Druga letopisa 32:1-33

  • Senahirim preti Jerusalimu (1-8)

  • Senahirim se ruga Jehovi (9-19)

  • Anđeo ubija asirske vojnike (20-23)

  • Jezekijina bolest i oholost (24-26)

  • Jezekijini poduhvati i smrt (27-33)

32  Nakon što je Jezekija učinio sva ta dela kojima je pokazao vernost Bogu,+ došao je Senahirim, kralj Asirije, i napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove nameravajući da probije njihove zidine i da ih osvoji.+  Kad je Jezekija video da je Senahirim došao u nameri da ratuje protiv Jerusalima,  posavetovao se sa svojim knezovima i ratnicima i odlučio da zatrpa izvore vode izvan grada,+ i oni su ga u tome podržali.  Sakupilo se mnogo naroda i zatrpali su sve izvore i potok koji je tekao tim krajem, govoreći: „Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu?“  Jezekija je prionuo na popravljanje oborenog zida i podigao je kule na njemu, a spolja je sagradio drugi zid. Utvrdio je Milon*+ u Davidovom gradu i napravio mnogo oružja* i štitova.  Postavio je vojne zapovednike nad narodom i okupio ih na trgu pored gradskih vrata, i hrabrio ih* ovim rečima:  „Budite hrabri i jaki. Ne bojte se i ne plašite se asirskog kralja+ i sveg mnoštva koje je s njim, jer naših ima više nego njihovih.+  On se oslanja na ljudsku snagu*, a s nama je Jehova, naš Bog, da nam pomaže i da vodi naše bitke.“+ I narod se ohrabrio kada je čuo te reči Judinog+ kralja Jezekije.  Posle toga je asirski kralj Senahirim, dok je bio kod Lahisa+ sa svojom moćnom vojskom*, poslao svoje sluge u Jerusalim kod Judinog kralja Jezekije i kod svih Judejaca koji su bili u Jerusalimu,+ i poručio im: 10  „Ovako kaže asirski kralj Senahirim: ’U šta se vi to uzdate, pa tako mirno sedite u Jerusalimu dok je on pod opsadom?+ 11  Zar ne vidite da vas Jezekija zavarava i pušta vas da umrete od gladi i žeđi, govoreći: „Jehova, naš Bog, izbaviće nas iz ruku asirskog kralja“?+ 12  Zar nije taj isti Jezekija uklonio obredne uzvišice+ i oltare+ vašeg Boga i zatim zapovedio Judi i Jerusalimu: „Klanjajte se pred jednim oltarom i na njemu spaljujte prinose“?+ 13  Zar ne znate šta smo ja i moji preci učinili svim narodima drugih zemalja?+ Da li su bogovi tih naroda mogli da izbave svoju zemlju iz mojih ruku?+ 14  Koji je od svih bogova tih naroda, koje su pobili moji preci, mogao da izbavi svoj narod iz mojih ruku? Zar onda vaš Bog može da izbavi vas iz mojih ruku?+ 15  Zato ne dajte da vas vara Jezekija i da vas tako obmanjuje!+ Ne verujte mu, jer nijedan bog nijednog naroda niti kraljevstva nije mogao da izbavi svoj narod iz mojih ruku niti iz ruku mojih predaka. Kako će onda vaš Bog izbaviti vas iz mojih ruku?‘ “+ 16  Njegove sluge su se i dalje rugale Jehovi, pravom Bogu, i njegovom slugi Jezekiji. 17  Kralj je napisao i pisma+ u kojima je vređao Jehovu, Izraelovog Boga,+ i ovako je govorio protiv njega: „Kao što bogovi drugih naroda nisu mogli da izbave svoj narod iz mojih ruku,+ tako ni Jezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku.“ 18  Zatim su na sav glas vikali na judejskom* jeziku obraćajući se stanovnicima Jerusalima koji su bili na zidinama, da ih zaplaše i uznemire, kako bi osvojili grad.+ 19  Govorili su protiv jerusalimskog Boga isto kao i protiv bogova drugih naroda, koji su delo ljudskih ruku. 20  A kralj Jezekija i prorok Isaija,+ Amosov sin, molili su se zbog toga i vapili za pomoć Bogu, koji je na nebu.+ 21  Tada je Jehova poslao anđela koji je pobio sve hrabre ratnike,+ vođe i zapovednike u logoru asirskog kralja, tako da se kralj osramoćen vratio u svoju zemlju. A kad je jednom ušao u hram* svog boga, tamo su ga mačem ubili neki od njegovih sinova.+ 22  Tako je Jehova spasao Jezekiju i stanovnike Jerusalima iz ruku asirskog kralja Senahirima i iz ruku svih drugih neprijatelja, i dao im je mir na svim njihovim granicama. 23  Mnogi su donosili darove Jehovi u Jerusalim. Donosili su i dragocenosti Judinom kralju+ Jezekiji, koji je od tada uživao veliki ugled među svim narodima. 24  U to vreme Jezekija se razboleo i bio je na samrti, pa se u molitvi obratio Jehovi.+ On mu je odgovorio i dao mu znak.+ 25  Ali Jezekija nije pokazao zahvalnost za dobro koje mu je bilo učinjeno, jer se njegovo srce uzoholilo. Zato se Bog razgnevio na njega, a i na Judu i Jerusalim. 26  Ali Jezekija se pokajao zbog svoje oholosti,+ pa su se ponizili i on i stanovnici Jerusalima. Zato Jehovin gnev nije došao na njih za vreme Jezekijinog života.+ 27  Jezekija je stekao veoma veliko bogatstvo i slavu.+ Načinio je skladišta+ za srebro, zlato, drago kamenje, balzam, štitove i razne dragocenosti. 28  Napravio je i skladišta za žito, mlado vino i ulje, kao i štale za razne domaće životinje i torove za stada. 29  Sagradio je gradove i stekao je mnogo sitne i krupne stoke, jer mu je Bog dao veoma veliko bogatstvo. 30  Jezekija je zatrpao gornji izvor+ Giona+ i vodu usmerio dole na zapadnu stranu Davidovog grada.+ Jezekija je bio uspešan u svemu što je radio. 31  Ali kad su došli poslanici vavilonskih knezova da se raspitaju o znaku+ koji se pokazao u zemlji,+ pravi Bog ga je pustio da sam odluči šta će uraditi, jer je želeo da ga iskuša+ i da sazna šta mu je u srcu.+ 32  Ostali događaji iz Jezekijinog života, kao i dela kojima je pokazao vernu ljubav,+ sve je to zabeleženo u zapisima o viziji proroka Isaije,+ Amosovog sina, u Knjizi o Judinim i izraelskim kraljevima.+ 33  Jezekija je umro* i sahranili su ga na uzbrdici kojom se ide prema grobnicama Davidovih sinova.+ Kad je umro, svi Judejci i stanovnici Jerusalima odali su mu počast. Nakon njega počeo je da vlada njegov sin Manasija.

Fusnote

Ili: „Breg“. Hebrejski izraz koji se ovde koristi znači „nasip“.
Ili: „kopalja“.
Doslovno: „govorio njihovom srcu“.
Doslovno: „telesnu mišicu“.
Ili: „sa svim svojim vojnicima i velikodostojnicima“.
To jest hebrejskom.
Doslovno: „dom“.
Ili: „počinuo kod svojih predaka“.