Zaharija 7:1-14

  • Jehova osuđuje licemeran post (1-14)

    • „Da li ste postili radi mene?“ (5)

    • Bog traži pravdu, dobrotu i milosrđe (9)

7  Četvrte godine vladavine kralja Darija, četvrtog dana devetog meseca, to jest meseca kisleva*, Jehovina reč je došla Zahariji.+  Stanovnici Vetilja su poslali Sarasara i Regemeleha i njegove ljude da mole Jehovu da im ukaže milost*  i da pitaju sveštenike u domu* Jehove nad vojskama i proroke: „Da li treba da plačemo i da postimo petog meseca,+ kao što činimo tolike godine?“  Opet mi je došla reč Jehove nad vojskama:  „Kaži celom narodu i sveštenicima: ’Kad ste postili i naricali petog i sedmog meseca,+ i tako 70 godina,+ da li ste postili radi mene?  I kad ste jeli i pili, zar niste radi sebe jeli i pili?  Zar ne bi trebalo da poslušate reči koje je Jehova objavio preko ranijih proroka,+ dok su Jerusalim i okolni gradovi još bili nastanjeni i u miru, i dok su Negev i Šefela bili nastanjeni?‘ “  Jehovina reč je opet došla Zahariji:  „Ovako kaže Jehova nad vojskama: ’Sudite po istinskoj pravdi+ i pokazujte jedni drugima vernu ljubav+ i milosrđe! 10  Ne obmanjujte ni udovicu ni siroče*,+ ni došljaka+ ni siromaha,+ i u svom srcu ne smišljajte zlo jedni drugima!‘+ 11  Ali oni nisu hteli da slušaju,+ nego su tvrdoglavo okrenuli leđa+ i zatvorili uši da ne čuju.+ 12  Svoje srce učinili su tvrdim poput dijamanta*+ i nisu slušali zakon* i reči koje im je Jehova nad vojskama svojim duhom slao preko ranijih proroka.+ Zato se Jehova nad vojskama mnogo razgnevio.“+ 13  „’Kao što oni nisu slušali kad sam ja zvao,+ tako ni ja nisam slušao kad su oni zvali‘,+ kaže Jehova nad vojskama. 14  ’I olujnim vetrom sam ih rasejao među sve narode koje nisu poznavali.+ Zemlja je iza njih ostala pusta, niko kroz nju nije prolazio niti se vraćao,+ jer su prelepu zemlju pretvorili u strašan prizor.‘ “

Fusnote

Ili: „da smekšaju Jehovino lice“.
Ili: „hramu“.
Ili: „dete bez oca“.
Ili možda: „tvrdog kamena“, kao što je korund.
Ili: „pouke“.