagda uzdati, i ponavljaću hvale tebi.
15 Usta će moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobročinstva tvoja, jer im ne znam broja.
16 Ući ću u sili Gospoda Gospoda, i slaviću samo tvoju pravdu.
17 Bože! ti si me učio od mladosti, i do danas kazujem čudesa tvoja.
18 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju,
19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si učinio, Bože, ko je kao ti?
20 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio među živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.
21 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.
22 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveče Izrailjev!
23 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.
24 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiđeni i posramljeni oni koji mi traže zla.