Rimljanima 10:1-21
10 Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.
2 Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.
3 Jer ne poznajući pravde Božije i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.
4 Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.
5 Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: Koji čovjek to čini življeće u tom.
6 A pravda koja je od vjere ovaka govori: Da ne rečeš u srcu svojemu: ko će izići na nebo? to jest da svede Hrista;
7 Ili: ko će sići u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.
8 Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima, i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen.
10 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.
11 Jer pismo govori: Koji ga god vjeruje ne će se postidjeti.
12 Jer nema razlike među Čivutinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.
13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.
14 Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?
15 A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: Kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!
16 Ali svi ne poslušaše jevanđelija: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?
17 Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom.
18 Nego velim: Zar ne čuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta riječi njihove.
19 Nego velim: Zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: Ja ću vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiću vas.
20 A Isaija govori slobodno: Nađoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.
21 A k Izrailju govori: Vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.