Vrati se na sadržaj

Oni žele da pomognu, a ne da zarade novac

Oni žele da pomognu, a ne da zarade novac

Tokom proteklih 28 godina, više od 11 000 Jehovinih svedoka je otišlo u drugo mesto, pa čak i drugu zemlju da bi gradilo objekte u 120 zemalja. Svi su rado stavljali na raspolaganje svoje veštine, snagu i vreme, ne očekujući da budu plaćeni za to.

Mnogi su o svom trošku doputovali na mesto gradnje. Neki su koristili godišnji odmor da bi učestvovali u ovakvim projektima. Drugi su uzeli neplaćeno odsustvo, čime su se odrekli jednog dela zarade.

Oni nisu morali da se žrtvuju na ovakav način. Želeli su da doprinesu širenju dobre vesti o Kraljevstvu po celom svetu (Matej 24:14). Oni grade kancelarije, mesta za stanovanje i objekte za štampanje Biblije i biblijske literature. Jehovini svedoci takođe grade Kongresne dvorane od kojih neke imaju i do 10 000 mesta i Dvorane Kraljevstva sa čak 300 mesta.

I dalje se radi na ovakvim projektima. Kada dobrovoljci stignu na gradilište, lokalna podružnica se stara da imaju smeštaj, obroke, da im se pere odeća i da se udovolji njihovim drugim osnovnim potrebama. Lokalni Svedoci takođe rado pomažu u građevinskim radovima.

Da bi se organizovao i nadgledao ovaj ogroman posao, 1985. je osmišljen jedan međunarodni program. Dobrovoljci koji žele da učestvuju u tom programu moraju da budu Jehovini svedoci, da imaju između 19 i 55 godina i da budu vešti u bar jednom građevinskom poslu. Na projektima obično rade od dve nedelje do tri meseca, mada ponekad ostaju i po godinu dana ili duže.

Žene dobrovoljaca se obučavaju da obavljaju neke poslove, na primer da žicom vezuju armaturu, postavljaju pločice, šmirglaju i farbaju. Druge pripremaju obroke za radnike i čiste mesta u kojima su smešteni.

Kada se vrate kući, neki dobrovoljci napišu koliko cene to što su bili pozvani da učestvuju u gradnji. Jedan bračni par je napisao: „Mnogo smo vam zahvalni što smo imali čast da radimo u podružnici u Budimpešti. Svedoci u Mađarskoj su bili veoma srdačni i zahvalni za našu pomoć. Bilo nam je teško da se oprostimo od njih nakon što smo mesec dana proveli zajedno. Ali to je uvek tako, zar ne? Nadamo se da će nam se ovakva prilika ponovo pružiti na proleće. Kad god odemo na gradnju, čini nam se da je to bio najbolji mesec u našem životu.“